ZEMLJOPISNI NAZIVI DUVANJSKOG PODRUČJA: Bučići

objavljeno u: ZEMLJOPISNI NAZIVI | 0

Bučići, danas zaselak duvanjskog sela Mesihovine, spominju se prije Mesihovine kao samostalno naselje, i to u izvješću Vatikanu makarskog biskupa Stipana Blaškovića, koji je u sklopu svog pastirskog pohoda staroj Duvanjskoj biskupiji 20. srpnja 1735. godine odsjeo u Bučićima u kući Petra Skočibušića, gdje je večerao i prenoćio.

 

Biskup pak fra Pavo Dragićević u svom popisu bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika iz 1741/1742. godine ne spominje Bučiće već Mesihovinu, dok njegov nasljednik biskup fra Marijan Bogdanović u popisu iz 1768. godine umjesto Mesihovine upisuje dva sela: Bučiće i Gudelje. Tada su Bučići imali 15 obitelji s 199 dušom.

 

I fra Petar Bakula u svom Šematizmu Hercegovačke franjevačke provincije godine 1867. upisuje Bučiće kao samostalno naselje.

 

Duvanjski Bučići nisu usamljeni, jer u Bosni i Hercegovini postoje još dva naselja s nazivom Bučići, i to pokraj Jajca i Travnika.

 

Iz bosansko-hercegovačke ekonimije izdvajamo i nazive naselja istog jezičnog postanja: Gornji Bučik (Banovići), Bučine (Ljubuški), Bučinovići (Srebrenica), Bučje (Goražde, Srebrenica), Bijelo Bučje (Teslić, Travnik), Bučkovići (dva naselja istog naziva u okolici Čajniča).

 

Iz hrvatske ekonimije bilježimo tri primjera: Bučje (Pakrac, 29; Požega, 338), Bučje Goransko (Đakovo, 98).

 

Bez obzira što se u razrješavanju etimologije ekonima Bučići na prvi pogled nameću imenice buk, buka, te glagol bučiti, ekonim, koji je ujedno  i istovjetan s množinskim oblikom prezimena Bučić, rješenje je na posve drugom mjestu,  u imenici bukva koja je nekoć glasila buk(y), dakle nazivu listopadnog drveta Fagus silvatica) iz istoimene porodice (Fagaceae).

 

S novijim oblikom imenice bukva bavit ćemo se u odjeljku ove knjige o Bukovoj Gori, a u vezi sa etimologijom ekonima Bučići najprije ćemo se kazati da je bučić umanjenica imenice buk (buk + ić = bučić), što bi odgovaralo u suvremenom hrvatskom jeziku umanjenici bukvić odnosno bukvica. Naime, već u 14.  stoljeću u Slavoniji je zabilježen naziv naselja Bučje, što je zapravo zbirna imenica, koja je tvorbom nastala od spomenutog starog naziva drveta Fagus silvatica buk i dometka –je (buk + je = bučje) sa značenjem bukova šuma ili bukovica. U kosovskim govorima sačuvana je i imenica buče također s značenjem bukova šuma.

 

Dakle, ekonim Bučići najvjerojatnije nastao je od prezimena Bučić, koje su imali njegovi stanovnici, koji su s vremenom nestali: izumrli, odselili ili pak promijenili prezime. Stoga oni što tvrde da je ekonim nastao od umanjenice bučić imenice buk (slap, vodopad) ili pak od imenice iz talijanskog jezika bocca (toponim Boka kotorska), na duvanjskom području nemaju nikakvo ozbiljnije uporište.

 

Izvor: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskoga područja, 2006.

Foto: Ivica Šarac