Toliko puta smo do sada pisali o ovih dvoje naših mladolikih Mandoseljana, Jozi i Ruži, ali moramo i danas. A kako u ne bi, kad smo podmićeni zlatnim malinama iz njihova rajskoga vrta u kojemu nema što ne raste. Nakon četrdeset i kusur dugih, ma predugih godina u Njemačkoj, hektoliratara znoja, tona i tona tereta kojega je Jozo prebacio preko svojih (ne)jakih leđa, a Ruža čuvala obiteljsko ognjište, u selu, a potom i u Njemačkoj, od kolovoza 2013. godine su u zasluženoj mirovini. Kuća i oko kuće blista, cvate, baš onako kao treba biti. Baš kao i njih dvoje. Dica se poženila i poudala, unuci se nizaju a mi im možemo samo poželjeti još puno lijepih i dugih zajedničkih godina. Bog sve vidi i nagradi na kraju. Jozo i Ruža su najbolji primjer a sličnih primjera imamo još u selu ali o njima ćemo drugi put.
