ZEMLJOPISNI NAZIVI DUVANJSKOG PODRUČJA: Omolje

objavljeno u: ZEMLJOPISNI NAZIVI | 0

U popisu bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika biskupa fra Pave Dragićevića iz 1741/1742. godine današnje duvanjsko naselje Omolje zabilježeno kao Omuglina (čita se Omuljina), što je ujedno i pravi putokaz za rješavanje jezičnog postanja tog ekonima.

 
U osnovi nekadašnjeg naziva Omuljina je imenica mulj sa značenjem „blato, sitno kamenje i pijesak, što ga vode vode nose, aluvio.“ U crnogorskim pak govorima zabilježena je imenica muljina sa značenjem pjeskovito zemljište. Upravo u tim govorima sačuvan je i glagol muljiti sa zančenjem donositi mulj, dok je u Lici zabilježen glagolski pridjev radni – namuljen. Smještaj Omolja baš omogućuje da velike kiše i proljetni snijegovi s planinskim bujicama nanesu sirno kamenje, pijesak, pomiješane sa zemljom, dakle mulj odnosnu muljinu, kako glasi uvećanica te imenice. Ako se tlo može ovlažiti, oploditi, ogladnjeti, nagnojiti, zašto se ne bi moglo i omuljiti. Dakle, logično je prostor pokriven muljem, koje je omuljeno, nazvati Omuljinom, kako je i glasio stariji naziv tog duvanjsko sela. Kasnije, možda kad je ta omuljenost zbog niza razloga postala osjetno manjom, uvećanica Omuljina zamijenjena je s kraćim oblikom Omulje, od čega će razjednačavanjem „u“ u „o“ nastati današnji oblik Omolje.

 
Omolje jedan od vrlo rijetkih ekonima izvedenih od imenice mulj, jer mnogo je češća njezina zastupljenost u hidronimiji: Mulavac potok (potok i blato pokraj Kupe), Muljevac (mlin, Zagreb), Muljica (luka, Vis), Muljski potok (Poljica), Stumulj (zemljište na otoku Sestrunju).

 
Omolje odnosno Omuljina u popisu biskupa fra Pave Dragićevića iz 1741/1742. godine s 28 kuća i 321 stanovnika četvrto je po velični selo tadašnje duvanjsko selo, jer je popisivač Omolju priključio Borčane, Seonicu i Crvenice. Kad je dvadeset i pet godina kasnije (1768) biskup fra Marijan Bogdanović zabilježio Seonicu, Borčane, Crvenice i Gudelje, onda je Omolje imalo 13 kuća i 171 stanovnika.

 
U Šematizmu Hercegovačke franjevačke provincije za 1867. godinu fra Petar Bakula Omolje u pisano s 24 kuće i 243 stanovnika.

 
Prema popisu stanovništva 1991. godine živjelo je 670 stanovnika, a to naselje spada među ona duvanjska sela u kojima broj stanovnika stagnira.

 

Tekst: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006.

Foto: Ivica Šarac