{"id":96610,"date":"2020-04-11T06:04:47","date_gmt":"2020-04-11T04:04:47","guid":{"rendered":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/?p=96610"},"modified":"2020-04-11T08:05:02","modified_gmt":"2020-04-11T06:05:02","slug":"nasa-skola-mak-srdanac-marko-kovacevic-dacka-prisjecanja-1947-1951-xi-dio","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/nasa-skola-mak-srdanac-marko-kovacevic-dacka-prisjecanja-1947-1951-xi-dio\/","title":{"rendered":"NA\u0160A \u0160KOLA: Mak Sr\u0111anac \u2013 Marko Kova\u010devi\u0107: \u0110a\u010dka prisje\u0107anja (1947. -1951.) \u2013 XI. dio"},"content":{"rendered":"

Djeca spomenutih triju sela i dvaju zaselaka, bez obzira na nacionalnu i konfesionalnu pripadnost, u pred\u0161kolskoj su dobi, do sedme godine, govorila mjesni \u0161tokavski duvanjski govor, ikavski (dite, lipo, bilo), s nekim arhai\u010dnijim crtama \u0161\u0107akavskih govora (kli\u0161\u0107a\/ umjesto kli\u0161ta, \u0161\u0107ap\/ umjesto <\/span>\u0161tap, gu\u0161\u0107erica\/ umjesto gu\u0161terica, u\u0161\u0107ipak \/ umjesto u\u0161tipak, Ra\u0161\u0107ik\/ umjesto “Ra\u0161tik”, Lani\u0161\u0107a\/ umjesto “Lani\u0161ta”, Ra\u0161\u0107ani \/mjesto Ra\u0161tani…). <\/span>U infinitivu nema zavr\u0161noga -i (re\u0107\/ umjesto re\u0107i, pe\u0107\/ umjesto pe\u0107i, dat\/ umjesto dati…).<\/span><\/p>\n

Jo\u0161 u XVII. stolje\u0107u, kako to potvr\u0111uju tekstovi fra Ivana An\u010di\u0107a iz sela Lipe, ne izgovara se glas h (ajde\/ hajde, odi\/ hodi, ajduk\/ hajduk, na\u0161i\/ na\u0161ih, va\u0161i \/ va\u0161ih, bi\/ bih…) a katkad se zamjenjuje glasom j (Mijat\/ Mihat,Miho, Mihovil, Miajlo \/ Mihajlo, Mujo\/ Muho…), a katkad glasom v (vrv\/vrh, duv\/ duh).<\/span><\/p>\n

Muslimani na Duvanjskom polju uz spomenute osobine zadr\u017eali su, pod utjecajem arapskog jezika izgovor glasa h u tri fonetske varijante (hodi, ahbab i sekundarno h u Hlivno\/ Livno, bohlan \/ bolan), a pod utjecajem turskog jezika potrla se razlika izme\u0111u glasova \u010d i \u0107,d\u017e i \u0111, koji su se sveli na opreku jednog para: \u0107 (\u0107ovik), \u0111 (ho\u0111a). Glagolski pridjev pro\u0161li u tom govoru sa\u017eima se nakraju u -o (reko\/ rekao, peko\/ pekao, u muslimanskim govorima \u010dak do\/ dao), a prido\u0161lice iz Rakitna (Reze u Mandinu Selu) i zapadne Hercegovine(neke obitelji u Lipi i Potkosama) umjesto -o imaju nastavak -a (reka\/ rekao, peka\/ pekao, da\/ dao…). Naglasak je novo\u0161tokavski, ali su neki morfolo\u0161ki oblici arhai\u010dniji i razlikuju se od hrvatskoga standardnog jezika (\u017eenom\/ \u017eenama, ku\u0107om\/ ku\u0107ama). \u010cesta su sa\u017eimanja u izgovoru nekih samoglasnika (ljudma\/ ljudima; konjma\/ konjima), a neki se nenagla\u0161eni samoglasnici labavo izgovaraju (jesom \/ jesam, nisom\/ nisam, sedom\/ sedam, osom\/ osam, livoda \/ livada).<\/span><\/p>\n

Leksik je tako\u0111er osebujan (klak, kla\u010dina, kla\u010diti\/ vapno, vapnara, vapniti), s brojnim turcizmima i posebno bogatim rije\u010dima za rodbinske odnose i pastirsko-zemljoradni\u010dku patrijarhalnu sredinu. Pa premda je “narodni jezik” bio na crti narodne knji\u017eevnosti cijenjen, \u0111aci su imali znatnih te\u0161ko\u0107a u usvajanju spomenutih razlika.<\/span><\/p>\n

Lingvisti ka\u017eu da je govor sela ili zaseoka najnormiraniji oblik jezika jer se u njemu reagira na svakog uljeza iz drugoga mjesnog idioma. Sje\u0107am se kad su se \u0111aci iz Mandina Sela rugali sr\u0111anskoj djeci da onu “travnatu ledinastu granicu izme\u0111u njiva” nazivaju “me\u0111a” a ne kao oni, “mrginj” (dalmatska rije\u010d prema latinskoj margina)!<\/span><\/p>\n

Kad sam, krenuv\u0161i u Ni\u017eu realnu gimnaziju u Duvnu, boravio u \u0111a\u010dkome domu, ondje su bili uglavnom \u0111aci iz Ro\u0161kog polja i iz sela oko Bu\u0161kog blata, sada potopljena Bu\u0161kog jezera. Dok govornici Duvanjskog polja glagolski pridjev radni izgovaraju sa zavr\u0161nim sa\u017eetim -o (reko, oti\u0161o, do\u0161o…), stanovnici ro\u0161kobu\u0161ke jezi\u010dne zone standardno zavr\u0161no -ao (rekao, oti\u0161ao, do\u0161ao…) sa\u017eimaju u do\u010detak -a (reka, oti\u0161a, do\u0161a…).<\/span><\/p>\n

Budu\u0107i da je knji\u017eevni ili standardni jezik vi\u0161i po dru\u0161tvenome i kulturnom statusu, svaki je \u0111ak \u017eelio da njegov mjesni jezi\u010dni idiom bude bli\u017ee knji\u017eevnom izgovoru. Nakon dugih sporova, rugalica i zadjevica, pozovu oni nastavnika “srpskoga ili hrvatskog jezika” da on presudi. Nastavnik Hasan Cero presudio je mudro, salomonski: “I reko <\/em>\u00a0reka <\/em>jednako su blizu i jednako daleko od knji\u017eevnoga rekao<\/em>!” Tako je zavr\u0161io jezi\u010dni spor izme\u0111u “donjaka” i “gornjaka”, Bu\u017eana i Ro\u017eana s jedne strane te Duvnjaka s druge.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/span><\/p>\n

(nastavlja se)<\/em><\/span><\/p>\n

Izvor: Skupina autora: Sto godina osnovne \u0161kole u Mandinu Selu,<\/em> Zagreb \u2013 Mandino Selo.<\/span><\/h3>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Djeca spomenutih triju sela i dvaju zaselaka, bez obzira na nacionalnu i konfesionalnu pripadnost, u pred\u0161kolskoj su dobi, do sedme godine, govorila mjesni \u0161tokavski duvanjski govor, ikavski (dite, lipo, bilo), s nekim arhai\u010dnijim crtama \u0161\u0107akavskih govora (kli\u0161\u0107a\/ umjesto kli\u0161ta, \u0161\u0107ap\/ … pro\u010ditajte vi\u0161e<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":31,"featured_media":96611,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"kt_blocks_editor_width":"","footnotes":""},"categories":[46],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/96610"}],"collection":[{"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/31"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=96610"}],"version-history":[{"count":1,"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/96610\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":96612,"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/96610\/revisions\/96612"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/96611"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=96610"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=96610"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=96610"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}