{"id":110044,"date":"2021-07-05T00:01:00","date_gmt":"2021-07-04T22:01:00","guid":{"rendered":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/?p=110044"},"modified":"2021-07-04T23:47:16","modified_gmt":"2021-07-04T21:47:16","slug":"nistarijini-zapisi-casna-matija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/nistarijini-zapisi-casna-matija\/","title":{"rendered":"NI\u0160TARIJINI ZAPISI: \u010casna Matija"},"content":{"rendered":"

Pomo\u0107i svojima za ve\u0107inu Mandoseljana je samo po sebi razumljivo, pri \u010demu se svojima ne smatraju isklju\u010divo roditelji, bra\u0107a i sestre, nego i malo bli\u017ea, a i malo dalja rodbina \u2013 ovisno o tomu gdje tko \u017eivi, kako nekomu u \u017eivotu krene i gdje nekada zako\u010di.\u00a0\u00a0Ali ima i tu razlika, jer svi smo mi od krvi, mesa i du\u0161e sazdani, pa tako postoje osobe me\u0111u nama koje u sebi imaju jo\u0161 malo vi\u0161e odgovornosti, sposobnosti ili velikodu\u0161nosti od nas prosje\u010dnih ljudi.\u00a0\u00a0<\/span><\/p>\n

Te\u0161ko je dodu\u0161e odvagati takve stvari – nekada je i mala pomo\u0107 ogromna, a nekada je naizgled velika samo izgovor za ne\u0161to tre\u0107e – ali bih kao posebno solidarne i velikodu\u0161ne osobe ipak izdvojio dvoje djece na\u0161eg pokojnog strica Kal\u010de i strine Kavurke –\u00a0\u00a0brata i sestru, Jozu zvanog Kal\u010di\u0107a i \u010dasnu sestru Matiju, u crkvenim registrima njenoga reda zavedenu i kao sestru Saleziju.\u00a0<\/span><\/p>\n

Jozu svi u selu znaju, posebno otkad je u mirovini, pa ga ne treba posebno predstavljati – ima jak glas, a ni figura mu nije ba\u0161 neprimjetna. On je u svom radnom vijeku rintaju\u0107i na njema\u010dkim bau\u0161telama \u2013 nije mu dakle nijedna marka bila poklonjena \u2013 financirao i pomagao bezbrojne\u00a0\u00a0ro\u0111ake, susjede i prijatelje. Izme\u0111u ostaloga je i mom bratu Marinku samo onako \u2013 da ima za pi\u0107e i cigarete – slao novce\u00a0\u00a0iz Njema\u010dke u vojsku, a imao je ve\u0107 i vlastitu djecu, i \u017eenu koja nije radila, i stotinu drugih obveza.\u00a0<\/span><\/p>\n

Zato Jozinu sestru Matiju mnogi od mla\u0111e \u010deljadi vjerojatno i ne znaju \u2013 sitna je ona i skoro nezamjetna, rijetko do\u0111e u selo, a uvijek kad navrati obu\u010dena je u tamnu odoru njenoga reda i jo\u0161 uz to ima i stransko ime \u2013 Salezija \u2013 pa nije ba\u0161 jednostavno svrstati je u pravu ku\u0107u i obitelj.\u00a0\u00a0To\u010dnu godinu Matijina ro\u0111enja ne znam, ali mislim da je, kao prvo dijete u obitelji, banula na svijet ili krajem 40.-ih ili po\u010detkom 50.-godina.\u00a0<\/span><\/p>\n

Dok je jo\u0161 bila mlada cura, skoro dijete,\u00a0\u00a0zaputila se je na \u0161kolovanje kod \u010dasnih sestara, u Banja Luku ili u Bosanski Aleksandrovac,\u00a0\u00a0gdje je postala i cijeloga \u017eivota ostala \u010dasna sestra, tako da ju je malo tko iz moje generacije vidio u civilnom odijelu.\u00a0\u00a0Utoliko vi\u0161e se ispod njene crno-bijele odore isti\u010du pravilno lice, mali nos, vedri pogled i zvonki glas \u2013 a kad pomislim na Matiju najprije se sjetim njenoga zaraznoga smijeha.\u00a0<\/span><\/p>\n

Zavr\u0161ila je pored \u0161kole za \u010dasne sestre i fakultet (mislim da se radi o teologiji i talijanskom jeziku, te da je ne\u0161to i magistrirala), pokazala se uz to sposobnom i razumnom u prakti\u010dnom \u017eivotu pa je najprije postala poglavarica svoga\u00a0\u00a0reda za na\u0161e podru\u010dje, a kasnije i oberica u sredi\u0161njici u Rimu, gdje je bila odgovorna za tisu\u0107e sestara diljem svijeta.\u00a0\u00a0Ali se ovdje ne radi ni o njenim neupitnim sposobnostima, niti o karijeri koju je napravila u izabranom zvanju, nego o na\u0161oj marljivoj, nasmijanoj stri\u010devki Matiji, koja je svakoga ljeta, kad bi od obveza uspjela, dolazila u Mandino Selo.\u00a0<\/span><\/p>\n

Dolazili su i drugi, i njima smo se radovali, ali kad bi Matija stigla sve je bilo posebno. Ona bi se nakon kratkoga odmora od puta i razgovora s roditeljima zaputila po nas klince, odvela bi nas sve na brijeg ispod Mijine nove ku\u0107e, gdje bismo posjedali na travu slu\u0161aju\u0107i njezine pri\u010de, igraju\u0107i se nekih novih, zanimljivih igara, pa \u010dak i mole\u0107i. Ostali bismo satima na brijegu,\u00a0\u00a0svaku ve\u010der dok bi Matija bila u selu, da bismo prilikom njenog odlaska u Zagreb \u2013 dugo godina provela je u samostanu u Miramarskoj ulici \u2013 jedva \u010dekali kada \u0107e do\u0107i sljede\u0107e ljeto i na\u0161a \u010dasna s njim.\u00a0<\/span><\/p>\n

U me\u0111uvremenu je slala razglednice iz svih mogu\u0107ih gradova \u2013 najvi\u0161e iz Italije \u2013 pa smo Ljubica Mijina i ja jednom krenuli praviti albume od razglednica. Najvi\u0161e ih je bilo s nekakvim\u00a0Saluti di<\/em>…\u00a0Gemona, Padova, Roma, Venezia<\/em>\u00a0i sl., a skoro sa svih je Matija pozdravljala Joskanovi\u0107e.\u00a0<\/span><\/p>\n

Ali nije se Matija samo igrala s nama, nego bi se usput detaljno informirala tko kako u\u010di, tko bolje, a tko slabije slu\u0161a, te bi s na\u0161im roditeljima planirala \u0161to bi se moglo i trebalo uraditi u daljnjem \u0161kolovanju djece. Tako moj brat Vinko, na\u0161a sestra Marija i ja Matijinoj upornosti i trudu mo\u017eemo zahvaliti da smo krenuli na \u0161kolovanje izvan Duvna. Bez nje bi to bila nemogu\u0107a misija.\u00a0<\/span><\/p>\n

Jo\u0161 za vrijeme osnovne \u0161kole sam svakoga ljeta po nekoliko tjedana provodio u Zagrebu, na dje\u010da\u010dkim susretima koji su organizirani u sjemeni\u0161tu na \u0160alati, a gdje je Vinko po Matijinoj preporuci i\u0161ao u gimnaziju.\u00a0\u00a0Budu\u0107i da je on preko ljeta radio negdje u \u0160vicarskoj, Matija se je brinula o tomu da ne zakasnim na autobus za Duvno, ili da se ne izgubim u velikom gradu tr\u010de\u0107i za kakvom curicom. Po zavr\u0161etku susreta djece pokupila bi me u zgradi sjemeni\u0161ta i pje\u0161ice bismo se zaputili do tramvaja.\u00a0<\/span><\/p>\n

Kad smo jedne prilike zajedno u\u0161li u\u00a0\u010detvrticu<\/em>\u00a0i krenuli prema Miramarskoj ulici dok mi je Matija pokazivala kojekakve zgrade, ja sam se naginjao lijevo, desno, naprijed, nazad, i po nevolji su mi pukle hla\u010de, to\u010dno na stra\u017enjici, po sredina \u0161ava. Nisam se bio previ\u0161e udebljao, no vjerojatno je konac bio negdje presje\u010den, te sam stajao na sredini vagona, zbunjen i upla\u0161en da netko ne primjeti o \u010demu se radi.\u00a0<\/span><\/p>\n

Matija je ipak sve vidjela, po\u010dela se i sama smijati ali je za\u0161utjela vidjev\u0161i moju izbezumljenu facu, stala iza mene da me za\u0161titi od pogleda radoznalih curica koje su buljile u moje mi\u0161i\u0107avo tijelo,\u00a0\u00a0te je cijelo vrijeme dok smo kora\u010dali pje\u0161ice pored hotela International pazila da mi se netko ne izruga. Zato su mlade u\u010denice u samostanu imale priliku vidjeti moje gole noge dok je Matija na \u0161iva\u0107oj ma\u0161ini pri\u010dvr\u0161\u0107ivala slaba\u0161ne konce, a ja sjedio na kau\u010du nadaju\u0107i se uzaludno da me nitko ne\u0107e zate\u0107i u nezgodnoj situaciji.\u00a0<\/span><\/p>\n

I kasnijih godina smo se redovito vi\u0111ali \u2013 ona je dugo vremena bila i u Banja Luci, u samostanu na Bud\u017eaku, pa je to bilo na\u0161e obvezno odmori\u0161te na putu od Zagreba do Duvna, sve dok se nije prebacila u Rim. Ali ni tamo se nije mogla sakriti od rodbine, pa tako ni od mene.\u00a0<\/span><\/p>\n

Prije desetak godina sam se naime zaputio u taj vjerojatno najljep\u0161i grad na svijetu, da djeci poka\u017eem gdje bih stolovao da sam postao papa, kao \u0161to sam kao dijete govorio, pa smo navratili kod moje stri\u010devke i iznenadili je.\u00a0<\/span><\/p>\n

Prijepodne smo proveli u Colloseumu, moja k\u0107erka mi je i\u0161la na \u017eivce jer je ba\u0161 u to doba u\u010dila rimsku povijest, pa je znala svaki kamen u velikom amfiteatru, te smo poslije ru\u010dka bili umorni od hodanja i slu\u0161anja njene neprekidne pri\u010de. Sre\u0107om sam se sjetio Matijine adrese i za sutradan planirani posjet pomjerio unaprijed kako bismo se odmorili od davne povijesti, te smo se zaputili do jedne mirne ulice, nedaleko od centra grada.\u00a0<\/span><\/p>\n

Pozvoniv\u0161i na vratima ugledao sam jednu najprije jednu \u010dasnu, sli\u010dnu Matiji, ali sam ipak na vrijeme prepoznao da joj je prega\u010da malo zgu\u017evana, pa sam zaklju\u010dio da sam se prevario, i po\u010deo komunicirati s tri i pol talijanske rije\u010di kojih sam se mogao sjetiti:\u00a0<\/span><\/p>\n

\u201eBon giorno signora, prego Matija.\u201c\u00a0<\/span><\/p>\n

\u017dena mi je zalupila vrata pred nosom misle\u0107i da sam kakav \u010dudak jer nisam bio obrijan, no sre\u0107om je primjetila umornu djecu pa se je smilovala i otvorila kapiju.\u00a0<\/span><\/p>\n

Ja sam opet nastavio po svome i ponavljao \u201eMatija, Matija\u201c, ona nije imala pojma \u0161to mislim, i tek onda se je moja pametna k\u0107erka sjetila da sam joj pri\u010dao kako se Matija ustvari zove Salezija, te smo se uspjeli nekako sporazumjeti.\u00a0<\/span><\/p>\n

Jasno je svima nama da je u ku\u0107i \u010dasnih sestara sve lijepo slo\u017eeno i \u010disto, ali su moja djeca itekako zinula kad su vidjela \u0161to zna\u010di kad je pod obrisan \u2013 od toga dana im stalno trubim da su povr\u0161ni, lijeni i neposlu\u0161ni, ali nema koristi jer na\u0161 pod nikada ne\u0107e biti izriban kao kod \u010dasnih sestara u Rimu. Ni kava im nije lo\u0161a, jedina mana koju sam na\u0161ao u cijeloj ku\u0107i je da se ne smije pu\u0161iti. Stoga sam se nakon kave zaputio u dvori\u0161te i dok se je Matija raspitivala o dje\u010djim hobijima i ocjenama ja sam popu\u0161io dva marlbora, ne znaju\u0107i kamo s \u010dikovima. Nigdje kante, nigdje trunke sme\u0107a, nigdje razvaljene plo\u010dice da sakrijem opu\u0161ke kako neka \u010dasna ne bi neopravdano bila osumnji\u010dena za pu\u0161enje u dvori\u0161tu!\u00a0<\/span><\/p>\n

Na kraju sam \u010dikove spremio u kutiju i ponio sa sobom u Austriju \u2013 bacio sam ih na beton na jednom parkirali\u0161tu –\u00a0\u00a0jer bi bio stvarno grijeh isprljati onakav raj.\u00a0<\/span><\/p>\n

Poslije Rima vidjeli smo se jo\u0161 nekoliko puta, budu\u0107i da Matija sada malo \u010de\u0161\u0107e do\u0111e u selo. Nakupila je ve\u0107 nekoliko desetlje\u0107a na le\u0111ima, iako joj se na licu to ne vidi, a mla\u0111e \u010dasne su preuzele brigu o poslu, te ona sada malo vi\u0161e pazi na svoje zdravlje, boravi uglavnom u Zagrebu, a malo i u Duvnu.\u00a0<\/span><\/p>\n

Ako netko dakle uskoro pro\u0161eta pored Kal\u010di\u0107eve ku\u0107e i za\u010duje jasni glasni smijeh jedne \u010dasne maloga rasta i velikoga srca neka zna da je to na\u0161a \u010dasna – Matija Kal\u010dina.<\/span><\/p>\n

Blago Vukadin<\/span><\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pomo\u0107i svojima za ve\u0107inu Mandoseljana je samo po sebi razumljivo, pri \u010demu se svojima ne smatraju isklju\u010divo roditelji, bra\u0107a i sestre, nego i malo bli\u017ea, a i malo dalja rodbina \u2013 ovisno o tomu gdje tko \u017eivi, kako nekomu u … pro\u010ditajte vi\u0161e<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":31,"featured_media":110046,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"kt_blocks_editor_width":"","footnotes":""},"categories":[12],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/110044"}],"collection":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/31"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=110044"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/110044\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":110045,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/110044\/revisions\/110045"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/110046"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=110044"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=110044"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=110044"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}