{"id":121931,"date":"2022-07-25T00:07:03","date_gmt":"2022-07-24T22:07:03","guid":{"rendered":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/?p=121931"},"modified":"2022-07-25T00:07:05","modified_gmt":"2022-07-24T22:07:05","slug":"nistarijini-zapisi-frizer-ivan-seserov-3","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/nistarijini-zapisi-frizer-ivan-seserov-3\/","title":{"rendered":"NI\u0160TARIJINI ZAPISI: Frizer Ivan Seserov"},"content":{"rendered":"<p><span style=\"color: #003366;\">Pi\u0161e:<strong> Blago Vukadin<\/strong><\/span><\/p>\n<p><span style=\"color: #000000;\">Za \u0161i\u0161anje dje\u010dje kose, brijanje mu\u0161kih brada i razne nove trendove frizerske umjetnosti u svakom dijelu Mandina Sela bio je ranije odgovoran po jedan stariji \u010dovjek, a u nas je tu va\u017enu obvezu uglavnom izvr\u0161avao pokojni Ivan Seserov.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"color: #000000;\">Da mla\u0111i mu\u0161karci nisu morali u Njema\u010dku iz koje su se rijetko vra\u0107ali dok je dje\u010dja kosa neprestano rasla, onda bi vjerojatno na\u0161 stric Mijo i njegove \u0161kare \u010de\u0161\u0107e dovodili curice u pla\u010d zbog izgubljene kose, kao svoju k\u0107er Ljubicu u ljeto sedamdeset i neke.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"color: #000000;\">Nakon \u0161aputavog otkrivanja \u017eenske \u010deljadi da su se u mojoj bujnoj frizuri pojavile gnjide i pokoja u\u0161, stric je uzeo \u0161kare i ma\u0161inu za brijanje Braun, moja mati i Mijina \u017eena, strina Kova\u010du\u0161a \u0161\u010depale su guste \u010de\u0161ljeve u ruke i poredale djecu ispod murve. \u00a0Jedno po jedno polagali smo znojne glave na njihove prega\u010de, a one nas nakon detaljne kontrole ili pu\u0161tale da se dalje igramo ili proslje\u0111ivale do stolice kraj koje je Mijo nestrpljivo \u010dekao da nekomu obrije svaku dlaku.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"color: #000000;\">Ante, Ljubica i ja smo nakon detaljne obrade izgledali kao novopristigli robija\u0161i, \u00a0obrijanih glava, bijelih tjemena i bez ijedne dlake iznad klempavih u\u0161iju. Anti i meni je gorka sudbina bila dobrodo\u0161ao izgovor za davanje glasnih \u010dvoka jedan drugome, dok je Ljubica bolno jecaju\u0107i pobjegla u ku\u0107u. Trebalo je puno mjeseci da joj izraste nova, duga kosa i da opet mo\u017ee praviti pletenice.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"color: #000000;\">Kasnije su sli\u010dnu sudbinu do\u017eivjeli\u00a0 mnogi drugi, ali odgovorni izvr\u0161itelj u pravilu nije bio Mijo \u2013 on je po M\u00fcnchenu gipsao tu\u0111e ku\u0107e i gara\u017ee \u2013 nego Ivan Seserov, sjedokosi i uvijek prema djeci nasmijani kom\u0161ija i \u201efrizer\u201c.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"color: #000000;\">Nije Ivan poznavao ba\u0161 sve modne trendove, ponekada bi i sulufi ostali odrezani, ali su njegove \u0161kare bile o\u0161tre. Ako dijete nije previ\u0161e vrtjelo glavom tamo-amo, onda bi i ono bilo zadovoljno svojim izgledom. \u00a0<\/span><\/p>\n<p><span style=\"color: #000000;\">Kod mene bi frizura obi\u010dna ispala \u201ek&#8217;o ispod \u0107ase\u201c, iako bi me Ivan pravovremeno upozorio da mirujem, navode\u0107i iznadprosje\u010dnu kvadraturu obra\u0111ivane povr\u0161ine kao argument. \u00a0Uglavnom sam osobno bio kriv jer bi mi glava klonula ba\u0161 u onom trenutku u kojem bi Ivan zapo\u010deo rezanje jednog dijela guste vune.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"color: #000000;\">Osim \u0161to je bio frizer Ivan je pomagao i prilikom klanja krmadi, rezanja peka, soljenja pr\u0161uta, pravljenja lopte od mjehura i sli\u010dnih radnji za koje je uvijek trebalo po nekoliko odraslih mu\u0161karaca, a njih je zbog gastarbajterske sudbine \u010desto nedostajalo u selu.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"color: #000000;\">Ivana bi u na\u0161im ku\u0107ama uvijek do\u010dekala kava i loza, a kad bi ga zapao red na \u010duvanje krava onda bi me mati poslala s njim da mu se na taj na\u010din odu\u017eimo. \u00a0Ivanovi i Pokraj\u010du\u0161ini sinovi Frano i Vinko bili su odrasli i radili u Njema\u010dkoj, unuci\u00a0 ili maleni \u00a0ili jo\u0161 nero\u0111eni, a \u010duvati krave bez djeteta starijoj \u010deljadi bilo je nemogu\u0107e.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"color: #000000;\">Rod Sesera &#8211;\u00a0 ili kako su u drugoj varijati zovu Sesara &#8211; se izme\u0111u dva svjetska rata, kad je u Hercegovini vladala velika su\u0161a i glad doselio na \u0161iroko Duvanjsko polje iz Ko\u010derina i smjestio se u Mandinu Selu.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"color: #000000;\">Stari David Seser, ili netko od njegova roda, se je za vrijeme gladi u Hercegovini zaputio na daleki put, u Ameriku. Dospijev\u0161i u nekakav grad, a htiju\u0107i dalje do mjesta u kojem je \u010dekao tra\u017eeni posao, taj kasniji Mandoseljanin iz Ko\u010derina sjeo je u odjel vlaka skupa s nekoliko drugih zemljaka. Kad vi\u0161e nisu imali o \u010demu pri\u010dati, uzeo je novine koje je netko ostavio u kupeu.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"color: #000000;\">O govorenju engleskog jezika nije bilo ni govora, a o \u010ditanju bilo kakvih slova jo\u0161 manje, no\u00a0 David je ipak radoznalo po\u010deo listati i razgledati stranice, dr\u017ee\u0107i novine naglava\u010dke i prave\u0107i se da sve razumije.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"color: #000000;\">Kad ga je netko od suputnika upozorio na neobi\u010dan na\u010din \u010ditanja novina, snala\u017eljivi momak mu je odgovorio:<\/span><\/p>\n<p><span style=\"color: #000000;\"><em>\u201eLako je \u010ditat k\u2018o \u0161to svak \u010dita, naoposum. Ali ajde ti probaj vako k&#8217;o ja, naopako.\u201c<\/em><\/span><\/p>\n<p><span style=\"color: #000000;\">Humoristi\u010dku crtu svoga pretka od svih Sesera najvi\u0161e je naslijedio Mirijan \u0160imunov, koji unato\u010d lijepom broju godina u\u017eiva praviti male smicalice i prevariti bilo koga. Kad smo prije pet godina pravili zajedni\u010dku fotografiju nakon nogometnog turnira, poredali smo se jedni ispred drugih, manji naprijed, vi\u0161i otraga. Dok su \u017eene namje\u0161tale frizure a dje\u010durlija se gurala da bude na prominentnom mjestu, Mirijan je po\u010deo obja\u0161njavati:<\/span><\/p>\n<p><span style=\"color: #000000;\"><em>\u201eKad za nekoliko godina zasjednem sa svojim unucima pri\u010dat \u0107u im o vama svima i govorit im ovo je pokojni ovaj, ovo je pokojni onaj.\u201c<\/em><\/span><\/p>\n<p><span style=\"color: #000000;\">Ivan, moj frizer, nije poput njegovih ro\u0111aka znao praviti smijuriju, ali se je smijao djeci i volio ih. Kao \u0161to rekoh ja sam s njim \u010desto \u010dobanovao jer on Marinka nikada nije htio povesti\u00a0 sa sobom govore\u0107i mami da ja bolje slu\u0161am, a meni nije smetalo provesti s njim dan na Ljubu\u0161i i tr\u010dati za kravama.\u00a0 \u00a0<\/span><\/p>\n<p><span style=\"color: #000000;\">Ivan bi se pobrinuo da bude dovoljno hrane i soka, pa bismo nas dvojica oko podne zasjeli pored nekog kamena, otvorili zobnicu i po\u010deli objedovati. Slaninu nisam ba\u0161 obo\u017eavao, no on bi uvijek ponio kekse, mesne nareske i pa\u0161tete, a kada bih sve navedeno potamanio, onda bih se ipak prebacio i na luk i slaninu.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"color: #000000;\">Ivan mi je obja\u0161njavao da kod ku\u0107e slanina ne prija kao u planini, a ja bih mu vjerovao u\u017eivaju\u0107i u svakom zalogaju.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"color: #000000;\">Jedne prilike je okrenula gadna ki\u0161a, proljetni pljusak, krave su postale nemirne, a ja sam se pla\u0161io grmljavine. \u00a0Ivan me je ostavio u nekom zaklonu, pokrio me biljcem da ne pokisnem, a on se rastr\u010dao za \u017eivotinjama da ih skupi. Kad je ki\u0161a kona\u010dno prestala bio je mokar od glave do pete, kapa koju je uvijek nosio na sijedoj glavi izgubila je svoj oblik, te sam mu predlo\u017eio da se zaputimo ranije ku\u0107i, ali mi plan nije upalio.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"color: #000000;\">Ivan me je poslao da svrnem krave koje su u\u017eivale \u017eva\u010du\u0107i mokru travu, on je kapu, d\u017eemper i kaput ra\u0161irio na velikoj stijeni da se su\u0161e i uve\u010der smo po planu, kratko nakon zalaska sunca, suhi stigli u selo.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"color: #000000;\">U me\u0111uvremenu \u2013 pro\u0161lo je puno, puno godina od moga i Ivanova zajedni\u010dkog \u010dobanovanja na Ljubu\u0161i \u2013 Ivan i Pokraj\u010du\u0161a postali su vi\u0161estruki djed i baba, njihova unu\u010dad su ve\u0107 odrasla, Vinko i Frano su u mirovini, a njih dvoje su se preselili u nebeske krajeve, visoko iznad Ljubu\u0161e, tamo gdje \u0107emo svi jednoga dana oti\u0107i, bez obzira na to kakvu frizuru imali, znali \u010ditati ili ne, \u010duvali krave ili skupljali milijune.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"color: #000000;\">Iza nas \u0107e zauvijek ostati tek ono kakvi smo bili.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"color: #000000;\">Ako budemo vedri i veseli onda \u0107e nas se mo\u017eda neko tek ro\u0111eno dijete jednom sjetiti i povratiti nas me\u0111u \u017eive, kao \u0161to se ja \u00a0sjetih na\u0161ega frizera, pokojnog Ivana Seserova.<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Pi\u0161e: Blago Vukadin Za \u0161i\u0161anje dje\u010dje kose, brijanje mu\u0161kih brada i razne nove trendove frizerske umjetnosti u svakom dijelu Mandina Sela bio je ranije odgovoran po jedan stariji \u010dovjek, a u nas je tu va\u017enu obvezu uglavnom izvr\u0161avao pokojni Ivan &hellip; <a href=\"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/nistarijini-zapisi-frizer-ivan-seserov-3\/\">pro\u010ditajte vi\u0161e<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":31,"featured_media":121932,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"kt_blocks_editor_width":"","footnotes":""},"categories":[12],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/121931"}],"collection":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/31"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=121931"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/121931\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":121933,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/121931\/revisions\/121933"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/121932"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=121931"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=121931"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=121931"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}