Štioci moji, moram vam reć da su mi neki prijatelji dvatriput rekli da njima nije čudno kako ja pišem nego „kako svašta znam“. Nedavno sam jednom takvom reko: čitaj i ti pa ćeš svašta znat – više čitaj dobre knjige a manje pametuj po kafićima, gledaj dokumentarne emisije, slušaj obrazovanije od sebe… pa se nećeš više iščuđavat nad mojim tekstovim. Dragi štioci moji, priznat ću vam da ja stalno, i nakon završenog fakulteta, učim, školam se, doškolovavam, proširivam svoje znanje i saznanje a onda ga drugima, kad se pruži prilika, razdajem. Na prvoj godini fakulteta jedan moj profesor, rahmetli mu bilo, prof. dr. Fuad Muhić, na prvom nam predavanju je reko: Draga djeco, biti samo pravnik znači biti polupismen čovjek; zato, ako želite bit pismeni pravnici nemojte saznavati znanje samo iz naših udžbenika, skripti i vaših tekica, nego i iz literature za opću naobrazbu. Zapamtio sam to pa i danas tako proširivam svoje znanje. A tog profesora se sićam i zbog toga što je na Pravnom fakultetu u Mostaru izgovaro riči: općina, uvjet, uopće…, što većina profesora to nije činila.
Druga stvar, ono što me potiče da vam pišem, je obećanje, pokojnom, dragom mi prijatelju, plodnom hrvatskom književniku, Dubravku Horvatiću, da ću ja, kad on umre, nastaviti ono što smo obojica radili, „skidati krinke“, kako je on govorio, s istine, što činim i u ovom tekstu. Skidati krinke, maske, s prošlosti je borba za širenje istine na dobrobit pojedinca i zajednice u sadašnjosti. Istina će vas spasiti, osloboditi, kako bi reko naš Spasitelj. Obratno od korizmeni običaja, triba maske skidati, svakodnevno, sa sebe i s drugih a ne maskirati se, nepotrebno, svugdje i za svašto.
Ovaj put bi najprije malo demaskiro nedavno umrlog pustipapu, Racingera, broj šesnaest. Priznajem, veliki papa u svakom smislu, dok je bio papa, prema Hrvatima je u slučaju Dajla ispo mali. Jado je ispo i zbog odreknuća od papinstva a potajno, što ovih dana saznajemo, ponašao se kao da je stalno bio papa. Tribo je se vratit u status kardinala pa bi nesputanije mogo pisati i o papi i o Crkvi i o Božjem narodu. Nakon silnih pohvala njemu, ovih dana, reko sam u sebi, triba audijatur et altera pars, čuti i drugu stranu. Nabrojat ću samo neke od njegovih poteza, izjava i postupaka koji mi se nisu svidili. Kad nas je posjetio u lipnju 2011., pito sam se zašto nam je papa dolazio u tekstu od 25. lipnja 2011.; napiso sam tada, da nije možda dolazio nagovoriti nas da uđemo u, za mene, sotonsku Euniju. Reko sam naglas: šta se čudim ponašanju čovjeka koji je po nekim svojim izjavama bio zagovornik jedinstvene svjetske vlasti. Davno sam od prijatelja sazno da se profesor Racinger njihao, dok je bio mlađi, od naprednog do Vatikanu poslušnog teologa. Dobro se sićam i izjave njegova brata svećenika o njemu: On je moj brat, ali nije za papu. Još je se u jednoj situaciji dvostruko ponio: stručno je pomagao kardinalu Šeperu, nekadašnjem predsjedniku Kongregacije za nauk vjere, da se iz Kanonskog zakona izbace članci koji brane katoliku da bude član masonske organizacije, da bi po nalogu svetog pape Vojtile napiso tzv. Izjavu kojom se katolicima strogo zabranjuje članstvo u masonskim organizacijama. Ne triba zaboravit ni da je se nekim svojim izjavama zamjerio i islamistim i židovim.
Osim toga, napravio je nešto, za mene strašno: suspendirao je ovlasti našeg istarskog biskupa Milovana, na jedan minut, što nije zapamćeno u povisti Crkve, da bi nam oteo i talijanskim fašistima darovo, priko jednog španjolskog bismrada, crkvu, samostan, vrt, vinograde…teritorij Dajlu kod Novigrada u Istri. On je krivac bez obzira koliko je u tom sudjelovo talijanski kardinal koji je našim biskupima pritio da će ih „pacificirati i disciplinirati“.
Smijeniti časnog biskupa Milovana zato što nije htio dati talijanskim iredentistima dio rvackog teritorija u Istiri, i nakon premještanja biskupa Kutleše iz Pule u Split, ne imenovati više od dvi godine biskupa u Istri, te nedavno primistiti biskupa iz naše Boke u Istru i držati još uvik našu zadarsku biskupiju pod direktom vatikanskom vlašću, dokaz je da Vatikan (Rim) još uvik ima teritorijalne pretenzije i prema Istri, i prema Dalmaciji i Prema Boki.
Znamo da je papa nepogrešiv, unfelbar, u naukovanju o vjeri i ćudoređu, zašto mu onda priznavati nepogrešivost na području na kojem može pogrišit. Može li, smije li, onda, današnji papa Bergoljo biti član tzv. Rotarijanskog kluba. Rotarijanci iz Dugog Sela kod Zagreba bi odgovorili potvrdno, jer su mu oni bili u posjetu neposredno nakon što je posto papa. Ne virujem da papa smije bit rotarijanac kao što ne mogu zamisliti da jedan papa može blago štititi homoseksualce.
Prema ričima Bergoljina biografa (neobičan je taj južnoamerički papin svjetonazor) papin otac je bio pristaša zloglasnog Musolinija, a papa je odgojen u duhu svog oca; tako on piše. Zato je sasvim normalno da se takav bolje slaže sa srpskom svetosavskom crkvom nego s Katoličkom crkvom u Rvackoj. Neodređivanjem datuma objave da je naš Stepinac svet ( a sva nadležna crkvena tila su rekli da je svet) uvreda je na samo za Katolički crkvu u Rvackoj nego i za cilu svetu, katoličku i apostolsku crkvu. Dabogda s nekim drugim papom slavili Stepinčevu svetost.
A što se maskiranja naših rvackih biskupa tiče, ne slažem se s tim da moraju zaboraviti ko su, Rvati da su, nego da samo moraju naglašavat što su, biskupi da su. A zar nam je samo jedan biskup u povisti bio kulturni, vjerski, politički, pa i vojni vođa? Fala Bogu da nije bio samo jedan nego mnogo njih.
Veleizdajničku krinku s glavnih rvackih političkih vođa u užoj i široj Rvackoj ne triba skidat – to rade oni sami. Triba samo pamtit, i kad dođe vrime, adekvatnim darom uzvratit.
Bože, koliko li će i ovaj moj tekst zasmetat onima kojima je krivo „što ja svašta znam“. Nema veze, i dalje ću skidat krinke, maske, krabulje, s istine sve dok dišem i pišem.
Zagreb, 15. veljače 2023. B a r i š a