ZEMLJOPISNI NAZIVI DUVANJSKOG PODRUČJA: Rašćani

objavljeno u: ZEMLJOPISNI NAZIVI | 0

Selo Rašćani dobilo je naziv po bjelogoričnom drvetu hrast (Quercus) iz porodice bukava (Fagaceae), kojima je plod žir. Za hrast se rabe i nazivi dub, cer, đer. Više ih je podvrsta kao što su primjerice: kitnjak (Quercus sessiliflora), lužnjak (Quercus robur), plutnjak (Quercus suber).

Imenica hrast je praslavenskog podrijetla i u praslavenskom jeziku je glasila hvorst6, u staroslavenskom hrastije, u staročeškom chvrast, u ruskom hvorost (pruće), u poljskom chrust (šipražje). Pripada mu istaknuto mjesto u slavenskoj mitologiji i ikonografiji, a prema nekim mišljenjima to je drvo impozantna izgleda moglo biti posvećeno i glavnom slavenskom bodu Perunu.

Od praslavenskog hvorsta odnosno hrasta do duvanjskih Rašćana dogodilo se i vrijeme i nekoliko glasovnih promjena: najprije je u dijelu hrvatskih govora, među koje spadaju i govori duvanjskog područja, glas «h» je zamukao, pa je od hrasta ostao rast: kad mu je dodan dometak –6jane (rast + jane = rastjani), jotiranjem «tj» i nastalo «ć» (Rasćani), a jednačenjem «sć» je dalo «šć» (Rašćane). Suglasnička skupina «šć» karakteristična je za neke govore, kao što su je primjerice imotski i duvanjski (u Imotskoj krajini selo se zove Rašćane), dok se u zapadnohercegovačkim govorima umjesto toga javlja skupina «št», pa su upravo zbog toga u okolici Mostara dva naselja s nazvimo Raštani. Zanimljivo je spomenuti da se pokraj Biograda nalazi naselje s nazivom Gornje Raštane (469 stanovnika).

I u bosansko-hercegovačkoj ekonimiji podosta je sličnih primjera: Rasno (Široki Brig), Rasovac (Trebinje, Tuzla), Rast (Nevesinje), Rastičevo (Donji Vakuf, Kupres), Rastik (Kotor Varoš), Rastošnica (Zvornik), Rastovac (Kalinovik), Rastovci (Novi Travnik), Rastuša (Teslić), Rastovača (Posušje), Rasvar (Konjic), Rašćani (Tomislavgrad), Rašće (Bosanski Novi, Donji Vakuf), Raštani (Mostar), Rašljani (Brčko), Rašljeva (Gračanica), Donja i Gornja Raštelica (Hadžići), Raštela (Cazin), slijede: Hrasnica (Uskoplje, Ilidža), Hrasno (Busovača, Kakanj), Donje i Gornje Hrasno (Kalesija), Gornje Hrasno (Neum), Hrastišta (Sokolac), Hrastovac (Kakanj), Hrastovi (Kiseljak), Hrašljani (Ljubuški).

Evo još nekoliko naselja u Hrvatskoj s osnovom (h)rast-: Rastičevo (Gračac, 77 stanovnika), Rastovac (Zagvozd, 390; Čazma, 57; Grubišno Polje, 142; Trogir, 135), Rastovac Budački (Karlovac, 25), Rastovača (Korenica, 115), Rašćani (Križevci, 155), slijede: Hrastin (Osijek, 340), Hrastina (Zagreb, 157), Hrastina Samoborska (Samobor, 750), Hrastje (Sveti Ivan Zelina, 211), Hrastje Plešivičko (Jastrebarsko, 165), Hrastovac (Garešnica, 539; Osijek, 166), Hrastovec Toplički (Novi Marof, 207), Hrastovica (Petrinja, 507), Hrastovica Vivodinska (Ozalj, 2001. bez ijednog stanovnika), Hrastovljan (Ludbreg, 812), Hrastovsko (Jastrebarsko, 139), Hrašča (Jastrebarsko, 139), Hrašče Turopoljsko (Zagreb, 1.156), Hraščica (Varaždin, 965), Hraščina (Zlatar, 115).

Rašćani su inače jedino duvanjsko selo u kojem su do početka Domovinskog rata živjeli isključivo Srbi pravoslavci. Vjerojatno se stoga i ne spominje u izvješćima katoličkih velikodostojnika u vrijeme osmanlijske vlasti. Prvi put ga spominje fra Petar Bakula u Šematizmu Hercegovačke franjevačke provincije za godinu 1867., ali tako da samo navodi da u Rašćanima prebiva stanovništvo pravoslavne vjere.

Navodimo i broj stanovnika u Rašćanima za tri karakteristične godine: 1921. (290), 1953.(266) i 1991. (103).

Izvor: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006.
Foto: ivica Šarac