ZEMLJOPISNI NAZIVI DUVANJSKOG PODRUČJA: Grabovica

objavljeno u: ZEMLJOPISNI NAZIVI | 0

Naselje Grabovica dobilo je naziv po grabu, listopadnom drvetu (Carpinus ostrya) iz porodice breza (Betulaceae), koji je nekoć bio toliko zastupljen na prostoru današnjeg Grabovice da je po njemu dobila i naziv.

 
Inače, grab, i u obliku grmlja i drveća, raste u isključivo umjerenom pojasu sjeverne polutke, i to u istočnom dijelu Azije, atlantskom dijelu Amerike i Europe, a ima ga dvadesetak vrsta. U Europi samoniklo raste obični grab (Carpinus betulus) i bijeli grab (Carpinus orientalis). Obični je grab 20 do 30 metara visoko drvo svijetlosive kore, a raste u srednjoj, zapadnoj i južnoj Europi. U Hrvatskoj se grab najčešće javlja u mješovitim zajednicama s hrastom kitnjakom (Querceto-Carpinetum) i s hrastom lužnjakom (Carpineto Quercetum roburis). Njegovo svijetlo, gusto, tvrdo i teško drvo rabi se kao kolarsko, tokarsko i rezbarsko drvo. Služi za izradu stolarskog alata i izvrsno je za ogrijev. Bijeli grab ili bjelograbić je omanje (većinom do 10, rijetko do 15 metara visine) drvo, rašireno u jugoistočnoj Europi i zapadnoj Aziji, a na jadranskom dijelu Balkanskog poluotoka u submediteranskim krškim područjim čini posebne tipove listopadnih šuma i šikara. S običnim i bijelim grabom javlja se i njima srodan crni grab (Ostrya carpinifolia), a u nas je raširen na području krških šuma.

 
Imenica je grab sveslavenska riječ, a nekoć je u praslavenskom i baltoslavenskim jezicima glasila grabr6, a usporedbe radi isti je slučaj bio i s imenicom bratr6 (brat). Ispadanjem praslavenskog završetka –r6 konačno su se uobličili današnji oblici grab i brat. U hrvatskim se govorima često rabi oblik grabar, a u kajkavskim govorima graber, zatim grabik i grabrik.

 
U hrvatskoj i svim južnoslavenskim toponimijama osnova grab je vrlo produktivna.
Uz duvanjsku Grabovicu još je osam naselja u Bosni i Hercegovini s nazivom Grabovica (Doboj, Kotor Varoš, Maglaj, Nevesinje, Olovo, Vlasenica, dvije su Grabovice u općini Tuzla); tri su naselja s imenom Grabovac: pokraj Velike Kladuše (dva) i Čelinca; šest je naselja s nazivom Grab (Hadžići, Ljubuški, Trebinje, Trnovo), Gusti Grab je pokraj Busovače i Viti Grab pokraj Rudog; tri su Grabovika: pokraj Fojnice, Goražda i Rudog; dva su naselja s imenom Grablje (Busovača, Ljubinje); Grabanta (Jajce), Grabantići (Donji Vakuf), Grabašnica (Bosanski Novi), Grabik (Prnjavor), Grabovci (Konjic), Grabovina (Čapljina), Grabovnik (Ljubuški).

 
Zanimljivo je spomenuti da je u Hrvatskoj samo jedno naselje s nazivom Grabovica (Dvor na Uni, 43), četiri su naselja s nazviom Grabovac (Imotski, 566; Osijek 895; Slunj, 241; ) i Grabovac Vojnićki (Vojnić, 97).

 
Evo još nekoliko primjera iz hrvatske ekonimije: Grab (Sinj, 687; Gračac, 61), Grabarak (Jastrebarsko, 6), Grabarje (Kutjevo, 545; Slavonski Brod, 341), Grabarska (Karlovac, 154), Graberanec (Zagreb, 226), Graberje (Petrinja, 187), Graberje Ivanićko (Ivanić Grad, 618), Graberščak (Vrbovec, 88), Grabić (Virovitica, 145), Grabik (Čazma, 71), Graboštani (Sisak, 171), Grabovci (Šibenik, 76), Grabovnica (Čazma, 413), Grabovo (Vukovar, 192), Grabovo Dio (Vukovar, 149), Grabričina (Sisak, 41), Grabrić (Zagreb, 85), Grabrik (Karlovac, 126), Grabrov Potok (Sisak, 135), Grabrova (Rijeka, 6), Grabrovec (Zabok, 655), Grabrovnica (Virovitica, 467), Grabrovnik (Čakovec, 390), Grabušić (Udbina, 88).

 
Duvanjska se Grabovica prvi put spominje u sklopu pastirskog pohoda staroj Duvanjskoj biskupiji makarskog biskupa Nikole Bijankovića, koji je od 24. do 27. srpnja 1725. godine boravio u tom mjestu na obodu Buškog blata sa 60 kuća i 800 duša, a u kojem tada krizmano 340 osoba.

 
Tada je, zapisao je biskupov tajnik, jedan pravoslavac sa ženom prešao na katoličku vjeru. Zabilježen je i iznimno zanimljiv slučaj: Turčin Mustafa Pošić iz Podhuma pokraj Livna optužio je biskupa Bijankovića turskim vlastima da bez potrebnog odobrenja obavlja vjerske obrede, pri čemu i propovijeda, ali mu je pri povratku kući u Podhum naglo pozlilo i ubrzo je umro. Taj je događaj među islamskim stanovništvoma izazvao golemi strah, pa su mnogi izjavljivali da se ne protive ni biskupu ni kršćanima.

 
Deset godine kasnije u Grabovici je boravio makarski biskup Stipan Blašković, koji je 12. srpnja 1735. godine odsjeo u kući Ante Omrčena (Omrčeni su promijenili prezime u Beljan-AI). I on se kao i njegov prethodnik zadržao u Grabovici tri dana.

 
Grabovica se spominje u oba biskupska popisa bosansko-hercegovačkih Hvata katolika u 18. stoljeću, kao i u svim popisima stanovništa od 1830 godine.

 
Od 1831. godine Grabovica je i sjedište istoimene župe. Prema popisu iz 1991. godine u Grabovici je živjelo 350 stanovnika, a vrlo je tužno prisjećanje da je u tom naselju 1921. godine prebivalište imalo 1.009 duša

 

 

Izvor: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006.

Foto: Ivica Šarac