{"id":117992,"date":"2025-07-20T06:32:04","date_gmt":"2025-07-20T04:32:04","guid":{"rendered":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/?p=117992"},"modified":"2025-07-20T06:32:06","modified_gmt":"2025-07-20T04:32:06","slug":"da-se-ne-zaboravi-drama-na-sarcevu-bunaru","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/da-se-ne-zaboravi-drama-na-sarcevu-bunaru\/","title":{"rendered":"DA SE NE ZABORAVI: Drama na \u0160ar\u010devu bunaru"},"content":{"rendered":"
Tako su zvali bunar na putu-ulici \u2013\u0160ar\u010devoj<\/strong><\/span><\/h5>\n

            Budu\u0107i da je 1951. i 1952. g. bilo izrazito su\u0161no, ljeta pogotovo, \u017eene iz sela s fu\u010dijama su i\u0161le na \u201e\u0160ar\u010dev bunar\u201c da s kantom nagrabe, zahvate vode i naliju u fu\u010diju. Te gospodnje 1952. u ljeto popodne, na \u0160ar\u010dev bunar i\u0161la je Gajtanu\u0161a s fu\u010dijom po vode. Otkud su se na\u0161la djeca, 5-6 djece se na\u0161lo na bunaru da ih Gajtanu\u0161a napoji s vodom, nikad nisam odgonetnuo i ako sam \u010desto o tom razmi\u0161ljao jer sam svjedok drame. Naime, vra\u0107ao sam se s posla iz Duvna, Tomislavgrada i oko 15 sati , mo\u017eda koju minutu prije, s biciklom iz Duvna i\u0161ao ku\u0107i s posla i voze\u0107i bicikl svratim na bunar, a i put me tuda vodi ku\u0107i u selo. Na bunaru gospo\u0111a Gajtanu\u0161a \u2013 tako su je zvali \u2013 po ro\u0111enom prezimenu, a i bio je obi\u010daj u selu da tako zovu \u017eene koje su se udale u na\u0161e Mandino selo. S gospo\u0111om Gajtanu\u0161om na bunaru se na\u0161lo 5-6 djece. Gajtanu\u0161a je s kantom lijevala vodu u fu\u010diju. Budu\u0107i je na fu\u010diji \u2013 drvenom buretu-mali otvor, tj. dva otvora, jedan na poklopcu kud se nalijeva voda i druga rupica ispod poklopca kud se izlijeva voda. Najvjerojatnije sipanjem iz kante da se prolilo-prosulo vode po plo\u010dama s kojima je bio pokriven bunar. Otvor na bunaru je po du\u017eini plo\u010da razmaka oko 40 cm i tom prilikom se okliznuo de\u010dki\u0107 Ivan \u0160arac, 6-7 godina i odletio u bunar ili ga je netko gurnuo i tako se opet na\u0161ao, odletio, pao naglava\u010dke u vodu. Vriska djece i g\u0111e Gajtanu\u0161e privukli su moju pa\u017enju i istog sam se trena na\u0161ao na bunaru. \u201e\u0160to je\u201c, pitam g\u0111u Gajtanu\u0161u, mislim da joj je ime Ana, nisam siguran. \u201eEno dolje u vodu de\u010dko upao i digao se, stoji u vodi\u201c, ka\u017ee ona. Spustili kantu u bunar u vodu. Djeca vri\u0161te i tr\u010de oko bunara. Nas dvoje, Gajtanu\u0161a i ja, ka\u017eemo de\u010dku da u\u0111e u si\u0107 \u2013 kako u tom selu zovu kantu  za vodu. De\u010dko je u\u0161ao u si\u0107-kantu i ka\u017eemo da se dr\u017ei za \u0161trik-konop (uprticu). Izvukli ga vode, bunara. De\u010dko je sav krvav, oblila ga krv po licu, ramenima. Pao je na glavu i razbio glavu, tjeme \u2013 rana velika 7-8 cm. Krv i dalje curi. Ja sam na biciklu imao veterinarsku torbu za prvu pomo\u0107. Na brzinu uzmem \u0161kare i o\u0161i\u0161am duga\u010dku kosicu \u2013 o\u010distim sterilnom gazom ranu i pospem ranu sa sulfanamidom i pokrijem ranu sterilnom gazom, \u0161to mi je ostalo od one \u0161to sam odrezao za \u010di\u0161\u0107enje rane. Oprali smo glavu, lice i krv. Djeca su i dalje vri\u0161tala, a g\u0111a Gajtanu\u0161a mi je pomogla. I nas dvoje se gledamo. Kakva rana na glavi. Onako mokrog de\u010dka s tako velikom ranom \u2013 gdje se vidjela mo\u017edana opna kako \u201edi\u0161e\u201c, podi\u017ee se, sjednem na \u0161tangu od bicikla gdje je i torba za prvu pomo\u0107. Krenemo za Duvno \u2013 Tomislavgrad kod dr. Feri\u0107a, poznatog Duvanjskog doktora, u to vjerujem. Budu\u0107i je vru\u0107e ljeto, ono malo odje\u0107e se brzo osu\u0161ilo. To\u010dno u u ku\u0107u gdje je \u017eivio i radio d. Feri\u0107. Znao sam da u to vrijeme dr. Feri\u0107 spava, jer je pro\u0161lo 15 sati. Zvonio na vrata-izlazi slu\u0161kinja i pita tko je. Ja s de\u010dkom pred vratima-ulazim u hodnik, \u010dekaonicu, slu\u0161kinja je oti\u0161la probuditi dr. Feri\u0107a. Dolazi dr. Feri\u0107 i pita: \u201e\u0160to se dogodilo?\u201c. Pri\u010dam i skidam kapu s glave koju je imao de\u010dko tj. Ivan \u0160arac-Pa\u0161kin. Poka\u017eem ga, a on pita: \u201eJe li bio u nesvjesti?\u201c . Nije, rekoh. \u201e\u0160to si mu napravio?\u201c, pita. Ka\u017eem i pokazujem ranu, posjekotinu od udarca. Ponovim da nije bio u nesvjesti. De\u010dko stoji i slu\u0161a \u0161to dr Feri\u0107 pri\u010da. Ka\u017ee doktor: \u201eVodi ga ku\u0107i i tako mu svaki dan napravi. Pitam doktora: \u201eDoktore, treba li mu ovu sa\u0161it?\u201c. Pokazujem skidaju\u0107i gazu s rane. Ni\u0161ta- vodi ga ku\u0107i i napravi kako sam ti rekao, ka\u017ee doktor. I ja dje\u010daka Ivana posjednem na bicikl i ku\u0107i u Mandino selo. A u selu se skupili susjedi i djeca, Ivanova mama koju tako\u0111er zovu po prezimenu \u2013 Lu\u010du\u0161a, jer je od Lu\u010di\u0107a. Sva je uplakana i gleda svog sin\u010di\u0107a. Skinuo je kapu i pokazao kakva je rana na glavi. Ispri\u010dao sam i \u0161to je rekao dr. Feri\u0107. Neka na\u0111e neku maramu i neka mu pove\u017ee po glavi, da mu gaza ne padne i da ga svaki dan dovede kad se ja vratim s posla iz Duvna. G\u0111a. Lu\u010du\u0161a je to \u010dinila i svaki dan oko 15 sati \u010dekala kad \u0107u do\u0107i i dovela bi Ivana na previjanje. Prvih dva \u2013 tri dana kad bih skinuo maramu i gazu i \u010distio ranu s alkoholom i jodom, Ivan bi vrisnuo \u2013 fri\u0161ka rana. Nakon 7-8 dana, rana-ko\u017eica se uhvatila i kosica je po\u010dela rasti. Osmi dan je bilo zadnje previjanje. Ostavio sam g\u0111i. Lu\u010du\u0161i cink, vitaminsku mast i rekao da mu svaki dan, ujutro i nave\u010der kad legne spavati, na ranicu nama\u017ee cink, vitaminsku mast, dok se kost ne sraste i kosica posve izraste.<\/span><\/p>\n

            Tog gospodnjeg ljeta 1952. g. imao sam posla preko glave. U veterinarskoj stanici, kod ku\u0107e na selu, a i mladost, cure. Odlazak u vojsku, odslu\u017eenje vojnog roka. Na dje\u010daka Ivana \u0160arca potpuno sam zaboravio. Da nije bilo Domovinskog rata, mo\u017eda ova \u201eDrama\u201c- koja je suhoparno \u0161tivo-bez ljep\u0161ih pridjeva i pejza\u017ea suskra\u0107ena, ne bi bila ni napisana. Na dje\u010daka Ivana \u0160arca sam zaboravio, ne znam ni gdje mu je \u0107a\u0107a Pa\u0161ko \u0160arac bio u to vrijeme.<\/span><\/p>\n

            Budu\u0107i je izbio Domovinski rat, ja sam svake godine jednom ili dvaput godi\u0161nje, sam ili sa suprugom Lucijom i\u0161ao u Mandino selo kod stare rodne ku\u0107e i kod sestara Mare i Mile. I tako jednog gospodnjeg dana, za Veliku Gospu 15.8.1994. g., do\u0111em u Mandino selo. Poslije podne idem na kavu kod sestre Mile, udane Markovi\u0107. Uz kavu re\u010de Mila: \u201eEno pro\u0111e Ivan Pa\u0161kin \u2013 ode na gradili\u0161te kod Zdravka\u201c, njenog sina i dalje pri\u010da: \u201e\u010cuo je Ivan da si tu u selu \u2013 tra\u017eio te\u201c. Ja se ustao od kave i na gradili\u0161te kod Zdravka. Tamo se na\u0161ao s Ivanom i njegovom suprugom. Ja njega ne bih prepoznao, on je mene prepoznao. Pozdrav, stisak ruke i on re\u010de svojoj supruzi: \u201eOvo je gospodin kojem dugujem \u017eivot\u201c. Ja pru\u017eim ruku, pozdravim gospo\u0111u koja slabo govori hrvatski. I ka\u017eem da je to sitnica. Ivan je \u0161ezdesetih godina, kao mlad de\u010dko pobjegao iz Jugoslavije u Austriju pa u SAD. Uklju\u010dio se u vojsku SAD-a i \u0161kolovao se u ameri\u010dkoj vojsci do \u010dina brigadira. Pred domovinski rat dospio je u Jugoslaviju, u Beograd, kao vojni ata\u0161e. Za vrijeme Domovinskog rata Ivan \u0160arac se uklju\u010dio u obranu Hrvatske. Predsjednik Republike Hrvatske, dr. Franjo Tu\u0111man, Ivana \u0160arca unaprijedio je u \u010din generala Hrvatske vojske. Ministar obrane, g. Gojko \u0160u\u0161ak, uru\u010dio mu je odli\u010dje i unapre\u0111enje u \u010din generala. Eto, od onog malog de\u010dka koji je upao u Ivi\u0107ev-\u0160ar\u010dev bunar, kojeg smo Ana Gajtanu\u0161a-\u0160arac i moja malenkost izvukli iz bunara, postao general. Susret je bio iznena\u0111enje za Ivana i za mene. Nakon prvog susreta, Ivan \u0160arac i ja, susreli smo se nekoliko puta u Mandinom selu, nave\u010der pred Ivanovm ku\u0107om u dru\u0161tvu Bla\u017ea \u0160umanovi\u0107a uz kavicu i pi\u0107e pri\u010dali. Bo\u017eja volja. Amen.<\/span><\/p>\n

P.S.<\/span><\/p>\n

Da su tada bili mediji (TV, tiskovine) ova drama s Ivanom \u0160arcem sigurno bi bila objavljena i obi\u0161la zemlju. Ovako je zabilje\u017eena u moj dnevnik, mo\u017eda jednog dana ugleda svjetlo dana. I pozdrav generalu \u0160arcu ma gdje bio.<\/span><\/p>\n

Ilija \u0160umanovi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Tako su zvali bunar na putu-ulici \u2013\u0160ar\u010devoj             Budu\u0107i da je 1951. i 1952. g. bilo izrazito su\u0161no, ljeta pogotovo, \u017eene iz sela s fu\u010dijama su i\u0161le na \u201e\u0160ar\u010dev bunar\u201c da s kantom nagrabe, zahvate vode i naliju u fu\u010diju. … pro\u010ditajte vi\u0161e<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":31,"featured_media":118013,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"kt_blocks_editor_width":"","footnotes":""},"categories":[19],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/117992"}],"collection":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/31"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=117992"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/117992\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":122771,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/117992\/revisions\/122771"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/118013"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=117992"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=117992"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=117992"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}