DUVANJSKA PREZIMENA: Bajići

objavljeno u: DUVANJSKA PREZIMENA | 0

Danas Bajići na duvanjskom području žive u Tomislavgradu (1 obitelj, 3 člana).

Nikola je Mandić utvrdio da su “Bajići starinom nastali od Knezovića u Rasnu kod Širokog Brijega. U oslobođenu Imotsku krajinu nakon 1718. godine došao je iz Rasna Šimun Bajić (starinorri Knezović) koji je od mletačkih vlasti dobio 9 kanapa zemlje na lokalitetu Podvomice u Prološcu.

Na drugoj pak strani fra Vjeko Vrčić tvrdi da su Bajići staro imotsko pleme, dodajući da je u “Matici krštenih u Imotskom zabilježeno da je 2. veljače 1720. godine kumovala na krštenju Turkinji Sakiri Iva Bajić, a Sakira je dobila ime Petra.”

Osim u Prološcu Bajići se 1725. godine susreću na još jednom mjestu u Imotskoj krajini, u Lokvičićima, gdje je “Jure Bajić sa 6 čeljadi dobio stare kuće i pojatu u današnjim Lokvičićima i 12 kanapa zemlje.”

Godine 1725. Bajiće susrećemo i na području Cetinske krajine, i to najprije naseljene u Vojniću, a zatim se pomjeraju prema Tijarici. Zanimljivo da su susjedi Bajića i ovdje Knezovići (jesu li to oni koji nisu uzeli prezime Bajić?), Sablići, Juričevići, Majići, Ljubičići, Mamići.

Tipična duvanjska prezimena svjedoče o migracijama u 18. stoljeću.

Ako se prihvati teza Nikole Mandića o postanku Bajića od roda Knezovića, onda to možemo pratiti i na primjeru Roškog Polja. Naime, biskup je fra Pavo Dragićević 1741/42. godine zabilježio u Roškom Polju dvije Knezovića obitelji: Il-članu obitelj Tadije Knezovića (Thaddeus Cnezovich) i 7-člano domaćinstvo Ante Knezovića. Godine 1768. u Roškom Polju nema Knezovića, ali je nazočna lO-člana obitelj Mije Bajića (Michael Baich).

Bajići su još stariji stanovnici duvanjskog kraja, jer 1741/42. godine u Stipanićima živi 6-člana obitelj Luke Bajića (imaju li oni veze s jošaničkim Knezovićima?), a na susjednom livanjskom području, u dva spojena sela Lipa-Čuklić dom ima 6-člana obitelj Pave Bajića.

Današnji Bajići, nastanjeni u Donjem Žabljaku pokraj Livna “podrijetlom su iz Žeževice (Dalmacija); tamo i danas imaju svojih rođaka. Godine 1815. bilo je Bajića u Žabljaku.”

Bajići već od 1760. godine postaju i stanovnici derventsko-plehanskog područja u sjevernoj Bosni (Foča, Johovac, Komarica), a 1777. godine zabilježeno je krštenje Jelene Bajić s naznakom da je “od Imotskog”.

Dakako, Bajići su i veoma pokretljiv rod, koji je selio s teritorija pod turskom vlašću, ali se ponovo vraćao s mletačkih područja na pradjedovska ognjišta, od čega nisu bili izuzeti ni preci današnjih duvanjskih Bajića.

 

Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.