{"id":25609,"date":"2015-11-06T08:25:31","date_gmt":"2015-11-06T06:25:31","guid":{"rendered":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/?p=25609"},"modified":"2015-11-06T08:26:20","modified_gmt":"2015-11-06T06:26:20","slug":"zemmljopisni-nazivi-duvanjskog-podrucja-stipanici","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/zemmljopisni-nazivi-duvanjskog-podrucja-stipanici\/","title":{"rendered":"ZEMLJOPISNI NAZIVI DUVANJSKOG PODRU\u010cJA: Stipani\u0107i"},"content":{"rendered":"

Ekonim je istovjetan s mno\u017einskim oblikom prezimena Stipan(j)i\u0107, kao su neko\u0107 prezivali njegovi stanovnici.<\/p>\n

Prezime je izvedeno od\u00a0 Stipan,<\/strong> ikavskog oblika osobnog imena Stjepan,<\/strong> koje je hrvatska prilago\u0111enica gr\u010dkog imena Stefanos<\/strong> sa zna\u010denjem kruna, vijenac odnosno okrunjen, ovjen\u010dan<\/strong> (gr\u010dki Stefanos,<\/strong> latinski Stephanus,<\/strong> talijnaski Stefano,<\/strong> njema\u010dki Stefan,<\/strong> engleski Steven,<\/strong> ma\u0111arski I\u0161tvan<\/strong>, srpski Stevan,<\/strong> crnogorski \u0160\u0107epan<\/strong> itd).<\/p>\n

Ime se u Hrvata pro\u0161irilo \u0161tovanjem Svetog Stjepana<\/strong>, kr\u0161\u0107anskog mu\u010denika, koji je kamenovan 37. godine po Kristu, ali i Svetog Stjepana Arpadovi\u0107a (Sent Istvan)<\/strong>, prvog ugarskog kralja (975 – 1038).<\/p>\n

Ime Stjepan imala su i dva hrvatska kralja:<\/strong> Stjepan I. (? \u2013 1058), poznat po uspostavljanju vlasti nad dalmatinskim gradovima iza 1038. godine; Stjepan II. je posljednji izdanak hrvatske narodne kraljevske loze Trpimirovi\u0107a (1030 \u2013 1058) i nakon njegove smrti nastala je borba za hrvatsko prijestolje.<\/p>\n

Ina\u010de, ikavski oblik ovog imena Stipan zabilje\u017een je u Lapcu 1478. godine<\/strong>, te 1491. godine u kalendaru prvotiska glagoljskog brevijara.<\/p>\n

Stipani\u0107i su dobili naziv po prezimenu Stipani\u0107<\/strong>, a tako se prezivala i jedna srednjovjekovna bosanska vlastelinska obitelj, o kojoj su sa\u010duvani neki podaci.<\/p>\n

Jednom od velmo\u017ea iz te ugledne obitelji knezu Hrvatinu Stipani\u0107u,<\/strong> tada\u0161nji gospodar povijesnog Tropolja (Tres campi), kojem su pripadali prostori Duvanjskog, Glamo\u010dkog i Livanjskog polja hrvatski i bosanski ban Pavao \u0160ubi\u0107 izdao je dvije povelje, i to 20. velja\u010de 1301. godine i\u00a0 30. velja\u010de 1304. godine.<\/strong><\/p>\n

Velikom knezu Grguru Stipani\u0107u poveljom iz 1326 godine<\/strong> bosanski ban hrvatske krvi i imena Stipan II. Kotromani\u0107 s bratom Vladislvaom daruje pet sela. Veoma je va\u017eno u ovom slu\u010daju da je kao svjedok tim doga\u0111anjima potpisan i duvanjski knez Bogdan.<\/p>\n

Grgur Stipani\u0107 spominje se i u pismu trogirskog kneza Petra Gradonika<\/strong> mleta\u010dkom du\u017edu Ivanu Gradoniku, pisanom 25. svibnja 1355<\/strong>. godine,<\/strong> u kojem se, uz ostalo, navodi da je bosanski ban Tvrtko uzeo u svoje ruke gradove s utvrdama, koji su prije toga pripadali mleta\u010dkom prista\u0161i Grguru Stipani\u0107u, nekada\u0161njem vojvodi.<\/p>\n

Danas u Stipani\u0107ima nema prezimena Stipani\u0107, a u Hrvatskoj pak danas to prezime\u00a0 ima 220 osoba (<\/strong>Zadar, Primorje, Podravska Slatina).<\/p>\n

Rano spominje\u00a0 naselja Stipani\u0107a ide u prilog pretpostavki da su Stipani\u0107i duvanjski rod. Prvi spomen je iz ve\u0107 podosta spominjanog Libretina fra Pavla \u0160ilobadovi\u0107a:<\/p>\n

\u201e-godine 1664. <\/strong>miseca studenog na 5 haramba\u0161a Mihailo s 8 junaka dogna konja 25 is Dumna od Stipani\u0107a i svi zdravo f(ala( B(ogu);<\/p>\n

-godine 1686<\/strong>. miseca juna na 3. aramba\u0161a Mate Naki\u0107 i 2 hil(j)ade ljudi zarobi \u017dupan Potok i Stipan(j)i\u0107e u Dumnu; popali, porobi, sma\u010de tako kako valja, posika Turaka ve\u0107e od 50, \u017eivi doveo 25, dice, bula, \u0161to su mogli, robe svakojake, \u0161to je moga ko nositi, male \u017eivine 800, konja velikih 20, a ostalih konja i goveda 200. Ubiju kadiju, jo\u0161 gospode turske koliko su mogli, tako se dobiva. Turci 2 na\u0161a ubi\u0161e a 7 rane, ve\u0107e ni\u0161ta i kula Vlahovi\u0107a i ona se dala u\u017ee\u0107i i jo\u0161 bilo u njoj 7 su\u017eanja kr\u0161\u0107anskih. Amen.\u201c<\/p>\n

Stipani\u0107i (u izvorniku Stipanichi) kao naselje zabilje\u017eeni su oba biskupska popisa u 18. stolje\u0107u<\/strong>: 1741\/1742. godine (15 obitelji, 143 du\u0161e) a godine 1768. (16, 37).<\/p>\n

U \u0160ematizmu hercegova\u010dke franjeva\u010dke provincije za 1867. godinu fra Petar Bakula je Stipani\u0107e upisao kao naselje s 48 ku\u0107a u kojima je \u017eivjelo 385 osoba.<\/p>\n

Danas Stipani\u0107i spadaju u ona duvanjska naselja u kojima broj stanovnika stagnira (1981. godine 1274 stanovnika, a 1991. godine 1249).<\/p>\n

 <\/p>\n