ZEMLJOPISNI NAZIVI DUVANJSKOG PODRUČJA: Kazaginac

objavljeno u: ZEMLJOPISNI NAZIVI | 0

Turski je jezik kroz četiri duga stoljeća osmanlijske vladavine našim prostorima (1480 – 1878) ostavio traga i u toponimiji duvanjskog područja. Jedan od ekonima kojeg se postanje i značenje objašnjava pomoću turskog jezika jeste Kazaginac, naselje nastalo najranije u 17. stoljeću, iako neke naznake upućuju čak i na kasniji njegov postanak. Činjenica da se Kazaginac ne spominje u znamenitim biskupskim popisima bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika u 18. stoljeću (1741/1742. i 1768. godine), ne znači da to naselje nije postojalo i ranije, ali je gotovo sigurno da u njemu katolici nisu imali svoja prebivališta.

 
Kazaginac se prvi put spominje kao posebno naselje novoutemeljene župe Grabovica 1833. godine u izvješću prvog grabovičkog župnika fra Franje Milićevića. Šest godina kasnije (1839) isti župnik na traženje apostolskog vikara za Hercegovinu biksupa fra Rafe Barišića obavlja popis duša u toj župi, ali ne navodi Kazaginac i Reniće, već ih kao manje zaseoke pripaja Rašeljkama i Liskovači.

 
Kazaginac je s jezičnog motrišta složenica od pridjeva posvojnog kazagin (kaza + aga) i toponimijskog dometka –ac.
Kaza (turski kaza, arapski qada) je osmanlijski administrativni izraz kojim se označava kotar, srez odnosno područje jednog kadije, turskog suca, koji se razlikuje od otomanske institucije kadiluka. U ovom slučaju kaza je područje nadležnoti jednog kadije, zasigurno za područje Buškog blata, koji je vjerojatno upravo na prostoru današnjeg Kazaginca imao svoj posjed s obradivom zemljom, na kojem je živio. Dakako, taj turski činovnik bio je posjednik većeg zemljišnih kompleksa sa kmetovima (čitluk-sahibija), pa je imao i naslov age, koji je biti službeni ili pak počasni. Dakle, od složenica kazaga izveden je pridjev posvojni kazagin, kojem je dodan toponimijski dometak –ac (Kazagin + ac = Kazaginac), uostalom kao što je to u slučajevima Županjac, Gradačac, Gračac, Karlovac, Obrovac, Kozarac, Proložac, Grabovac.

 
Tragajući za pojedinostima (H)asanaginičinog zavičaja (glavna junakinja najljepše hrvatske balade) dr. M. Milas usputno iznosi i zanimljivu zamisao o postanju ekonima Kazgainac. On je na temelju podataka, koje je zabilježio fra Filip Grabovac u svom „Cvitu razgovora naroda i jezika iliričkog oliti arvackog“ zaključuje da je (H)asan-aga Arapović u Vinici ili njezinoj blizini imao imanje s kulom, koje 1644. godine opljačkao harambaša Manenica u sklopu upada ustanika u Imotsku krajinu koje je predvodio fra Petar Kumbat. „U zaseoku Dvorine (dvori) blizu imotskog sela Studenaca nalazi se prostor zvani Alabegovac. Nedaleko se nalazi mjesto Kazaginac (Asan-aginac?). Pošto se oba mjesta nalaze blizu Vinice moguće je da je tu stanovao Asan-aga nakon što je napustio Zagvozd.“

 
Milas takođe navodi i predaju stanovnika Vinice, Mijakova Polja i okolnih mjesta, u kojoj se spominje Kavaz-paša, vjerojatnije Kavaz-aga ili Kavaz-beg, poznat kao jedan od najsurovijih progonitelja katoličkog puka.
Istog su jezičnog postanja kao Kazaginac i još tri naselja u Bosni i Hercegovini: Kazagići, i to pokraj Goražda i Kiseljaka i Kazina Bara pokraj Hadžića.

 
Kazaginac prema popisu stanovništva iz 1991. godine ima 301 stanovnika, a prije potapanja Buškog blata u tom je naselju (1961) živjelo 537 duša.

 

Tekst: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006.

Foto: Ivica Šarac