{"id":125218,"date":"2022-11-07T03:26:00","date_gmt":"2022-11-07T01:26:00","guid":{"rendered":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/?p=125218"},"modified":"2022-11-07T09:34:45","modified_gmt":"2022-11-07T07:34:45","slug":"nedjeljna-prica-davanje-mokrace","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/nedjeljna-prica-davanje-mokrace\/","title":{"rendered":"NI\u0160TARIJINI ZAPISI: Disko Lili"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Blago Vukadin<\/strong><\/span><\/p>\n

U Mandinu Selu odvajkada je vladao svojevrstan poduzetni\u010dki duh. Uvijek je u nas bilo ljudi koji su ne\u0161to pokretali, obr\u0107ali, okretali, \u0161vercali i na taj na\u010din zara\u0111ivali za \u017eivot. Da je kojim slu\u010dajem na\u0161e selo u nekom drugom kraju, recimo u blizini Monte Carla umjesto Tomislavgrada, mogao bi se od truda poduzetnika financirati znatni dio prora\u010duna omanje dr\u017eave.<\/span><\/p>\n

Ovdje se me\u0111utim ne radi u uspjesima, nego o jednom skoro propalom poku\u0161aju privatnog poduzetni\u0161tva u Mandinu Selu.<\/span><\/p>\n

Nakon zatvaranja Begine diskoteke Miro Perin je bio sljede\u0107i koji se usudio krenuti u poduzetni\u010dke vode i u njihovoj novoj ku\u0107i otvorio okupljali\u0161te za mandoseljske cure i momke. Bio je relativno uspje\u0161an, samo mu je stariji brat Jozo pokvario ra\u010dune jer je se u to vrijeme o\u017eenio, a njegovoj mladi Ru\u017ei nije odgovarala bu\u010dna muzika direktno ispod spava\u0107e sobe. Tako je disko dvije-tri godine nakon njegova sve\u010danog i bu\u010dnog otvaranja tiho zatvoren.<\/span><\/p>\n

Onda je nastupilo su\u0161no doba u tada ve\u0107 nastaloj tradiciji subotnje zabave u Mandinu Selu, sve do 1983. godine, dok mlade\u017e moga uzrasta nije stasala za otvaranje diska.<\/span><\/p>\n

Kopirati Begu i otvarati lokal u ne\u010dijoj pojati nije imalo smisla, jer je na\u0161a generacija ve\u0107 bila razma\u017eena, pa nijedna cura ne bi do\u0161la na ples u takvu prostoriju. Isto tako nam, nakon Mirina iskustva sa \u017eenidbom njegova starijeg brata, nije padalo na pamet da pitamo nekoga mo\u017eemo li ispod njegove spava\u0107e sobe zapo\u010deti poduzetni\u010dku karijeru.<\/span><\/p>\n

Ante, Zdravko, Branko i ja jedne zime za vrijeme \u0161kolskog raspusta odlu\u010dili smo krenuti Beginim i Mirinim stopama, ali ovoga puta u drugom dijelu sela, na puno atraktivnoj lokaciji,  u staroj Krstinoj ku\u0107i.<\/span><\/p>\n

Preuredili smo prizemlje, nabavili nove \u017earulje, u hodniku postavili \u201evi\u0161alice<\/em>\u201c da cure mogu skinuti mantile i da se slu\u010dajno ne zakukulje prilikom plesa. Po zidovima koje nismo stigli okre\u010diti postavili smo plakate iz raznih filmova. Branko ih je nabavio u kinu gdje je, naravno sasvim slu\u010dajno, poznavao \u017eenu s blagajne. Gramofon je Ante doveo u tip-top stanje, poja\u010dala su radila bez dodatnih \u0161umova, a plo\u010de smo nabavili sa svih strana.<\/span><\/p>\n

I oko muzike smo se nekako dogovorili. Ante je preferirao heavy-metal, u skladu s njegovom frizurom, Zdravko je napomenuo da mu se najvi\u0161e svi\u0111aju \u201eNovi Fosili\u201c<\/em> i njihova \u201eKo\u0161ulja plava\u201c<\/em> , jer se cure bolje opuste uz lagani ritam nego uz bu\u010dne bubnjeve i basove, a ja se nisam puno mije\u0161ao u njihovu raspravu po\u0161to smo i tako najvi\u0161e plo\u010da imali od \u201eBijelog dugmeta\u201c<\/em> i \u201eSrebrnih Krila\u201c.<\/em> U to vrijeme je Vlado Kalember svojim hrapavim glasom na svakoj radio-stanici neprestano kukao \u201eO Lili\u201c,<\/em> \u201eO Ana\u201c<\/em> ili \u201eO Tanja\u201c,<\/em> pa smo po njegovu najve\u0107em hitu imenovali i na\u0161u diskoteku.<\/span><\/p>\n

Nazvali smo je \u201eDisko Lili\u201c<\/em>.<\/span><\/p>\n

Ve\u0107i problem od plo\u010da, koje smo brzo skupili, predstavljalo je pi\u0107e, jer love ba\u0161 nismo imali, a disko bez pi\u0107a ne bi imao nikakva izgleda za uspjeh. Skupili smo ne\u0161to si\u0107e \u0161to se na\u0161lo po raznim ladicama u na\u0161oj, Ivanovoj i \u0160imunovoj ku\u0107i ulo\u017eiv\u0161i cijeli kapital u tri gajbe pive, dva paketa soka i ne\u0161to rakije. Tako pripremljeni do\u010dekali smo no\u0107 otvaranja diska, jedne tople subote u hladnom prosincu izme\u0111u Bo\u017ei\u0107a i Nove godine.<\/span><\/p>\n

Usmena reklama pokazala se djelotvornom. Skoro sve cure iz sela su stigle, na moju veliku \u017ealost jedna jedina nije jer je mater nije pustila, pa sam nekako poku\u0161avao pre\u0107i preko svega i izvesti Plan B<\/em>. Nisam bio uspje\u0161an, Ru\u017eica je, naslonjena na prozor, stalno pri\u010dala o nekom Stanku, a ostale mandoseljske cure su vi\u0161e gledale momke iz drugih sela.<\/span><\/p>\n

\u010cim bi se za\u010dulo dodavanje gasa u divljim ko\u010dijama koje su se bu\u010dno zaustavljale ispod prozora, znale su cure da nije nitko iz na\u0161ega  sela. Sve skupa zapo\u010dinjale su plesati, a kad bi se no\u0107ni junaci izgubili u nepoznatom pravcu, one bi se opet prislonile uza zid \u010dekaju\u0107i da ponovo zabruji kakav mo\u0107ni motor koji je nagovje\u0161tavao da dolaze momci iz dalekih sela i jo\u0161 daljih gradova.<\/span><\/p>\n

Nismo bili nimalo odu\u0161evljeni pona\u0161anjem djevojaka.<\/span><\/p>\n

Branko je jedini bez prekida imao uza se partnericu za ples, Ante je pu\u0161tao hitove, a Zdravko i ja smo zaboravili kasirati novac za nato\u010deno pi\u0107e. Kad je zavr\u0161ila prva ve\u010der napravili smo obra\u010dun, na brzinu, ustanoviv\u0161i jednoglasno da su sve boce prazne, da od soka isto nije ostalo ni kapi, te da je rakiju netko bez milosti popio, a da nitko od nas nije ni\u0161ta naplatio.<\/span><\/p>\n

Zaprijetio nam je prvi ste\u010daj u na\u0161oj poslovnoj karijeri, i to ve\u0107 nakon prve ve\u010deri.<\/span><\/p>\n

Nakon ljutoga razgovora s curama one su okrenule plo\u010du i anga\u017eirale se, ne samo plesom, nego i jakim financijskim ulaganjem u na\u0161 disko. Skupile su dovoljno novca da smo u Grginoj prodavnici mogli kupiti ne samo tri, nego pet gajbi pive i uz to dvije litre soka za razmu\u0107ivanje.  I drugu ve\u010der otvorili smo vrata diska\u0107a pustiv\u0161i glasnu muziku.<\/span><\/p>\n

Budu\u0107i da se ni Zdravko niti ja nismo pokazali kao uspje\u0161ni trgovci, a Ante svoj talent za biranje muzike nije htio kvariti nebitnim detaljima poput prodaje pi\u0107a, drugu ve\u010der je netko \u010detvrti preuzeo odgovornu obvezu izdavanja napitaka tek nakon kasiranja novca, nemilosrdno i prije prvoga gutljaja.<\/span><\/p>\n

Zahvaljuju\u0107i anga\u017eiranosti cura disko Lili bio je otvoren i te, i idu\u0107e zime, a razigrani plesa\u010di dolazili su sa svih strana. Kad bismo pustili plo\u010du Michaela Jacksona, koji je u to vrijeme jo\u0161 bio crnac, na scenu bi stupio jedan crnokosi plesa\u010d iz Kongore. Trebalo mu je, unato\u010d \u010dinjenici da je ni\u017ei od mene, vi\u0161e mjesta nego trojici drugih, krupnih i ple\u0107atih junaka.<\/span><\/p>\n

I na\u0161e cure su, zahvaljuju\u0107i nenadahnutim nastupima na\u0161e konkurencije, na kraju shvatile da nismo nimalo lo\u0161iji od momaka sa strane, dapa\u010de, mi im barem nismo gazali po svje\u017ee namazanim cipelama, pa ni s plesom nije bilo problema.<\/span><\/p>\n

Nakon prolaska zimskog raspusta, te\u0161ka srca krenuo sam na put u Zagreb ostaviv\u0161i disko Lili s kojim se nije mogao mjeriti ni Kulu\u0161i\u0107, niti Lapidarij, niti bilo kakva druga lokacija.<\/span><\/p>\n

Jedina njihova prednost u odnosu na disko Lili iz Mandina Sela bila je u tomu da im nikada nije nestajalo pi\u0107a.<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Blago Vukadin U Mandinu Selu odvajkada je vladao svojevrstan poduzetni\u010dki duh. Uvijek je u nas bilo ljudi koji su ne\u0161to pokretali, obr\u0107ali, okretali, \u0161vercali i na taj na\u010din zara\u0111ivali za \u017eivot. Da je kojim slu\u010dajem na\u0161e selo u nekom … pro\u010ditajte vi\u0161e<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":31,"featured_media":125219,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"kt_blocks_editor_width":"","footnotes":""},"categories":[12],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/125218"}],"collection":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/31"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=125218"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/125218\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":125532,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/125218\/revisions\/125532"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/125219"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=125218"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=125218"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=125218"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}