{"id":81184,"date":"2026-01-22T05:23:00","date_gmt":"2026-01-22T03:23:00","guid":{"rendered":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/?p=81184"},"modified":"2026-01-21T20:24:28","modified_gmt":"2026-01-21T18:24:28","slug":"sprzo","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/sprzo\/","title":{"rendered":"SPR\u017dO"},"content":{"rendered":"

U Mandinu Selu ima nekoliko razli\u010ditih prezimena. Najvi\u0161e je \u0160araca, Vukadina, Markovi\u0107a i \u0160umanovi\u0107a. Ali ima tu i Kri\u017eanaca, i Reza, i Toki\u0107a, i Sesera, i Ivi\u0107a, i Maji\u0107a, i Mali\u0107a. Ima i \u0106ur\u010di\u0107a.<\/span><\/p>\n

Prvi \u0106ur\u010di\u0107 u na\u0161em selu kojega pamtim je Mijo \u0106ur\u010di\u0107 zvani Babo. Pokojni Babo imao je puno djece iz vi\u0161e brakova jer su \u017eene, kako je to ranije \u010desto bivalo, umirale nakon poroda. K\u0107eri mu ne\u0107u nabrajati da ne bih koju zaboravio, udane se u selo (Marica) ili u grad (Slava), ali zato znam da je Babo iza sebe ostavio \u010detiri sina – Marka, Zelu, Bo\u0107u i Mi\u0107una. Kako je kojem  od njih ime ne znam sigurno, ali oni koji nalete na ovaj tekst te poznaju na\u0161e selo i pro\u010ditaju pomno navedena imena vjerojatno \u0107e re\u0107i da sam pogrije\u0161io. Zelu, Bo\u0107u i Mi\u0107una znaju svi, ali otkud je iznikao onaj prvi, Marko?  <\/span><\/p>\n

U na\u0161em selu skoro svi mu\u0161karci i pokoja \u017eena su ranije imali nadimak kojeg im je netko nekada pri\u0161io i kojeg su oni nosili sa sobom, kao \u0161to se nosi boja o\u010diju i kose, visina tijela ili narav du\u0161e. Zato ni Marka \u0106ur\u010di\u0107a skoro nitko ne poznaje pod njegovim krsnim imenom kojega je tada\u0161nji kongorski \u017eupnik fra Stjepan Naletili\u0107 davne 1938. godine  unio  u \u017eupne matice. Ali kad se spomene Spr\u017eo svi znaju o komu se radi.<\/span><\/p>\n

Mandoseljski nadimci su ponekada brutalni, netko ih mo\u017eda i ne voli, ali su iskreni. Zato ni Marko \u0106ur\u010di\u0107 nije imao ni\u0161ta protiv toga kad su ga ljudi zvali Spr\u017eo. Spr\u017een je, i to gadno! Davno je se to dogodilo, kad je Marko bio dijete polio je se ili uljem, ili ne\u010dim drugim \u0161to dobro pr\u017ei, ostali su tragovi tragovi na licu i tako je od Marka postao Spr\u017eo.  <\/span><\/p>\n

Spr\u017eo je majstor. Ne bilo kakav, nego pravi majstor. Zna sve \u0161to se ti\u010de mistrije, \u0161alunga i betona. I \u017eena!<\/span><\/p>\n

\u017dene su mu sigurno dra\u017ee od prve tri nabrojane ljubavi, ali od ne\u010dega se mora \u017eivjeti. Ne valja ga kuditi, ni ja nisam ni\u0161ta bolji od Spr\u017ee, samo \u0161to o betonu, \u0161alunzima i mistrijama pojma nemam. A \u0161to se ti\u010de \u017eena isti smo nas dvojica kao i ve\u0107ina Mandoseljana. <\/span><\/p>\n

Prije  nekoliko godina smo izlivali beton na na\u0161oj terasi, ispred nove ku\u0107e na Granicama. Spr\u017eo je bio i arhitekt, i glavni majstor, i najmarljiviji radnik. Pokojni Grgo mu je pomogao pri izboru kamena kojeg smo dotjerali sa stare pojate – valjalo je sve stru\u010dno polo\u017eiti da terasa izdr\u017ei te\u017einu moje bra\u0107e, na\u0161ih mlada i zeta, pa smo jedan po jedan kamen slagali, okretali, vrtili i stavljali na stranu. To\u010dno re\u010deno drugi su se znojili, ja sam sa strane aplaudirao i \u010duvao le\u0111a.<\/span><\/p>\n

Na kraju slaganja valjalo je sve zaliti betonom. Betonska mje\u0161alica stajala je na pro\u0161irenju izme\u0111u na\u0161e ku\u0107e i Ka\u017emirove podvornice, a Spr\u017eo je pod svaku cijenu htio istoga dana dovr\u0161iti posao da se sutradan odmoran probudi kraj Mare koju je o\u017eenio davne 1962. godine (umrla ovoga ljeta), da se nasmije\u0161i svojoj Jo\u0161ani\u010danki koja mu je ispeglala \u0161arenu ko\u0161ulju za ponedjeljak i napravila mu sarmu za ru\u010dak. A Spr\u017eo najvi\u0161e voli Maru, ali obo\u017eava i sarmu i \u0161arene ko\u0161ulje, pa nije volio otezati s poslom.  <\/span><\/p>\n

Kad sam stigao do gradili\u0161ta kojega mi u selu zovemo bau\u0161tela Spr\u017eo mi je naredio jo\u0161 prije nego sam uspio potegnuti prvi gutljaj piva:<\/span><\/p>\n

\u201eAjdera Blagoja, zami\u0161aj jednu mi\u0161alicu, natovari beton u ta\u0107ke i dotiraj ga amo da zavr\u0161imo poso dok sunce ne za\u0111e!\u201c <\/span><\/p>\n

Nije mi bilo druge nego zavrnuti rukave, uzeti lopatu u ruke, gurnuti le\u0111a u zaborav i planirati kako da se izvu\u010dem, a da ispadnem i vrijedan i po\u0161ten. Spr\u017eo naime ne voli lijen\u010dine i varalice. A budu\u0107i da nisam ba\u0161 poznat po svom umije\u0107u u radu s mje\u0161alicom djelovao sam uvjerljivije nego sam planirao kad sam ga upitao:<\/span><\/p>\n

\u201eSpr\u017eo, koliko lopata pjeska i\u0111e na jednu vri\u0107u cimente?\u201c <\/span><\/p>\n

\u201eZajebava\u0161 li se ti sa mnom ili si lud?. Od koga si to nau\u010dio?\u201c, nevjerljivo i pomalo ljutito me je upitao.<\/span><\/p>\n

\u201eOd Ante Marijanova kad je pravio na\u0161u ku\u0107u. Meni se \u010dini da na \u010detrnest lopata cimente dolaze dvi lopate pjeska\u201c, potcrtavao sam svoje gra\u0111evinsko iskustvo konkretnim i nepobitnim brojkama. <\/span><\/p>\n

\u201eVeli\u0161 od Ante Marijanova! Ante je bio majstor svog zanata, a ti si blesav. Uni\u0161tit \u0107e\u0161 mi terasu i pokvarit \u0107e\u0161 mi\u0161alicu. Ne dolaze dvi lopate pjeska ne \u010detrnest lopata cimente, nego obrnuto. Na koga si taki? Bra\u0107a su ti bolji radnici od tebe\u201c, okretao je Spr\u017eo nevjerljivo glavu lijevo i desno.<\/span><\/p>\n

\u201eNe znam Spr\u017eo na koga sam. \u0106a\u0107a mi je govorio da sam na dida Antu.\u201c <\/span><\/p>\n

\u201eJesi, ti si na njega. Na dida Muzgu\u201c, zavr\u0161io je Spr\u017eo ljutito a kad je primjetio da nam se pribli\u017eavaju Tomislavovi sinovi, Mijo u uzrastu od desetak godina i Ante dviije-tri godine star ali jak kao kamen naredio je djeci da me zamijenu, a njih dvojica su odu\u0161evljeno \u0161\u010depali lopate. Ante je cijelo vrijeme ponavljao: \u201eStliko nista ne zna, ja radim boje od njega\u201c, a Mijo je suvereno ubacivao pijesak i cement u mje\u0161alicu.<\/span><\/p>\n

Kad sam shvatio da \u0107e terasa i bez moga velikog truda biti dovr\u0161ena i dok je Spr\u017eo i dalje vrtio glavom i ponavljao ne\u0161to sebi u bradu, ne\u0161to poput: \u201eVire mi, ima svakakvi budala\u201c, ja sam ga razbudio iz snova i trznuo ga poviknuv\u0161i: <\/span><\/p>\n

\u201eDobra ti je ova mlada \u0161to pro\u0111e ulicom! Blago onom \u010dija li je!\u201c<\/span><\/p>\n

\u201eKoja mlada? Kad je pro\u0161la? Kud je oti\u0161la? Je li sama \u0161etala?\u201c <\/span><\/p>\n

\u201eNemam pojma Spr\u017eo, neka nova mlada. Ali da si je vidio. I naprid, i nazad, i po sredini. Nako ne\u0161to nisam odavno primjetio!\u201c<\/span><\/p>\n

\u201eJesu li joj obrijane noge?\u201c, radoznalo je se Spr\u017eo po\u010deo zanimati za va\u017ene detalje. <\/span><\/p>\n

\u201eNe znam, imala je \u0161trampice na nogama. Ali su joj sigurno obrijane, ina\u010de ne bi obla\u010dila \u0161trampice\u201c, dozvolio sam da me navede na gre\u0161ne misli.<\/span><\/p>\n

\u201eU pravu si. Da si za mi\u0161at beton ko za \u0161trampice zavr\u0161ili bi do sada terasu\u201c, konstatirao je Spr\u017eo. <\/span><\/p>\n

Beton su Ante i Mijo mije\u0161ali i namije\u0161ali dovoljno za dvije terase, Mijo je \u010dak sve poravnao, a Ante je gurao ta\u0107ke – jak je, nema veze. Jedino su malo fu\u0161erili, napukla je plo\u010da na jednom mjestu. Valjda su malo cementa dodali, ali im opra\u0161tam, pa nek popravljaju kad budu punoljetni. Ili \u0107e i oni gledati mlade dok \u0161etaju po selu?<\/span><\/p>\n

Spr\u017ee se sje\u0107am iz jo\u0161 jedne druge zgode koja je se zbila puno ranije, u doba dok sam ja bio maloljetan, a moj \u0107a\u0107a \u0106okan \u201eradio\u201c kao stra\u017ear u gra\u0111evinskom poduze\u0107u Vran.<\/span><\/p>\n

Jednoga dana dobili su na gradili\u0161tu iznad starog autobusnog kolodvora nove daske, lijepe \u201epetice\u201c, ravne kao da ih je Jakica ure\u0111ivao. Svidjele su se daske i \u0106okanu i Spr\u017ei, kao da se radi o svje\u017ee obrijanim \u017eenskim nogama prekrivenim prozirnim \u0161trampicama. Gledali su njih dvojica u daske i razmi\u0161ljali kako da ih se do\u010depaju, sve dok se moj \u0107a\u0107a nije dosjetio:<\/span><\/p>\n

\u201eBlago, ti \u0107e\u0161 ve\u010deras sa mnom na stra\u017eu. Kupi\u0107u ti litru soka i Zagorov roman, samo triba\u0161 sidit dok ja i Spr\u017eo ne\u0161to rje\u0161imo. Ako \u010duje\u0161 da neko dolazi samo glasno zagalami \u2013 Sad \u0107e \u0106okan, oti\u0161o je na WC!\u201c. <\/span><\/p>\n

Tako smo i uradili. Ja sam \u010duvao narodnu imovinu, a radni\u010dka klasa sastavljena od moga pokojnog oca i Spr\u017ee je nekoliko najravnijih \u201epetica\u201c natovarila na traktor  da Spr\u017eo sljede\u0107ega dana ima dovoljno gra\u0111e za bau\u0161telu, a \u0106okan za pivo kod Ivande. I mene je zapao jo\u0161 jedan sok i jedna krempita.<\/span><\/p>\n

Danas je to bespravno otu\u0111ivanje narodne imovine ve\u0107 odavno zastarjelo – takva su pravila pravne dr\u017eave. A ako su i druga\u010dija onda valja napomenuti kako je i poduze\u0107e Vran isto kao i cijela dr\u017eava oti\u0161lo u vje\u010dna lovi\u0161ta, te da sam ja bio maloljetan, da je \u0106okan sve planirao pa nek mu sude ako ho\u0107e i na kraju da su Spr\u017ei daske trebale za posao, a ne za zezanciju.  <\/span><\/p>\n

Vi\u0161e je Spr\u017eo bau\u0161tela dovr\u0161io nego nekoliko poduze\u0107a. Nikada nije radio u \u201edr\u017eavnoj\u201c firmi nego je svoju obitelj, ve\u0107 spomenutu suprugu Maru i djecu Ru\u017eicu i Ivicu, hranio i odgajao svojim rukama i svojim trudom.
\n<\/span><\/p>\n

Umro je po\u010detkom travnja 2017. godine i pokopan je na na\u0161em groblju. Po\u010divao u miru.<\/span><\/p>\n

Blago Vukadin<\/strong><\/span><\/p>\n