ZEMLJOPISNI NAZIVI DUVANJSKOG PODRUČJA: Mesihovina

objavljeno u: ZEMLJOPISNI NAZIVI | 0

Ekonim je složenica od pridjeva Mesihov i dometka –ina kojim se označava posjedovna pripadnost nekome, kako je u slučajevima: djedovina, babovina, očevina, Kurtovina i slično.

 
U ovom slučaj riječ je o obitelji Mesihović koje se u vrijeme osmanlijske vladavine jedno od imanja nalazilo na postoru današnjeg duvanjskog sela Mesihovine.

 
U dokumentu sačuvanom u Povijesnom arhivu grada Dubrovnika (Diversa Cancellariae, broj 15, f. 22) spominje se 19. kolovoza 1387. godine Budis Mesoenić iz Večerića (prema M. Vegi Večerić je današnji Čerin u općini Čitluk). Dolaskom Turaka, kad se to prezime uobličuje u Mesihović (Mesiović), ta ugledna obitelj prelazi na islam, što joj je jamčilo da će i dalje ostati bogati i uvažavani od osmalijskih vlasti.

 
U turskom razdoblju Mesihovići su ugledna muslimanska obitelj na ljubuškom području (Vitina), a Turska im Carevina povjerava visoke i odgovorne dužnosti. Tako primjerice u razgovorima između predstavnika Turske i Mletačke Republike u Rastoku pokraj Vrgorca 1790 godine o suzbijanju hajdučije u pograničnim područjima mletačke jen pregovarače vodio imotski kolenelo Zadranin Frano Danese a turske ljubuški sudac (mula) Mustaj-beg Mesihović.

 
Sulejman, jedan od vitinskih Mesihovića, na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće postaje duvanjskim kapetanom, ali ubzo umire Kako nije imao muških potomaka, naslijedio ga je rođak Ahmed Mesihović, koji će na toj dužnosti ostati sve do ukidanja kapetanija 1835. godine. Potomci kapetana Ahmeda Mesihovića su današnji duvanjski muslimani s prezimenom Kapetanović.

 
Dakle, Mesihovina duguje naziv begovima Mesihovićima, čije je imanje bila. Korijen prezimena Mesihović je u turskom mesih kako se naziva dio vjerskog obreda abdesta (perzijski ab = voda, dest = ruka), ritualnog pranja i umivanja prije namaza (molitve).

 
Mesihovina (Mesiovina) prvi se put pojavljuje u popisu bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika biskupa fra Pave Dragićevića 1741/1742 godien kao naselje stare župe Duvno s 12 obitelji i 181 dušom, dok Dragićevićev nasljednik biskup fra Marijan Bogdanović 1768. godine umjesto Mesihovine upisuje Bučiće.

 
Bučiće također upisuje i fra Petar Bakula u Šematizmu Hercegovačke franjevačke provincijeza 1867. godinu (43 kuće i 296 duša).

 
Od 1937. godine Mesihovina pripada župi Seonica što je ostalo i do danas.

 
Prema popisu stanovnika iz 1991. godine u Mesihovini je živjelo 964 stanovnika, a to naselje spada u one u kojima se broj stanovnika smanjuje (1981. godine 1.033 stanovnika).

 

 

Izvor: Ante Ivanković: Zemljopisini nazivi duvanjskog područja, 2006.

Foto: Ivica Šarac