{"id":21088,"date":"2022-02-21T05:19:00","date_gmt":"2022-02-21T03:19:00","guid":{"rendered":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/?p=21088"},"modified":"2022-02-20T17:05:40","modified_gmt":"2022-02-20T15:05:40","slug":"nistarijini-zapisi-dobri-ante","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/nistarijini-zapisi-dobri-ante\/","title":{"rendered":"NI\u0160TARIJINI ZAPISI: Dobri Ante"},"content":{"rendered":"

Otkad me je strefio mo\u017edani udar popustila mi je koncentacija. Barem tako mi se \u010dini. Tje\u0161im se me\u0111utim da nisam u pravu i da pretjerujem, te da od svake sitnice pravim medvjeda. Nisam dakle siguran jesam li blesaviji nego sam bio prije dva mjeseca.<\/span><\/p>\n

Tekst: Blago Vukadin<\/strong><\/span><\/p>\n

No, nije moje da donosim zaklju\u010dke, od njih tako i tako nema koristi, a ako sam i prolupao nisam ni prvi ni zadnji, pa nema smisla kukati, isto kao \u0161to nije dobro ni precjenjivati svoje mogu\u0107nosti. Kad ve\u0107 sumnjam u vlastite sposobnosti smiruju\u0107e je znati da me moji suputnici nisu napustili \u2013 ni \u017eena, ni djeca, ni sveti Ante.<\/span><\/p>\n

\u017dena me je cijelo ljeto teto\u0161ila, uspravljala i motivirala bez vidljivog sa\u017ealjenja \u2013 mrzim naime kad me netko \u017eali, osje\u0107am se tada jo\u0161 nemo\u0107nije i blesavije nego prije pravljenja gluposti koja u drugima mo\u017ee pak izazvati \u017ealjenju sli\u010dne osje\u0107aje.<\/span><\/p>\n

Djeca djeluju isto kao i ranije \u2013 sada dodu\u0161e malo \u010de\u0161\u0107e sklone \u010darape, operu tanjure i stave hranu u mikrovalnu pe\u0107nicu, no drago mi je da su iskreni, da se ljute kad pretjeram u ne\u010demu, a pretjerujem i vi\u0161e nego prije ovog blesavog udara – ako se nakon drugog telefonskog poziva ne jave, odmah im \u0161aljem poruku s pitanjem je li sve u redu i dobivam odgovor u obliku \u0161utnje. Brzo se me\u0111utim saberem i prepoznam da im opravdano idem na \u017eivce.<\/span><\/p>\n

Na djecu i \u017eenu se dakle mogu osloniti, na njih se smijem i naljutiti, ali ipak ima situacija u kojima mi ni oni ne mogu pomo\u0107i.<\/span><\/p>\n

Tada na scenu stupa sveti Ante, koji svoga odanog klijenta nije zaboravio.<\/span><\/p>\n

U subotu sam se s terapije vozio taksijem ku\u0107i – dok me vra\u010devi i he\u0107imi detaljno ne pregledaju ne \u017eelim voziti auto ako ne moram budu\u0107i da ne bih volio zgaziti nekoga nedu\u017enoga. Ponio sam vre\u0107icu s rubljem u lijevoj i rokovnik u desnoj ruci, nazvao taksi centralu da do\u0111u po mene u petnaest do devet i krenuo do dogovorenoga mjesta. Stvari sam polo\u017eio na klupu pored jedne bake, na\u0161alio se s njom u vezi na\u0161e tjelesne spremnosti, pomogao joj ubaciti torbu u prtlja\u017enik vozila koje je stiglo po nju i sjeo opet na klupu svakoga trenutka o\u010dekuju\u0107i crveni taksi.<\/span><\/p>\n

Nije ga me\u0111utim dugo bilo, sve do devet sati, a onda mi je Jusuf, lije\u010dnik s Kosova koji u Austriji radi kao skladi\u0161tar dok mu ne priznaju diplomu i koji je tako\u0111er pretrpio mo\u017edani udar, dovikuno:<\/span><\/p>\n

\u201eZemlja\u0107e, ej zemlja\u0107e, \u0107eka te taksi amo gore!\u201c<\/em><\/span><\/p>\n

Krenuo sam uzbrdo, do gornjega parkirali\u0161ta na kojemu su me pozdravili crveni golf i plavokosa voza\u010dica, rekao im kamo da me voze i zauzeo mjesto na suvoza\u010devu sjedalu.<\/span><\/p>\n

Stigav\u0161i do cilja zaputio sam se u kafi\u0107, da se razbudim velikom kavom i \u010da\u0161om hladne vode, otvorio novine i po\u010deo srkati gutljaje, u\u017eivaju\u0107i u jutarnjem suncu. Refleksno sam dohvatio vre\u0107icu s prljavim ga\u0107ama i \u010darapama, polo\u017eenu na stolicu s moje desne strane, i nastavio pipati po njoj sje\u0107aju\u0107i se da sam sa sobom ponio i crni rokovnik.<\/span><\/p>\n

Nije ga bilo ispod vre\u0107ice, ni u njoj, ni na stolu, ni za \u0161ankom s kojeg sam uzeo novine, ni na stajali\u0161tu za taksi, niti na klupi na kojoj sam \u010dekao dolazak vozila \u2013 to je Jusuf bez odga\u0111anja provjerio \u017eale\u0107i me i daju\u0107i mi na telefonu osje\u0107aj da sam totalno izgubljen.<\/span><\/p>\n

Nakon Jusufa nazvao sam opet taksi centralu, oni su me spojili s voza\u010dicom koja me je dovezla ku\u0107i, \u017eena je zaustavila auto i pregledala cijelu njegovu utrobu, ali moga kalendara nije bilo nigdje.<\/span><\/p>\n

\u010cim sam banuo u stan sin je prepoznao da sam lo\u0161e volje – sada kad se uzbudim ili naljutim pri\u010dam sporo i nejasno, a prije sam se derao – i da bi me oraspolo\u017eio servirao mi je \u010da\u0161u soka. U podne sam do\u0161ao sebi, ali me je poslije ru\u010dka uhvatila panika nakon \u0161to sam se sjetio da u listopadu imam pet-\u0161est zakazanih termina koji su pribilje\u017eeni isklju\u010divo u izgubljenom kalendaru. Opet sam po\u010deo zapli\u0107ati jezikom, sin mi je ovoga puta donio sladoled ali se nisam mogao smiriti ni potisnuti osje\u0107aj nemo\u0107i.<\/span><\/p>\n

\u017dena je na telefonu odmah prepoznala da ne\u0161to nije u redu, rekla mi da na vrijeme odem u krevet i da ne zaboravim uzeti tablete, poslu\u0161ao sam je i u pola jedanaest, olak\u0161an da osje\u0107am umor, nakon punih dva sata \u010ditanja, uspio sam usnuti.<\/span><\/p>\n

U ponedjeljak sam ponavljao vje\u017ebe za koncentraciju, iste kao u petak ali s puno manje elana i uspjeha, budu\u0107i da mi kalendar nije dao mira \u2013 terapeutkinja s kojom radim zahtjevne zada\u0107e rekla mi je da nema smisla naprezati se i da \u0107emo drugi dan po\u010deti iznova.<\/span><\/p>\n

Kad sam poti\u0161ten izi\u0161ao na hodnik sinulo mi je kroz glavu:<\/span><\/p>\n

\u201eZaboravio sam svetog Antu!\u201c <\/em><\/span><\/p>\n

Prekrstio sam se na brzinu, izmolio o\u010dena\u0161 jo\u0161 br\u017ee i zamolio svoga odanog suputnika jasno i polako:<\/span><\/p>\n

\u201eAnte, molim te, pomozi da netko prona\u0111e moj rokovnik.\u201c<\/em><\/span><\/p>\n

Nekoliko trenutaka kasnije napetost u mojoj glavi je popustila, pro\u0161etao sam parkom duboko udi\u0161u\u0107i zrak, znaju\u0107i da me Ante ne\u0107e iznevjeriti, kao ni nikada ranije.<\/span><\/p>\n

U \u010detiri popodne sam malo prilegao. Naljutio sam se kad je zazvonio telefon ne prepoznav\u0161i broj i misle\u0107i da opet zove neki klijent kojemu se zbog neke sitnice ba\u0161 danas \u017euri, no prevario sam se. Zvao me je \u0161ef taksi poduze\u0107a osobno i ispri\u010dav\u0161i se nadodao:<\/span><\/p>\n

\u201eMaloprije je drugi voza\u010d preuzeo taksi kojim ste se vozili u subotu. \u017dao mi je da nismo ranije vidjeli, ali va\u0161 kalendar bio je ispod suvoza\u010deva sjedala. Kad \u0107ete do\u0107i po njega?\u201c<\/em><\/span><\/p>\n

Danas sam bez ijedne pogre\u0161ke dovr\u0161io test koncentracije kojeg sam u ponedjeljak morao prekinuti. Terapeutkinja se je najprije za\u010dudila, a kad sam joj ispri\u010dao kako sam prona\u0161ao kalendar nasmije\u0161ila se je konstatiraju\u0107i:<\/span><\/p>\n

\u201eDobar je taj va\u0161 sveti Ante.\u201c<\/em><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Otkad me je strefio mo\u017edani udar popustila mi je koncentacija. Barem tako mi se \u010dini. Tje\u0161im se me\u0111utim da nisam u pravu i da pretjerujem, te da od svake sitnice pravim medvjeda. Nisam dakle siguran jesam li blesaviji nego sam … pro\u010ditajte vi\u0161e<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":31,"featured_media":21089,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"kt_blocks_editor_width":"","footnotes":""},"categories":[12],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21088"}],"collection":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/31"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=21088"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21088\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":116355,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21088\/revisions\/116355"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/21089"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=21088"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=21088"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=21088"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}