Slavko Šumanović – Blaškanov (momčina u sredini, baš se priprema za sljedeći zalogaj) poslao nam je ovu sliku s početka devedesetih godina, a na njoj su prikazane obitelji dvojice braće Mujsića, Slavkova ćaće Blaškana i njegova brata, pokojnog Ivana.
Kao i svake godine zaputili su se Mandoseljani preko polja do duvanjskog sela Seonice u kojem se slavi blagdan Velike Gospe ili Gospojina, a slavlje započinje ispred župne crkve, svečanom misom u jedanaest sati. Nakon mise Duvnjaci i naši gosti iz drugih krajeva zauzmu mjesta po livadama ili pod šatorima, a ranije se je u pravilu nosilo i ponešto za jačanje tijela, pa je tako Mujsića čeljad prostrla deke u hladu i započela zajednički objed.
Kao što se vidi iz priloženoga svi su već bili izgladnjeli, jedino je Lidija Blaškanova nervozno gledala prema ulici kojom se šetaju momci i cure. Može biti da se je pitala gdje se izgubi kršni momčina Blago Ćokanov? Dvije jetrve, Anđa Lekušina i Ana Slavkova, večer prije spremile su užinu da nitko ne padne od umora, pa su i one prionule i zajedničkim snagama ispraznile cijelu košaru.
Nakon užine u pravilu se krene u šetnju prema crkvi, uz obveznu kupovinu voća (grožđe, lubenice, smokve i breskve) i pokojeg pištolja za dečke i lutki za curice. Oni odrasliji, poput Lidije i Slavka, izgube se negdje i šetaju sa svojim simpatijama, praveći se da ne vide roditelje ili obilazeći oko njihova stola, a kao što je poznato iz činjenica Lidija se za vrijeme ručka objeda na livadi ipak nije pitala gdje je Blago, nego Tomo – njen muž za kojeg se je udala nekoliko godina nakon ovoga seoničkog slavlja.
Blago Vukadin