{"id":100614,"date":"2020-07-25T10:46:40","date_gmt":"2020-07-25T08:46:40","guid":{"rendered":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/?p=100614"},"modified":"2020-07-25T10:49:59","modified_gmt":"2020-07-25T08:49:59","slug":"nasa-skola-dacke-slicice-u-rijeci-1948-1953-xi-dio-pise-ante-sarac","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/nasa-skola-dacke-slicice-u-rijeci-1948-1953-xi-dio-pise-ante-sarac\/","title":{"rendered":"NA\u0160A \u0160KOLA: \u0110a\u010dke sli\u010dice u rije\u010di (1948. \u2013 1953.) \u2013 XI. dio"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Ante \u0160arac<\/strong><\/span><\/h3>\n

Vra\u0107amo se u \u0161kolu, u\u010dimo slova po redoslijedu u “bukvaru”, napredujemo i u ra\u010dunu. Redaju se \u0161kolski sati, kratki odmori, tjedne smjene, vrijeme prolazi.<\/p>\n

Najdra\u017ei nam je trenutak bila vijest da nema nastave jer je u\u010diteljica oti\u0161la u grad. Takvih je dana u godini bilo i po desetak. Dobro nas je razveseljavala i vijest da nema u\u010diteljice samo jedan \u0161kolski sat. Tada smo se igrali ispod prozora. Do\u0161lo je i prolje\u0107e, tempo u\u0161koli ritmi\u010dan, sve ide svojim tokom.<\/p>\n

U\u010diteljica koji put udari \u0161ibom i nekoga od nas, iz prvog razreda. Ima pla\u010da…<\/p>\n

Kona\u010dno, koncem travnja idemo na Mandinu gradinu ispisati: “\u017divio Prvi maj!” \u010cini mi se da smo ponijeli koju kanticu s “klakom” da obijelimo kamen, ne bi li se bolje vidio natpis.<\/p>\n

Obilazimo pravoslavnu crkvicu, iza koje, s kose ledine prema jugu, puca pogled na Stubao, Mandu\u0161e i na cijelo polje. Svake godine navra\u0107at \u0107emo ondje. Za nekoliko dana, svake godine u isto doba, nosit \u0107emo \u0161tafetu “voljenom” Vo\u0111i…<\/p>\n

Zavr\u0161ava prva godina, u\u010diteljica nam priop\u0107ava neke ocjene, nema ni\u0161ta napismeno, ali pro\u0161li smo razred. Ljetne praznike sam ve\u0107 opisao. Vra\u0107amo se u \u0161kolu sada u drugi, opet s istim \u0111acima jer su i oni iz tre\u0107ega pre\u0161li u \u010detvrti. Opet ne idem rado u \u0161kolu, ali mora se.<\/p>\n

Ipak je lak\u0161e nego lani, de\u010dke ve\u0107 poznam, a s nekima sam se i sprijateljio. Odmah smo krajem rujna i\u0161li na izlet ponad Va\u017ei\u0107a, preko Podina u podno\u017eje Ljubu\u0161e. Ti izleti su mamac, ali u\u010diteljica zada zada\u0107u, da opi\u0161emo dojmove.<\/p>\n

Moram priznati da se, u doslovnom smislu, ne sje\u0107am broja predmeta po razredima, ali mislim da se u prvom I drugom ne\u0161to manje predmeta predavalo.<\/p>\n

Osim toga, crtanje, lijepo pisanje, ru\u010dni rad, pjevanje i fiskulturu nisam, kao ni drugi, smatrao pravim predmetima.<\/p>\n

Ali, bili smo u zabludi: pjevanje je ve\u0107ini predstavljalo problem, a neki, kao i ja, nismo bili nadareni ni za ru\u010dni rad. Pro\u0161ao je i drugi, do\u0161ao i pro\u0161ao tre\u0107i s istom u\u010diteljicom Marijom.<\/p>\n

U tre\u0107em se sje\u0107am ve\u010dernje priredbe u \u0161koli, pri zavr\u0161etku nastave, negdje u svibnju. Tema je bila NOB. Sve je pr\u0161talo od pobjeda… Na ljetnim praznicima sam saznao da je Marija Vujanovi\u0107 premje\u0161tena. Meni se pred kraj ljeta dogodila nezgoda: lom ruke. Pauzirao sam otprilike dva mjeseca. U\u010ditelj iz grada, ne sje\u0107am mu se imena, nije mi priznao izostanak, jer sam pre\u0161ao dopu\u0161ten broj sati koji se smiju priznati kao opravdani. Zanimljivo, ja sam to prihvatio sasvim hladno. Istodobno, savjetovao je da ja, ipak, dolazim, da\u00a0 se ne bih isklju\u010dio iz \u0161kolskih navika. Naime, nije bio rijedak slu\u010daj da su neki ipak ostali na dva ili tri razreda, ne zavr\u0161iv\u0161i nikad sva \u010detiri.<\/p>\n

(nastavlja se)<\/em><\/p>\n

Izvor: Skupina autora: Sto godina osnovne \u0161kole u Mandinu Selu<\/em>, Zagreb \u2013 Mandino Selo, 2010.<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Ante \u0160arac Vra\u0107amo se u \u0161kolu, u\u010dimo slova po redoslijedu u “bukvaru”, napredujemo i u ra\u010dunu. Redaju se \u0161kolski sati, kratki odmori, tjedne smjene, vrijeme prolazi. Najdra\u017ei nam je trenutak bila vijest da nema nastave jer je u\u010diteljica oti\u0161la … pro\u010ditajte vi\u0161e<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":31,"featured_media":100615,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"kt_blocks_editor_width":"","footnotes":""},"categories":[46],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/100614"}],"collection":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/31"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=100614"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/100614\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":100617,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/100614\/revisions\/100617"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/100615"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=100614"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=100614"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=100614"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}