Od imenice zid uvećanica glasi zidina, koja uz značenje veliki zid ima i jo jedno: ruševina bez krova.
Upravo je to duvanjsko selo dobilo naziv „po zidinama starog rimskog naselja kojem i danas možemo uočiti tragove. U blizini tog naselja prolazila je rimska cesta (Salon – Delminium-AI). Neki arheolozi i hodolozi tvrde da je baš u Zidinama bila rimska stanica Ad Libros, dok drugi govore da bi mogla biti u Bukovoj Gori odnosno na Gradini. No, činjenica da je to u staro rimsko doba bilo naselje čije su zidine stršile dugi niz godina.“
U Bosni i Hercegovini postoji još jedno naselje s nazivom Zidine, i to u okolici Goražda. Od hrvatskih ekonima najbliži je Zidarići, naselje na Krku sa 68 stanovnika.
Današnje Zidine su ipak naselje novijeg vremena, jer se primjerice ne spominju u biskupskim popisima bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika u 18. stoljeću. Prvi se put javljaju kao zasebno naselje u Stanju duša župe Grabovice iz 1844. godine, koje uredio onodobni grabovički župnik fra Andrija Tvrtković, a iz kojeg se vidi da je u Zidinama tada živjelo 7 obitelji s ukupno 74 duše, i to svi s prezimenom Mamić, koji su svojedobno doselili iz sela Mamića na granici općina Grude i Široki Brig. Doduše, najprije su doselili u Vinicu a odatle su stigli u Zidine oko 1830. godine.
Danas su Zidine, na žalost, gotovo posve puste: stari umiru, mladi su otišli, ne pokazajući ni nakanu da bi se vratili na pradjedovska ognjišta. Dakako, tome je najviše pridonijelo potapanje Buškog blata 1972. godine. Primjerice Zidine su 1948. godine imale 229 stanovnika, a prema popisu iz 1991. godine u tom selu je živjelo svega 39 starijih osoba.
Izvor: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006.