Dvočlani ekonim sastoji se od pridjeva donji i ekonimijske imenice Brišnik.
Prvi član ekonima donji je ustvari pridjev izveden od imenice dol (manja dolina; udolina) i znači onaj koji je smješten dolje, u dolu, u dolini.
U bosansko-hercegovačkoj ekonimiji pridjev donja kao prvi član dvočlanog naziva naselja pojavljuje 113 puta, donje 45 i donji 112 puta.
Evo i nekoliko primjera iz Bosne i Hercegovine: Donja Britvica (Široki Brig), Donja Brštanica (Višegrad), Donja Bukovica (Bijeljina, Jajce, Maglaj, Vlasenica), Donja Čađavica (Bijeljina, Bosanski Novi),Donja Majkić Japra (Sanski Most), Donja Meka Gruda (Bileća), Donja Slatina (Bosanski Šamac, Ključ), Donja Vratna Gora (Konjic), Donja Vraca (Zenica), Donja Vrela (Bosanski Brod); Donje Dubrave (Živinice), Donje Dubravice (Brčko), Donje Grnčarevo (Trebinje), Donje Selo (Goražde, Ilidža, Ključ), Donje Vukovsko, Donje Ravno (Kupres), Donje Peulje (Bosansko Grahovo), Donje Moštre(Visoko); Donji Malovan (Kupres), Donji Crnač (Široki Brig), Donji Mamići (Grude), Donji Brišnik (Tomislavgrad), Donji Gradac (Mrkonjić Grad, Široki Brig), Donji Rujani (Livno), Donji Vakuf, Donji Zovik(Brčko, Hadžići).
Pridjev donji u sva tri roda česta je sastavnica i hrvatskih ekonima; donja se kao prvi član dvočlanih ekonima javlja u nazivu 70 hrvatskih naselja, donje 47 i donji 105 puta.
Evo dijela tih ekonima: Donja Banda (Pelješac, 170), Donja Bačuga (Pokuplje, 553), Donja Batina (Zagorje, 644), Donja Stubica (Zagorje, 232), Donje Mrzlo Polje (naselje na Mrežnici, 578), Donji Daruvar (Daruvar, 1.122), Donji Lapac (Lika, 1.791), Donji Miholjac, grad na Dravi, 6.935), Donji Srb (Lika, 1.089), Donje Biljane (Benkovac, 13), Donje Ceranje (Benkovac, 43), Donje Ogorje (Muć, 114), Donje Planjane (Drniš, 69), Donje Polje (Šibenik, 233), Donje Postinje (Muć, 104), Donje Selo (Šolta, 156), Donje Sitno (Split, 314), Donje Vinovo (Drniš, 90), Donje Utore (Drniš, 37), Donji Dolac(Omiš, 408), Donji Humac (Brač, 166), Donji Kašić (Benkovac, 4), Donji Karin (Obrovac, 101), Donji Muć (Muć, 570), Donji Proložac (Imotski, 1.680), Donji Vinjani (Imotski, 2.063).
S jezičnog motrišta ekonim Brišnik izveden je od brižak, jedne od umanjenica imenice brig, ikavskog oblika imenice brijeg sa značenjem uzvisina manja od brda, manje brdo, brdašce.
Brižak se tvori (brig + ak) kao i slične umanjenice: snižak od snig, lužak od lug, lažak od lagati, utržak od trgovati i slično. Kako se brižak sklanja: briška, brišku, briška, briškom, brišku, brišci, brižaka, brišcima itd., onda je umjesto osnove u nominarivu briž- prevladala „brojnija“ osnova iz kosih padeža briš-, na koju je dodat dometak –nik.
Nastavak -nik je uobičajen pri tvorbi naziva uzvisina i naselja na uzvisinama na gotovo cijelom južnoslavenskom jezičnom području: Vitrenik (vrhovi na planinama Tušnici i Biokovi), Jadovnik (planina pokraj Bosanskog Grahova), Lebršnik (planina u sjevernoj Hercegovini), Sniježnik (planina u Gorskom kotaru), Kalnik (gora u sjverozapadnoj Hrvatskoj), Travnik (brdo iznad sela Potravlja pokraj Sinja i grad u Bosni), Šibenik (vrh na planini Biokovo i grad u Dalmaciji), Kopaonik i Rudnik (planine u Srbiji), te naselja na ovećoj nadmorskoj visini: Kalinovik (grad u Bosni), Šavnik (selo pokraj Fojnice i gradić u Crnoj Gori), Pokrivenik (Rogatica), Bojnik (Sarajevo), Koritnik (Breza, Višegrad), Bistrik (Breza, Sarajevo), Pokrovnik (Drniš), Ervenik (Knin), Vrbnik (Krk), Brusnik (otočić zapadno od Visa), Vrdnik (naselje na Fruškoj gori), Kamnik (gradić u Sloveniji).
Kako postoje dva Brišnika: Donji i Gornji, a ovaj drugi je stariji i smješten je na osjetnoj višoj nadmorskoj visini, i ovdje je nastavka –nik u istoj tvorbenoj ulozi.
Brišnik, i to onaj Gornji, jedno je od najranije spominjanih naselja na duvanjskom području, zasigurno zbog činjenice što je rodno mjesto poznatog hajdučkog harambaše Mijata Tomića, rođenog krajem 16. stoljeća, a pogubljen je na Iindan 1642. godine u selu Doljanima pokraj Jablanice
Prvi spomen Brišnika, doduše u ponešto modificiranom obliku Bressnich susreće se u „Duvanjskom arzuhalu“ koji je napisao mujezin Džudža Džaferove džamije u Duvnu (tada Županj Potok) hadži Jusuf Livnjak između 1619. i 1621. godine, u kojem se on tuži imotskom kadiji na njegova naiba (zamjenika) Sporu „iz Brešnića u Duvanjskoj nahiji.“ Očigledno je da je u riječi Bessnich „ch“ pročitano kao ć, iako se taj dvoslovna oznaka često čita i kao „k“, dok glas „e“ u izrazitom ikavskom području može biti samo prepisivačeva pogreška.
U izvješću sa svog prvog pastirskog pohoda staroj Duvanjskoj biskupiji iz 1626. godine makarski biskup fra Bartol Kačić Žarković spominje tadašnje dvije duvanjske župe na jednom mjestu Lipu i Brišnik, a na drugom Duvno i Roško Polje. U izvješću s pohoda iz 1634. godine, a koji je poslan u Rim dvije godine kasnije, taj je crkveni velikodostojnik u jednoj od dvije duvanjske župe, koju je imenovao kao Brisiensis (Brišnik), krizmao 470 osoba, podijelio 1.010 medaljica i pomirio s Katoliškom crkvom 10 osoba, vjerojatno pravoslavaca.
Godine 1659. posljednji imenovani duvanjski biskup češki franjevac fra Michael Jahnn, koji je zbog očajnog stanja svoje biskupije i neizdrživog položaja vjernika pobjegao iz Duvna, a u svom izvješću Vatikanu, također spominje dvije duvanjske župe :“Lippovu et Brioni“, što su zapravo Lipa i Brišnik.
Makarski biskup fra Marijan Lišnjić posjećuje područje stare Duvanjske biskupije 1671. i 1672 godine, a u nabrajanju sela na Duvanjskom polju spominje i Brišnik, koji je tada zbog krvavih ratnih zbivanja ostao bez stalnih stanovnika.
Pratitelji makarskog biskupa Stipana Blaškovića don Duje Maslarda i don Antun Antulović s pohoda staroj Duvanjskoj biskupiji 1735. godine su, uz ostalo, zapisali: „Iz Prisoja se biskup zaputi u Brišnik, kamo stiže po veliku nevremenu i odsjede u kući Martina Ćurčića Na putu je voda dopirala konjima do koljena. Slavio je misu u Brišniku, te je 17. srpnja (1735. godine) otputovao u Mrkodol.“
Biskup fra Pavo Dragićević 1741/1742. godine zabilježio je u Brišniku 24 obitelji i 275 stanovnika, a biskup je fra Marijan Bogdanović 1768. godine zatekao manje pet pet obitelji od svog prethodnika (19) ali 27 stanovnika više (303).
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u Donjem je Brišniku živjelo 864, a u Gornjem 315 stanovnika.
Izvor: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006.