ZIMSKI USPON NA PROKOS

Zadnjih nekoliko godina uveli smo nepisano pravilo obveznoga zimskoga uspona na Prokos, prije same obljetnice, do spomen-obilježja podignutoga u sjećanje na pet hrvatskih branitelja stradalih u velikoj snježnoj oluji posljednjega dana ožujka ratne 1995. godine. Najčešće smo se kretali makadamskim putom, no zadnje dvije godine koristimo planinarsku stazu preko Štrbine. Odlična, ne predugačka, niti prestrma, a kretanje ugodno kroz borovu šumu.

Izlaskom na Prokos ostali smo iznenađeni činjenicom da skoro pa nije bilo vjetra (obično puše jako). Kratko smo se pomolili za ovdje stradale ali i sve ostale poginule hrvatske branitelje. Slijedio je povratak, odnosno silazak do Omrčenice, gdje smo se nadali Stipi Vukadinu, kojega začudo ove nedjelje nije bilo ovdje. Kod njegove vikendice smo se okrjepili i vratili prijeko potrebnu energiju za povratak. Nakon kraćega vijećanja odlučili smo se na povratak makadamskom cestom kojom su se u Domovinskom ratu kretali mnogi, spašavajući gole živote.  Na silasku sreli smo i ekipu kongorskih šetača s kojima se se malo družili i razmijenili pokoju lipu riječ.

Preporučamo vam svakako da iskoristite lijepo vrijeme i prođete ovom stazom. Uživat ćete sigurno. Baš kao i mi danas.