{"id":166607,"date":"2026-02-08T22:43:00","date_gmt":"2026-02-08T20:43:00","guid":{"rendered":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/?p=166607"},"modified":"2026-02-10T08:37:28","modified_gmt":"2026-02-10T06:37:28","slug":"stjepan-lozo-tajanstveni-kanoanticki-grad-delmis-u-prolozcu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/stjepan-lozo-tajanstveni-kanoanticki-grad-delmis-u-prolozcu\/","title":{"rendered":"IVAN LOZO: Tajanstveni kanoanti\u010dki grad Delmis u Prolo\u0161cu?"},"content":{"rendered":"

Uvod<\/strong><\/p>\n

\n

Smatram da sam u prethodnom \u010dlanku serijala o duvanjskoj biskupiji na portalu “Mandino Selo” iznio niz uvjerljivih argumenata da se rimski municipij Delminensium prostirao i na dio Imotske krajine. Tako\u0111er smatram da ne bi trebalo sumnjati u to da se u Duvnu nije nalazio grad Delmis, ve\u0107 grad Bistue Vetus. <\/span><\/p>\n

U ovim crticama novim argumentima skicira se teza da se grad Delmis nalazio u Prolo\u017ecu. U fokusu stoji posveta bazilike 519. godine u gradu Delmisu dok \u0107e u idu\u0107em \u010dlanku biti rije\u010di o <\/span>anti\u010dkoj \u017eupi i ranosjednjovjekovnoj biskupiji Delmitensis. Kao i u predhodnim crticama i u ovima nedostaju navodi izvora i fusnota koje \u0107e biti objavljene u integralnom<\/span> izdanju.<\/p>\n

\n<\/p>

\n<\/p>

Posveta bazilike u gradu Delmisu 519. godine<\/strong><\/p>\n

Splitski Arhi\u0111akon Toma (1200.-1268.) svjedo\u0107i da je kapuanski biskup German (<\/span>\u2020 30.10.540.)<\/span> posvetio crkvu (u stravi baziliku) u gradu Delmisu <\/span>na isto\u010dnoj granicu srednjovjekovnog Kraljevstva Hrvata. D<\/span>alje navodi da se natpis o posveti <\/span>nalazi u toj crkvi nedaleko ru\u0161evina grada Delmisa. Iz ovoga navoda slijedi zaklju\u010dak da je crkva u vrijeme Tome Arhi\u0111akova bila u funkciji. Sama ta \u010dinjenica isklju\u010duje povezivanje grada Delmisa sa Duvnom jer se u Duvnu ne mo\u017ee dokazati postojanje anti\u010dke bazilike niti srednjovjekovne crkve.<\/span><\/p>\n

U historiografiji se opravdano u\u010dvrstio stav da je biskup German 519. posvetio crkvu u gradu Delmisu kada je na povratku iz Konstantinopola pro\u0161ao kroz regiju Delminija. Naime, biskup German bio je voditelj papinskog poslanstva bizantinskom caru i te se je godine kopnenim putem preko Salone vra\u0107ao u Rim. Nesporno je da je magistralni put od Konstantinopola do Salone vodio preko Narone, Imotske krajine i Trilja. Ve\u0107 iz toga razloga i \u010dinjenice da se municipij Delminensium prostirao i na dio Imotske krajine, u dijelu izme\u0111u Runovi\u0107a i Lovre\u0107a, opravdano je u tome dijelu tra\u017eiti grad Delmis i predmetnu baziliku\/crkvu.<\/p>\n

\n<\/p>

Poku\u0161aj spa\u0161avanja onoga \u0161to se spasiti neda<\/strong><\/span><\/p>\n

Prvi koji je uo\u010dio da se iz Delmisa nemo\u017ee kriti Duvno bio je povjesni\u010dar Ante \u0160kegro. On je 2002. predlo\u017eio <\/span>smje\u0161tavanje Delmisa u Polji\u010dku republiku. Tome se 2009.g. opravdano suprostavio povjesni\u010dar-arheolog Darko Peri\u0161a <\/span>nastoju\u0107i “vratiti” Delmis u Duvno. Prema Peri\u0161i biskup German je sa magistralne ceste skrenio u oko 50 km udaljeno Duvno da bi tamo posvetio baziliku. Uz to Peri\u0161a jedino pozivom na Carla Patscha tvrdi da je u Duvno postojala starokr\u0161\u0107anska bazilika. No, Patsch upravo tvrdi suprotno. Nije napisao da je u Duvnu nai\u0161ao na temelje anti\u010dke bazilike, ve\u0107 jedino na “mogu\u0107e” temelje srednjovjekovne kapelice “mittelalterliche Kapelle”. <\/em><\/span>Prema tome u Duvnu za vrijeme biskupa Germana nije postojao sakralni objekat kojega je on mogao posvetiti. Kona\u010dno Peri\u0161a tvrdi da je Duvanjsko polje, kao dio Livanjske \u017eupanije, bilo najisto\u010dniji dio <\/span>srednjovjekovnog Kraljevstva Hrvata. <\/span>No, izme\u0111u Zahumlja (dana\u0161nje Isto\u010dne Hercegovine) i Duvanskog polja nesporno se je prostirala ranosrednjovjekovna Imotska \u017eupanija Kraljevstva Hrvata. Prema tome <\/span>Toma Arhi\u0111akon grad Delmis ne smje\u0161tava kako Peri\u0161a ho\u0107e u dio Livanjske \u017eupanije, naime Duvno, ve\u0107 u Imotsku \u017eupaniju Kraljevstva Hrvata.<\/span><\/p>\n

\n<\/p>

Kasnoanti\u010dki grad Delmis u Prolo\u017ecu<\/strong><\/span><\/p>\n

Ve\u0107 vi\u0161e od dva desetlje\u0107a krivudavim stazama tragam za tajanstvenim gradom Delmisom. Godine 2007. \u0161pekulirao sam sa na mogu\u0107nost da se ima tra\u017eiti u Ro\u0161kom Polju, 2015. u Prola\u017eac a ne\u0161to kasnije nisam isklju\u010dio ni Zmijavce. I dalje smatram da se jedan od srednjovjekovnih sabora Kraljevstva Hrvata odr\u017eao u Ro\u0161kom Polju. No, tema rada je grad Delmis kojega povezujem sa Prolo\u0161cem.<\/span><\/p>\n

U zoni magistralne rimske ceste izme\u0111u Runovi\u0107a i Lovre\u0107a otkriveno je vi\u0161e sakralnih kasnoanti\u010dkih kr\u0161\u0107anskih crkava, ali samo se za jedan mo\u017ee ustvrditi da se na istom mjestu nalazila crkva i u vrijme Tome Arhi\u0111akona. Rije\u010d je o trobrodnoj bazilici <\/span>ju\u017eno od dana\u0161nje crkve Sv. Mihovila u Prolo\u0161cu \u010dije ostatke je 1985. otkrio moj stri\u010devi\u0107, pokojni arheolog Marijan Lozo. Podignuta je krajem V. ili po\u010detkom VI. stolje\u0107a nad ru\u0161evinama starijih anti\u010dkih objekata. Na temeljima bazilike podignuta je u IX.st. starohrvatska predromani\u010dka crkva. Obnovljena je 1524. te pro\u0161irena 1753. Nakon \u0161to je potresom jako o\u0161te\u0107ena ve\u0107im je dijelom poru\u0161ena 1897., u vrijeme kad se pripremala izgradnja dana\u0161nje crkve sv. Mihovila. Name\u0107e se zaklju\u010dak da je biskup German 519. posvetio baziliku u Prolo\u0161cu i da je zapis o posveti u IX.st. ugra\u0111en u tada na temeljima propale bazilike sagra\u0111enu crkvu. Toma Arhi\u0111akon ili njegov informant vidio je zapis u mla\u0111oj crkvi te je pretpostavio da je posve\u0107ena po biskupu Germanu.<\/p>\n

Mnogobrojni nalazi iz ilirskog i osobito rimskog razdoblja svr\u0161tavaju Prolo\u017eac u jedno od najva\u017enijih naselja Imotske krajine te u jedino urbano u rimsko doba. Ka\u017ee se da je Prolo\u017eac imao tri grada: ilirsko-delmatski na Koki\u0107a glavici, rimski na izvori\u0161tu Vrljike i srednjovjekovni na badnjavi\u010dkim klisurama. Zaklju\u010dujem da se grad Delmis po kojem je svoj naziv dobio municipij <\/span><\/em>Delminensium <\/span><\/em>nalazio u Prolo\u017ecu a drugi grad toga municipija u Duvnu, naime Bistau Vetus.<\/p>\n

Budu\u0107i da sam samo hobipovjesni\u010dar ove \u0107e crtice ispuniti svoj zadatak ako netko pozvaniji od mene ispita te potvrdi ili odbaci ovaj zaklju\u010dak.<\/p>\n

\n<\/p>

Poljica Imotska 09.02.2026<\/span><\/p>\n

Ivan Lozo<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n

\n<\/p>

\n<\/p><\/div>\n\n\n

\n
\"\"
Foto: Slu\u017ebene stranice \u017eupe sv. Mihovila Prolo\u017eac
(grobovi su unutar nekada\u0161nje bazilike).<\/figcaption><\/figure>\n<\/figure>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Uvod Smatram da sam u prethodnom \u010dlanku serijala o duvanjskoj biskupiji na portalu “Mandino Selo” iznio niz uvjerljivih argumenata da se rimski municipij Delminensium prostirao i na dio Imotske krajine. Tako\u0111er smatram da ne bi trebalo sumnjati u to da … pro\u010ditajte vi\u0161e<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":31,"featured_media":166608,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"kt_blocks_editor_width":"","footnotes":""},"categories":[48],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/166607"}],"collection":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/31"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=166607"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/166607\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":166637,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/166607\/revisions\/166637"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/166608"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=166607"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=166607"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=166607"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}