Naziv duvanjskog sela Oplećana i na prvi pogled svojim glasovnim sastavom podsjeća na imenicu pleća, dakle na gornji dio leđa između vrata i ruku, rameni dio leđa; kod životinja dio trupa između vrata i prednjih nogu, plećka.
Ime Oplećani također podsjeća i na nazive dijelova odjeće koji pokrivaju pleća. P. Skok navodi natuknicu naplećak (dio odjeće na plećima), zatim inačicu upljećak, zabilježenu u Istri i Vodicama, teoplećak, zabilježenu u Krašiću (dio odjeća na ramenu u ženskoj narodnoj nošnji).
U Hrvatskom enciklopedijskom rječniku također je naveden oplećak sa zančenjem „dio nošnje što pokriva pleća; kraći ogrtač; kraća košulja obično ukrašena vezom“.
U duvanjskom govoru postoje i mjesni nazivi tog dijela odjeće: oplećak i i oplećina. Imenica oplećina imaa i još jedno značenje: rubni dio podnožja brda ili planine. Stoga nije neočekivano da se naselje, smješteno na oplećini brda, zove Oplećani, koji pripada tvorbenoj skupini tipa: Srđani, Rašćani, Borčani, Rujani, Zagoričani, Potočani, Lištani itd.
Međutim, J. Pandžić iznosi kategričnu tvrdnju o ilirskim korijenima ekonima Oplećani. „Na hercegovačkom području postoje, tvrdi on, dva toponima: Oplećani (kod Tomislavgrada) i Opličići (kod Čapljine) koji su također iz ovog (ilirskog-AI) izvora: „Oprea (= ime djeteta koje treba biti posljednje, jer bi dalja djeca bila malforminarana) daje osnovu za stvaranje toponima, s tim da je glagolski skup „PR“ supstituiran glagolskim skupom „PL“.“
Kako autor tvrdnju ne obrazlaže, teško je odgonetnuti kako su to stari Iliri davali djetetu ime Oprea s nakanom da u konkretnom slučaju djece više ne smije biti, jer postoji opasnost od malformacije, što prevedeno s jezika medicine znači „prirođeno odstupanje od normalnih oblika u građi cijelog tijela, pojedinih organa ili njihovih dijelova.“ Ovo se jedino može smjestiti u kontekst običaja kod onih naroda koji su vjerovali da će se tzv. profilaktičnim imenima postići željeni cilj, primjerice imena Stana, Stanka, Stanislava, Stojka, Stojna, Dosta, Dostana davaai su se s nakanom da se već jednom prestanu rađati samo ženska djeca i podstakne dolazak an svijet muške djece. Slično je i kod još nekih naroda: kod Grka Stamata, kod Talijana Ferma, u Albanaca Shkutra ili Sosa, u Dagestanaca Kyz-tamen itd.
Inače, Oplećani se prvi put spominju 1670. i 1671. godine u izvješću s pastirskog pohoda staroj Duvanjskoj biskupiji makarskog biskupa fra Marijana Lišnjića kao jedno od osam sela stare župe Duvno koja su tada imala stanovnike, jer su sva ostala bila opustošena i napuštena.
U popisu bosansko-hercegovačkih Hrvata biskupa fra Pave Dragićevića 1741/1742. godine Oplećani zabilježeni sa susjednim Vedašićem, dok je u popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine zabilježen samo Vedašić, iako je prema prezimenima gotovo sigurno da je riječ i o Oplećanima.
Kao zasebno naselje Oplećani su zabilježeni u Šematizmu Hercegovačke franjevačke provincije za 1867. godinu (6 katoličkih kuća i 25 duša).
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u Oplećanima su živjela 424 stanovnika (Hrvati-76 duša, Bošnjaci muslimani- 306, Srbi-36 i ostali-6), a to selo spada među ona duvanjska naselja u kojima broj stanovnika stagnira.
Izvor: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006.
Foto: Ivica Šarac