{"id":108125,"date":"2021-05-05T20:39:23","date_gmt":"2021-05-05T18:39:23","guid":{"rendered":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/?p=108125"},"modified":"2021-05-05T20:39:24","modified_gmt":"2021-05-05T18:39:24","slug":"cinija-i-svatovski-tanjuri","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/cinija-i-svatovski-tanjuri\/","title":{"rendered":"\u010cINIJA I SVATOVSKI TANJURI"},"content":{"rendered":"

Ranije \u2013 davno je to bilo, sli\u010dno pri\u010dama koje po\u010dinju re\u010denicom \u201eBio jednom jedan mladi i stasiti princ\u201c \u2013 vladao je obi\u010daj da roditelji djevojke nekoliko dana prije njenoga vjen\u010danja i dolaska u novu ku\u0107u i me\u0111u novu rodbinu po\u0161alju komaru. U tu svrhu bi ve\u0107 od ro\u0111enja \u017eenskoga djeteta po\u010delo pletenje, \u0161ivanje, tkanje i skupljanje svakojakih dragocjenosti poput pokriva\u010da za krevete, sagova za podove, sjedalica za stolice, \u010darapa za svekra, ko\u0161ulja za djevera i maramica za ne\u0107akinje. \u0160to je bogatija bila obitelj djevojke to je dragocjenija bivala njena komara.<\/span><\/p>\n

Kakva je bila komara moje matere ne znam detaljno, ali se zato sje\u0107am nekoliko predmeta iz nje koje je ona cijeloga \u017eivota \u010duvala i hvalila se njima. Izme\u0111u ostaloga ostale su dvije bavule \u2013 velike drvene \u0161krinje za pospremanje krevetnine \u2013 koje je napravio njen brat i na\u0161 ujak, daid\u017ea Andrija, talentirani majstor za sve poslove, pa prema tomu i stolar. Na prvoj bavuli pisalo je materino ime \u2013 \u201eAnica r. \u0160olji\u0107\u201c<\/em>\u00a0\u2013 a na drugoj je daid\u017ea ovjekovje\u010dio samoga sebe i krasopisom crne boje naveo \u201em. Andrija \u0160olji\u0107\u201c<\/em>. Ono malo \u201em.\u201c<\/em>\u00a0zna\u010di majstor. Mislim da su bavule jo\u0161 \u010ditave i ne vjerujem da ih je Marija, na\u0161a nostalgi\u010dna sestra, dala ukloniti \u2013 ona pazi na ormare, slike, sli\u010dice, narukvice i kutijice napunjene pra\u0161inom.<\/span><\/p>\n

\u0160to je mater donijela u Mandino Selo u bavulama ne zna dakle nitko vi\u0161e, ali tanjure sigurno nije iako su i oni bili dio komare. I to ne jedan ili dva, nego ukupno \u0161est tanjura od debele bijele keramike, bez ikakva ukrasa ili crte\u017ea kao \u0161to je kasnije bio obi\u010daj, nego s nekoliko rebara na vanjskoj strani, kao i na \u010diniji od istoga materijala i iste kvalitete. Robusni i tvrdi su bili materini \u201etanjiri<\/em>\u201c.<\/span><\/p>\n

Iz \u010dinije smo zajedno jeli doru\u010dak \u2013 obi\u010dno kruh udrobljen u mlijeko kojega bi Marinko premalo za\u0161e\u0107erio pa bismo se znali posva\u0111ati jer se jelo nije moglo nikako razdijeliti da na jednom kraju bude sla\u0111e nego na drugom. Druge \u010dinije nije me\u0111utim bilo u ku\u0107i pa bi mene ponekada zapalo da jedem iz svatovskog tanjura, jednoga od ukupno dva koji su uspjeli pre\u017eivjeti na\u0161e prepirke i dogurati do sredine sedamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a \u2013 skoro dvadeset punih godina i \u010detvoro djece su izdr\u017eali u Mandinu Selu. Mater ih je posebno voljela i nije joj bilo drago ako ne bismo pazili na tanjure, na njenu komaru.\u00a0<\/span><\/p>\n

Mariju sam ve\u0107 spomenuo ali sam zaboravio navesti da ona ne samo \u0161to pazi na obiteljsko bogatstvo nego je jako osjetljiva i na neravnopravnost spolova \u2013 uvijek je se zauzimala za emancipaciju \u017eena, kukala je kako je nepravedno da mu\u0161karci manje rade u ku\u0107i, vi\u0161e se igraju i smiju neka\u017enjeno sva\u0161ta re\u0107i. Tako je na\u0161a sestra navela na\u0161u ina\u010de konzervativnu mater da i ona bude na strani \u017eenske revolucije, a posljedice pobune smo moja bra\u0107a i ja morali snositi i gorko trpjeti.\u00a0 Tako smo mi bili jedini de\u010dki iz kom\u0161iluka koji su morali mesti pod, prati su\u0111e i briskati pra\u0161inu. Katastrofalni tijek vremena nije se dao zaustaviti jer je se pokazalo izuzetno prakti\u010dnim kad vi\u0161e ruku sklanja nered nego \u0161to ga pravi.<\/span><\/p>\n

Nije bilo tako stra\u0161no raditi navedene poslove \u2013 mater nije bila stroga pa bi previdjela puno prljavih \u0107o\u0161kova koje bi nakon nas osobno pomela \u2013 ali je bilo u\u017easno kad je Marija u javnosti pripovijedala o podjeli posla u na\u0161oj ku\u0107i, vjerojatno nastoje\u0107i pro\u0161iriti plamen \u017eenske neposlu\u0161nosti i u druge dijelove sela. Svi moji prijatelji su zahvaljuju\u0107i njenim pri\u010dama znali da ja radim s metlom, a to je bio tipi\u010dni \u017eenski posao pa sam prema tomu i ja bio \u017eenskonja. \u010cak me je jedne prilike i uslikala kako sagnut guram sme\u0107e u lopaticu, izradila slike u Kri\u0161te \u2013 bila je to prva generacija slika u boji \u2013 i ispred Mijine magaze pokazala Milanu Seserovu i Branku Banovu kako njezin brat radi \u017eenske poslove. Progonio sam je oko murve, dostigao je na ulazu u Mijinu staru ku\u0107u, otrgao joj slike iz ruke i potrgao ih u stotridesetidva komada, da nema dokaza, te joj na kraju zaprijetio da nikada vi\u0161e ne\u0107u ni\u0161ta raditi ako jo\u0161 jednom bude tako bezobrazna i ako me uslika u poni\u017eavaju\u0107em polo\u017eaju. Ka\u017ee da me je poslu\u0161ala, ali tko \u0107e njoj vjerovati?<\/span><\/p>\n

Osim \u0161to sam meo pod morao sam i prati su\u0111e \u2013 znao je se red i smjena. Ako bih jednoga dana radio ne\u0161to od navedenoga onda sam dva sljede\u0107a dana imao slobodno, pa opet sve iz po\u010detka. Pranje su\u0111a je bio najgori i najte\u017ei mogu\u0107i posao jer se nije moglo ni smjelo fu\u0161eriti \u2013 sve bi se vidjelo.<\/span><\/p>\n

Perilice za su\u0111e u to vrijeme nije bilo ni u snovima, teku\u0107e vode ni u jednoj ku\u0107i ni u jednom duvanjskom selu, ali je zato svaka zgrada imala svoju \u201ecimentaru\u201c \u2013 grubo o\u017ebukanu, neokre\u010denu prostoriju u kojoj su se obavljali doma\u0107inski poslovi, \u010duvali se bra\u0161no i \u0161e\u0107er, pokoja okra\u010dala cipela i preostali dijelovi davnih komara.<\/span><\/p>\n

Na\u0161a cimentara nalazila je se u sjeveroisto\u010dnom traktu obiteljskog boravi\u0161ta i bila je jedna od ukupno \u010detiri prostorije navedene rezidencije \u2013 druge tri su bile di\u010dinja soba, roditeljska soba i kujina koja je kasnije promijenila ime i postala dnevnim boravkom. Budu\u0107i da je na\u0161a ku\u0107a bila ukopana u gredu, a iznad nje se nalazi mali \u0161umarak, na\u0161i \u201eBristi<\/em>\u201c po kojima su se pak znale skrivati i pokazivati \u0161arke i poskoci, na prozorima kroz koje je se ionako slabo vidjelo bila je postavljena gusta \u017ei\u010dana mre\u017ea koja je branila da se kakav ne\u017eeljeni gost ne uvu\u010de me\u0111u \u010deljad. Posljedica navedenih okolnosti bila je slaba osvijetljenost prostorije pa tamo nitko nije rado boravio, te sam ja – ionako kratkovidan-\u00a0 gledao da \u0161to je br\u017ee mogu\u0107e zavr\u0161im posao i izgubim se.<\/span><\/p>\n

Ali je pranje su\u0111a bilo zahtjevno i komplicirano, nije se smjelo ni\u0161ta preskakati. Ostaci hrane zavr\u0161ili bi u velikoj metalnoj zdjeli, u spirinama koje su se davale svinjama, a tek nakon struganja zagorenih ostataka i uklanjanja preslatkih ili presoljenih namirnica bi se pre\u0161lo na drugu fazu koja je se sastojala od pranja i ispiranja.<\/span><\/p>\n

U jednom plasti\u010dnom lavoru bila je topla voda pomije\u0161ana sa sredstvom za pranje su\u0111a \u2013 mislim da je to bio nekakav grubi sapun \u2013 a u drugom bistra, hladna voda kroz koju je valjalo provu\u0107i tanjure i be\u0161tek, staviti ih potom na stranu, na kraju sve detaljno obrisati krpom i odnijeti u kujinu gdje je se posu\u0111e slagalo u zelenkasti kredenac. Kratko i jasno re\u010deno \u2013 previ\u0161e posla za tako nebitne stvari kao \u0161to je pranje su\u0111a, a valjalo je \u010desto po\u017euriti jer je Ante Ba\u0107ku\u0161in \u010dekao ispred vrata, gdje mu je mater po mojoj zapovijedi lagala i govorila da pi\u0161em zada\u0107u, kako on slu\u010dajno ne bi pomislio da obavljam \u017eenske poslove.<\/span><\/p>\n

Za sljede\u0107u nezgodu koja mi je nedavno pala na pamet kriv je dakle Ante\u00a0 a ne ja, jer nije htio nikako oti\u0107i od vrata govore\u0107i:<\/span><\/p>\n

\u201eTrpina podvornica je slobodna, Trpinica je ba\u0161 pro\u0161la kroz selo i oti\u0161la u Ivi\u0107e pa sad moremo igrat lopte, niko nas ne\u0107e otirat. Po\u017euri s tom zada\u0107om!\u201c<\/em><\/span><\/p>\n

Ja sam ga poslu\u0161ao i po\u017eurio, zaboravio sam me\u0111utim isprati tanjure u bistroj vodi i ponio ih neobrisane i kliske, sva \u010detiri iz kojih smo toga dana jeli – dva preostala tanjura iz materine komore i druga dva koja je ona kupila na derneku u Seonici, s nekakvom mustrom na rubovima – kroz hodnik do kujine. Po nesre\u0107i je betonski pod bio neravan, prag od cimentare do hodnika visok, ja izmoren i nepa\u017eljiv, a posu\u0111e prepuno pjene pa mi je cijeli teret skliznuo iz ruku i zavr\u0161io na podu. Veliku nesre\u0107u pre\u017eivio je jedino jedan tanjur iz materine komare!<\/span><\/p>\n

\u201eMoj dragi tanjir!\u201c<\/em>, povikala je o\u017ealo\u0161\u0107ena \u017eena u mome pravcu, a kad je primjetila da sam se upla\u0161io nadodala je:\u00a0\u201eMoje milo dite! Nema veze, ostao je jo\u0161 jedan.\u201c<\/em><\/span><\/p>\n

Posljedica moje neopreznosti bila je me\u0111utim nemilosrdna kazna koja je odmah uslijedila i koju sam morao izdr\u017eavati cijelo vrijeme svoga boravka u na\u0161oj ku\u0107i, \u010dak i kad bih kasnije navra\u0107ao za Bo\u017ei\u0107 ili tijekom ljeta, a ona je glasila:<\/span><\/p>\n

\u201eBlago ne\u0107e vi\u0161e nikada prati su\u0111e. Marinko to puno bolje radi.\u201c<\/em><\/span><\/p>\n

Te\u0161ko sam se pomirio s o\u0161trom kaznom, ali sam o njoj tek kasnije razmi\u0161ljao jer Ante nije vi\u0161e htio \u010dekati pa smo se nas dvojica zaputili na Trpinu podvornicu.<\/span><\/p>\n

Blago Vukadin<\/span><\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ranije \u2013 davno je to bilo, sli\u010dno pri\u010dama koje po\u010dinju re\u010denicom \u201eBio jednom jedan mladi i stasiti princ\u201c \u2013 vladao je obi\u010daj da roditelji djevojke nekoliko dana prije njenoga vjen\u010danja i dolaska u novu ku\u0107u i me\u0111u novu rodbinu po\u0161alju … pro\u010ditajte vi\u0161e<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":31,"featured_media":108126,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"kt_blocks_editor_width":"","footnotes":""},"categories":[12],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/108125"}],"collection":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/31"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=108125"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/108125\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":108127,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/108125\/revisions\/108127"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/108126"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=108125"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=108125"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=108125"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}