{"id":25508,"date":"2015-11-05T07:11:05","date_gmt":"2015-11-05T05:11:05","guid":{"rendered":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/?p=25508"},"modified":"2015-11-05T07:13:51","modified_gmt":"2015-11-05T05:13:51","slug":"blago-vukadin-objavljuje-svoj-prvi-roman","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/blago-vukadin-objavljuje-svoj-prvi-roman\/","title":{"rendered":"BLAGO VUKADIN OBJAVIO SVOJ PRVI ROMAN"},"content":{"rendered":"
Razgovor s Blagom Vukadinom uz novoobjavljeni roman Nikola<\/h5>\n

Blago Vukadin, jedan od na\u0161ih najaktivnijih autora uskoro \u0107e nam se predstaviti s novim romanom jednostavnog, ali znakovitog naslova \u2013 Nikola. U kratkom razgovoru \u00a0upravo smo se zato fokusirali na sam roman, iako smo se dohvatili i drugih tema: propast Jugoslavije, tzv. mije\u0161anih brakova, mentaliteta klimala i uhljeba, op\u0107e i pojedina\u010dne izgubljenosti, a sve se to zrcali i u samome romanu.<\/p>\n

No Nikola je roman koji vas kapilarno potapa\u00a0i, dobro, mo\u017eda zvu\u010di pateti\u010dno, navodi k nekoj katarzi, koliko god to sada zvu\u010dalo nepopularno.<\/p>\n

\n
\n

Glavni kukavi\u010dluk tzv. \u201emaloga\u201c \u010dovjeka nije dakle skriven u njegovoj nemo\u0107i, nego u lijenosti i prebacivanju odgovornosti na druge, na \u201eja\u010de\u201c<\/p>\n

\n<\/blockquote>\n

M.Z.: Roman Nikola<\/em> je pripovjedna proza koja ide po najintimnijim \u0161avovima pora\u0107a Drugog svjetskog rata, socijalizma i raspada Jugoslavije. Va\u0161 glavni junak je stoga gubitnik jer je razapet izme\u0111u vi\u0161estrukih identiteta: nacionalnog, socijalnog i intimnog. Usudio bih se re\u0107i da je paradigma tzv. mije\u0161anog braka ono po \u010demu se vidi \u0161av, napuklina? U romanu se eksplicitno prikazuje taj proces raspada koji je mnogo du\u017ei no \u0161to to mnoge generacije danas poimaju, zar ne?<\/strong><\/p>\n

B.V.: Kao u svakoj pri\u010di \u2013 a ovo je ipak samo pri\u010da, \u010dija osnova je dodu\u0161e stvarna osoba koju sam upoznao rade\u0107i na sudu \u2013 \u010ditatelj je uvijek u pravu. Glavna napuklina prema kojoj sam se orijentirao pi\u0161u\u0107i o Nikoli skrivena je u njegovoj intimnosti, u nepoznavanju vlastitih potreba, \u0161to pak zahvaljuju\u0107i unutarnjoj praznini zavr\u0161ava u priklanjanju naizgled \u017eivotnim suputnicima, koji mu obja\u0161njavaju njega samoga. Nikola skoro nikada ne uspijeva biti Nikola, do\u017eivljava sam sebe onako kako ga drugi vide, a ne onako kako bi to mo\u017eda u drugom vremenu i drugom podneblju u\u010dinio.<\/p>\n

Mije\u0161ani brak je apstrakcija sama po sebi u koju i Nikola na kraju po\u010dinje vjerovati, iako pote\u0161ko\u0107e koje ima s Marijom nemaju nikakve veze s tom \u201emije\u0161anosti\u201c \u2013 \u00a0one su svakodnevica mnogih drugih brakova, no Nikola, kao i velika ve\u0107ina drugih ljudi, nastoji prona\u0107i odgovor za svoje neuspjehe u ne\u010demu ja\u010dem od njega, takore\u0107i prebacuje odgovornost na druge.<\/p>\n

Sam proces raspada po\u010dinje ve\u0107 ro\u0111enjem nekoga ili nastajanjem ne\u010dega, budu\u0107i da ni\u0161ta nije vje\u010dno. Tako je i s dr\u017eavama, posebno s onima nastalima na povijesnim ru\u0161evinama i \u201enepodmirenim\u201c ra\u010dunima. U Jugoslaviji je previ\u0161e toga godinama pre\u0161u\u0107ivano, skrivano pod tepih ili uljep\u0161avano, da bi na kraju eksplodiralo\u00a0 u svoj njegovoj brutalnosti.<\/p>\n

M.Z.: Nisu imenovani narodi, iako \u0107emo jasno prepoznati i Malo Mjesto i po\u010detak Domovinskog rata, no vi ga dajete, uglavnom s druge strane<\/em> u svoj njegovoj groteksnosti. Tu se name\u0107e pitanje: jesu li tzv. pasivni krajevi bili cijelo vrijeme sustavno pasivizirani jer su slu\u017eili kao rezervoar mogu\u0107eg unutra\u0161njeg sukoba ili je rije\u010d o zaostalim plemenskim kulturama? Naime, kroz cijeli je roman jasno nazna\u010deno pripadnost \u201cmi\u201d i \u201cna\u0161e\u201d kao najbitniji ozna\u010ditelj u odnosu na ono drugo<\/strong><\/p>\n

B.V.: Rekao bih da je cijeli svijet, na\u0161a civilizacija za koju ponekada mislimo da je napredna i superiorna u odnosu na prethodne ili susjedne, jedan veliki \u201epasivni kraj\u201c \u2013 nau\u010dili smo kupovati i jesti, pa smo sebi umislili da smo pametniji ili humaniji od drugih. Brutalnost laganja samoga sebe o\u010digledna je u bilo kojoj, manjoj krizi, \u010dim neke od privilegija koje ni\u010dim nismo zaslu\u017eili, do\u0111e u pitanje \u2013 aktualna izbjegli\u010dka kriza stravi\u010dno pokazuje tu dimenziju la\u017ei. Dakle, sve je vi\u0161e-manje pitanje \u017eivotnog standarda i kupovne mo\u0107i.<\/p>\n

Ne bih dakle rekao da su odre\u0111eni krajevi sustavno, odnosno planski pasivizirani, jo\u0161 manje da su slu\u017eili kao rezervoar mogu\u0107eg sukoba, ali je njihova\u00a0 \u201epasivnost\u201c svakako osobina koja ubrzava proces otkrivanja la\u017ei \u2013 \u0161to manje alternativa ljudi imaju, to je lak\u0161e objasniti im svijet i prona\u0107i neprijatelja, koji je \u201eza sve kriv\u201c. O\u010dito veliki broj ljudi te\u017ei trpanju u kojekakve torove, pa plemenske kulture ostaju na\u0161 vjerni suputnik, njihova prisutnost tek ponekada prividno nestane, no \u010dim bilo kakva privilegija do\u0111e u pitanje one izbijaju na povr\u0161inu.<\/p>\n

M.Z.: Ne amnestirate nikoga, no intimni \u0161avovi nose i intimne posljedice. Kao da se veliki doga\u0111aji u kojima je nitkov morao pokazati da je netko manje bitan od intimne, grube, te\u0161ke pri\u010de pojedinca. Nikola je upravo takav antijunak: kona\u010dno, sve \u0161to on \u010dini je posljedica nedostatka odlu\u010dnosti kada je odlu\u010dnost trebala\u2026 Je li on na neki na\u010din kastriran od samopouzdanja?<\/strong><\/p>\n

B.V.: Nikola je cijelo vrijeme, posebno u ratu, \u201esutrka\u010d\u201c \u2013 on ide tamo gdje ga drugi povedu. Glavna prednost koju takvi ljudi ostvaruju je odbacivanje bilo kakve odgovornosti, oni bi na svakom sudu sasvim jednostavno mogli dokazati da nisu krivi, uvijek su zavedeni ili \u010dak prevareni. Opet se vra\u0107am na aktualnu izbjegli\u010dku krizu \u2013 dovoljno je samo na nekom \u201eobi\u010dnim\u201c ljudim dostupnom mediju staviti bilo kakvu smije\u0161nu poluinformaciju i u roku od nekoliko minuta imat \u0107ete masu sljedbenika koji spremno \u201enavla\u010de uniforme i pucaju po naredbi\u201c. Glavni kukavi\u010dluk tzv. \u201emaloga\u201c \u010dovjeka nije dakle skriven u njegovoj nemo\u0107i, nego u lijenosti i prebacivanju odgovornosti na druge, na \u201eja\u010de\u201c.<\/p>\n

\n

Kao \u0161to rekoh ranije mi smo sebi uglavnom umislili da smo napredovali u duhovnom smislu, a tu duhovnost mjerimo brojem kalorija koje progutamo tijekom \u017eivota i koje omogu\u0107imo na\u0161em pro\u017edrljivom \u201epodmlatku\u201c \u2013 \u010dim me\u0111utim ta na\u0161a udobnost do\u0111e u pitanje gube se svi principi humanosti, a jo\u0161 vi\u0161e kr\u0161\u0107anstva na koje se oni glasniji me\u0111u mnogobrojnim manipulatorima tako rado pozivaju. Nadam se da sam u zabludi, no razum mi veli da nisam.<\/p>\n

\n<\/blockquote>\n

M.Z.: Marija je histeri\u010dna ljubomorna \u017eena i jasno je da taj prvi brak iz niza razloga nije imao \u201eblagoslov\u201c, no vrhunac sre\u0107e za Nikolu nastupa u paradoksalnom trenutku, u trenutku potpunog kolapsa svega dru\u0161tva u vjen\u010danju s lijepom ali hromom \u017eenom? \u010cini se da ovdje Blago Vukadin kao autor intervenira s fascinantnom peripetijom koja najavljuje mogu\u0107i fatalni ishod, zar ne?<\/strong><\/p>\n

B.V.: Milica je ba\u0161 zahvaljuju\u0107i svom tjelesnom nedostatku uspjela ostati lijepa, ina\u010de bi se \u201eusre\u0107ila\u201c s nekim mo\u0107nijim, bogatijim i uglednijim od Nikole, budu\u0107i da \u017eena u na\u0161em dru\u0161tvu prije svega predstavlja \u201erobu\u201c. I po cijenu da ispadnem nemoderan u smislu jednakosti spolova, \u017eene smatram ja\u010dima i bli\u017eima stvarnom \u017eivotu od mu\u0161karaca \u2013 njihova odgovornost za produ\u017eetak vrste ne nudi im \u010desto mogu\u0107nost skrivanja iza nekoga drugoga, prebacivanja odgovornosti na ja\u010de i mo\u0107nije. Stoga Milica \u2013 poput Ru\u017ee, Goce i jednim dijelom Marije \u2013 u mojoj pri\u010di dobiva ulogu pozitivke, no ona se svojim \u201emalim mirom\u201c nikako ne uklapa se u \u201eveliko vrijeme\u201c, pa po nekoj logici doga\u0111anja to mo\u017ee, a nekada i mora, zavr\u0161iti tragi\u010dno.<\/p>\n

M.Z.: Iako je ishod donekle o\u010dekivan, na koji na\u010din Blago Vukadin zami\u0161lja mogu\u0107nost osvje\u0161tenja, otre\u017enjenja, recimo to tako, civiliziranja na Balkanu? Postoji li put ka razrje\u0161enju?<\/strong><\/p>\n

B.V.: Bojim se da ne postoji mogu\u0107nost otre\u017enjenja, ne samo na Balkanu, nego op\u0107enito, a kod nas jo\u0161 te\u017ee nego u drugim, bogatijim dijelovima Europe. Kao \u0161to rekoh ranije mi smo sebi uglavnom umislili da smo napredovali u duhovnom smislu, a tu duhovnost mjerimo brojem kalorija koje progutamo tijekom \u017eivota i koje omogu\u0107imo na\u0161em pro\u017edrljivom \u201epodmlatku\u201c \u2013 \u010dim me\u0111utim ta na\u0161a udobnost do\u0111e u pitanje gube se svi principi humanosti, a jo\u0161 vi\u0161e kr\u0161\u0107anstva na koje se oni glasniji me\u0111u mnogobrojnim manipulatorima tako rado pozivaju. Nadam se da sam u zabludi, no razum mi veli da nisam.<\/p>\n

M.Z.: Mo\u017eda nije najva\u017enije za roman, no Jugoslavija je prikazana kao zapravo\u00a0tek\u00a0izvana modernizirano dru\u0161tvo, no zapravo prikrivena plemenska zajednica s malom ili nikakvom gra\u0111anskom klasom, uglavnom klimala i kako bi se danas\u00a0 suvremeno reklo, \u201cuhljeba\u201d podlo\u017enih svojim \u017eenama. I tu se pretapa ta intimna i kolektivna (pri)povijest\u2026 Jesam li to dobro i\u0161\u010ditao?<\/strong><\/p>\n

B.V.: To\u010dno. Iz svega vi\u0161e navedenoga proizlazi logi\u010dan zaklju\u010dak da ni Jugoslavija nije bila nikakva iznimka u svjetovima dvadesetog stolje\u0107a, dapa\u010de, zahvaljuju\u0107i svojoj \u201epasivnosti\u201c u odnosu na bogatije zemlje bila je jo\u0161 sklonija varci o postojanju sklada, napretka ili humanih vrijednosti \u2013 idealno tlo za \u201euhljebe\u201c i druga klimala. Zavr\u0161io bih otvorenim pitanjem samom sebi i nama \u2013 \u0160to se promijenilo nakon Jugoslavije?<\/p>\n

Razgovarao: Milan Zagorac<\/strong><\/p>\n