ZAGREB: U službu akolita postavljen Mate Cikoja, sin Ivanov i Branke rođ. Seser

objavljeno u: NOVOSTI | 0
Matin otac Ivan rodom je iz Korita a majka Branka iz Mandina Sela, kći pok. Šimuna i pok. Anice – Matuše Seser. Žive u Zagrebu.

Ovogodišnji spomendan svetog Ambrozija, biskupa i crkvenog naučitelja u bogoslovskoj zajednici ostat će zapamćen kao poseban i radostan dan kada su dvadeset i dvojica bogoslova primili službu akolita te druga dvanaestorica službu lektora.

Svetu misu, tijekom koje su bogoslovi postavljeni u službe akolitata i lektorata, u kapelici Presvetog Srca Isusova u subotu 7. prosinca 2019. predvodio je mons. dr. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački u zajedništvu s bogoslovskim poglavarima i župnicima bogoslova kandidata za službe. Na početku svete mise riječ dobrodošlice biskupu, župnicima i obiteljima bogoslova uputio je preč. mr. Anđelko Košćak, rektor bogoslovije. Rektor Anđelko napomenuo je kako je današnji dan plod rada i plod upoznavanja sa životom Crkve te dan rasta u pozivu kao i dan zahvale za spremnost služenju Bogu i Crkvi te je pozvao buduće akolite i lektore na služenje Bogu i ljudima u ljubavi, jedne kroz prinošenje tijela Kristova, a druge kroz navještaj Božje riječi.

Biskup Šaško u svoj homiliji je spomenuo kako se svima prisutnima na današnji dan isprepliću različiti osjećaji: zahvalnosti, iščekivanja, pogleda u prošlost kao i u budućnost. Biskup je napomenuo kako je služba navjestitelja Božje riječi i službenik euharistijskoga dara poseban blagoslov jer „Sveto Pismo i oltar nisu mjesto privatnosti, već su oni sidrište Crkve.“ Ovdje donosimo homiliju biskupa Ivana Šaška u cijelosti. Mnogi su u njoj doživjeli vrlo snažne poticaje, usmjerujuću i angažiranu riječ.
Nakon homilije uslijedio je obred podijele služba. U službu lektora, primajući iz biskupovih ruku Sveto pismo, postavljeni su: za Zagrebačku nadbiskupiju: Dominik Blažun, Zvonimir Gašpar, Krunoslav Hikec, Matija Kalić, Filip Šešek, Petar Tisaj, Domagoj Topić i Sebastijan Valjavec; za Sisačku biskupiju: Frano Bijelić i Jurica Nikolić; za Bjelovarsko-križevačku biskupiju: Alen Zelčić te za Požešku biskupiju: Frane Soldo.

U službu akolita, primajući kruh i vino, pliticu i kalež iz biskupove ruke, postavljeni su: za Zagrebačku nadbiskupiju: Krešimir Babić, Petar Belina, Mate Cikoja, Višeslav Foretić, Domagoj Koružnjak, Antonio Kovačić, Leo Lang, Ivan Vujević i Matej Zakanj; za Varaždinsku biskupiju: Andrija Botković, Dominik Cestar, Matija Filipović, Domagoj Klarić, Marko Pintarić, Krunoslav Sajko, Josip Špoljarić i Mario Špoljarić; za Sisačku biskupiju: Marin Mlađenović, Rafael Mlinar i Kristijan Pezić; za Bjelovarsko-križevačku biskupiju: Mislav Dabac te za Požešku biskupiju: Tomislav Varela. Nakon svete mise uslijedilo je zajedničko fotografiranje, a slavlje je zaključeno zajedničkim ručkom tijekom kojega je bogoslov Petar Belina u ime novih lektora i akolita uputio riječ zahvale, a oktet zapjevao nekoliko pjesama.

Bogoslov Petar Belina u svom je govoru rekao:

“Preuzvišeni oče biskupe Ivane, poštovani odgojitelji, župnici, roditelji, braćo bogoslovi i svi ostali dragi prijatelji,

Velika je radost danas u našoj bogoslovskoj zajednici, a stoga i u cijeloj Crkvi što smo pripušteni u službe lektorata i akolitata. U Crkvi kojoj je Krist glava, a mi Njegovi udovi, služenje nije puko služenje, nije robovanje. Ono znači staviti se drugome uvijek na raspolaganje, posebice onda kada je to teško. Ljubav prema Bogu i čovjeku jest ona koja pokreće volju za služenjem. Iskustvo odnosa s Bogom čini nas Njegovim svjedocima jer onaj koji je iskusio Božje milosrđe pozvan je i sâm biti milosrdan. Ono što spaja milosrđe i služenje jest upravo ljubav. Zato kao Kristovi svjedoci i Njegovi nasljedovatelji od danas možemo služiti kao lektori i akolite u Njegovoj školi ljubavi. Crkva nam povjerava ove službe uz koje dolazi odgovornost, no prevladavajući osjećaj nije strah nego zahvalnost. Naša jedina snaga i uporište neka bude Krist jer bez Njega ne možemo ništa, potreban nam je On kako bismo u sebi nadišli ono slabo i ljudsko te tako činili Njegova djela. Služiti štoviše Bogu, znači biti na raspolaganju ondje gdje nas On hoće, tako da to postane i naša volja, naše htijenje. Neka nas na tom putu prati zagovor Bezgrešne Djevice dok čekamo blaženu nadu i dolazak Spasitelja našega Isusa Krista.”

Patrik Paulić/ nbs-zg.hr