ZEMLJOPISNI NAZIVI DUVANJSKOG PODRUČJA: Pasič

objavljeno u: NOVOSTI | 0

U zapadnom dijelu Hercegovine i u Dalmatinskoj zagori, dakle na području ikavskih govora, koji su starinom bili čakavski, veoma su česti mikrotoponimi: Pasika, Pasike, Pasičina, Pasičine, Pasič.

 
Postanje tih naziva je posljedica sječe (ikavski siča) šume, kojom je šumsko zemljište pretvoreno u obradivo ili pak u pašnjačko Ovi se mikrotoponimi ne mogu vezati za glagol pasti (jesti travu), iako neki autori pojam pasike definiraju kao „zajedničko dobro gdje pase stoka, obično je to kakva golet.“

 
Naziv naselja Pasič s jezičnog motrišta nastao je od glagola sjeći (u čakavskim ikavskim govorima sići), koji je u praslavenskom jeziku glasio sekti. Glagol pak posjeći nije imao oblik posekti, jer je umjesto hrvatskog prefiksa po- u praslavenskom bio prefiks pa- (pasek-ti odnosno pasik-ti). Dakle, pasič je glagolska imenica u muškom rodu, dok u ženskom glasi pasičina, što značenjski isto što i pasika, koju P. Skok definira kao „mjesto gdje se šuma sječe i pali, pa se onda sije žito.”

 
Pokraj Ploča je naselje s nazivom Pasičina.

 
Glas “k” u imenici Pasike, kako se zove i dio grada Trogira i jedan zaseok sela Hrvaca pokraj Sinja, ne treba zbunjivati, jer on odraz indoeuropskog korijena današnjeg hrvatskog glagola sjeći (sići-ikavski) SEK, što je potvrđeno praslavenskim SEK-TI, pa otuda je i sličnost sa staroslavenskim SEŠTI, ruskim SEČ, poljskim SIE, latinskim SECARE ili staronjemačkim SAGA, što znači pila, žaga.

 
Inače, Pasič je naselje novijeg postanka: najprije su Kazaginčani posjekli svoje šume da bi se osigurali drvetom i ogrijevom, a ogoljelo su tlo postupno pretvarali naprije u pašnjake, a zatim i u obradivo, poljoprivredno zemljište. I kad je nekim obiteljima u Kazagincu postalo „pretijesno,“ onda su staje pretvarali u kuće ili gradili nove i stvorili naselje na pasikama, koje je prozvano Pasič.

 
Inače, Pasič se kao posebno naselje prvi put spominje u pismu od 21. ožujka 1885. godine, u kojem stanovnici pet sela tadašnje stare župe Roško Polje (Kazaginca, Mihakova Polja, Pasiča, Rašeljaka i Liskovače) traže od mostarsko-duvanjskog biksupa fra Paškala Buconjića za dopuštenje osnivanja nove župe sa sjedištem u Vinici, što je te godine i ostvareno.

 
U izvješću viničkog župnika fra Bariše Drmića koje je sačuvano u Biskupskom ordinarijatu u Mostaru napisano je da je Pasič 1889. godien imao 21 obitelj sa 114. duša.

 
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u Pasiču je živjelo 150 stanovnika ili tri puta manje nego primjerice gdoine 1962., kada je Pasič bio prebivalištem 503 stanovnika.

 

 

 

Izvor: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006.

Foto: www.geoportal.ba