{"id":36376,"date":"2016-05-23T09:58:00","date_gmt":"2016-05-23T07:58:00","guid":{"rendered":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/?p=36376"},"modified":"2016-05-23T10:05:50","modified_gmt":"2016-05-23T08:05:50","slug":"s-vrha-grude-put-u-rodni-kraj-i-natrag","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/s-vrha-grude-put-u-rodni-kraj-i-natrag\/","title":{"rendered":"S VRHA GRUDE: Put u rodni kraj i natrag"},"content":{"rendered":"

Po dogovoru zvrcnem Matu u 6,45 sati da ga sretnem u njegovu dijelu grada. On ka\u017ee: – Ja sam u centru grada. Za\u010dudim se pa pitam: Kako to, pa kad \u0107e\u0161 biti na odredi\u0161tu? Veli on: \u201eMuke mi do\u0107, ja sam s autom.\u201c \u010cuj, lijepe na\u0161e stare sintagme: muke mi do\u0107! Ne znam kad sam je zadnji put \u010duo, razmi\u0161ljam o tome u vo\u017enji do njegova kvarta. Ipak, tek krenemo u 7,30 prema Rijeci. Tamo \u0107e nas \u010dekati Andrija da se i on ukrca u moj automobil. Vremena su te\u0161ka pa treba racionalno tro\u0161iti to malo novaca \u0161to imamo.<\/p>\n

Na putu do Rijeke pitam Matu kako mu je na poslu, \u0161to sve kao novinar prati, dok znam da kao publicist dosta toga pi\u0161e i publicira. Pri\u010damo o piscima, pjesnicima, kriterijima i \u201ekriterijima\u201c za nagrade. Naravno, neizbje\u017ean je i razgovor o politici. \u010cudimo se nekim potezima vladaju\u0107ih, nekima onih iz oporbe, mnogima raznih skupina, pojedinaca. Svemu se \u010dudimo, a ne znam ni sam za\u0161to? Kao da naopaki potezi Hrvata nisu postali navada i svojevrsna tradicija, i tek bi se pravim potezima trebalo \u010duditi! Ali, oni nikako da uslijede, zaklju\u010dujemo razgovor.<\/p>\n

Andrija ulazi u auto u srcu Rijeke, na Korzu. Sad putujemo u troje. Andrija diktira pravac kuda treba voziti. Jednu etapu vozimo se autoputem, a onda prelazimo na Jadransku magistralu. Vozimo se lagano iznad Dramlja, Crikvenice, Selca, Novog Vinodolskog, Senja pa malo uzbrdice, uglavnom prema \u017dutoj Lokvi, gdje prelazimo na autoput prema Peru\u0161i\u0107u, Gospi\u0107u i dalje. Navra\u0107amo u Jar\u010de polje, na benzinsku postaju, gdje imaju nekakva suha jela. Savjetujem da idemo dalje do Zira, da ne\u0161to toplo pojedemo kod Macole. Me\u0111utim, tamo Korejci napravili \u0161palir s tacnama u rukama pa odustajemo od \u010dekanja. Uzimamo po porciju fritula, ne\u0161to popijemo i vozimo dalje.<\/p>\n

Potom Andrija nazove g. Kelavu i spominju\u0107i tri vrste pit\u00e2, upita ga koja je najbolja? Kelava mu odgovori: nijedna od spomenutih, nego burek! Naravno, \u010dovjek preferira meso koje jedemo tisu\u0107ama godina i tijelo se tome prilagodilo. Ajde, ti sad \u010dovjeka preko no\u0107i pretvori u biljojeda! Smijemo se, i dalje razgovaramo o svemu i sva\u010demu. Odmorimo se opet iznad Krke, snimimo Bogorodicu s Djetetom i put pod auto.<\/p>\n

Zastanemo s druge strane hotela \u201eSv. Mihovila\u201c u Trilju u kafi\u0107u \u201eOskar\u201c. Popijemo kavu, najavimo se rodbini u Tomislavgradu i zaklju\u010dimo: kad smo u Trilju, kao da smo doma!<\/p>\n

Za pedesetak minuta sti\u017eemo na onu kotu s koje puca pogled na Duvanjsko polje, Vran, Ljubu\u0161u, Orlokuk, sela. Ljepota! Svi se divimo. A onda ja, donekle neoprezno, pokvarim dojam svojom upadicom da u meni nikad nije jednozna\u010dan osje\u0107aj radosti kad dolazim u na\u0161 kraj. Uvijek je tu prisutna i stanovita tuga koja me sprje\u010dava da potpuno u\u017eivam. Pa ka\u017eem: jest pejza\u017e je netaknut, vazda isti. Ali, nema ljudi, smanjen je sto\u010dni fond, ni\u0161ta nije isto, kao \u0161to je nekada bilo. Naravno, nastavljam dalje, znam da i ne mo\u017ee biti isto, ljudi koje smo voljeli, umrli su, znam da je to prirodno, to je sve razumski jasno. Dosta ih je napustilo kraj i \u017eive razbacani po bijelome svijetu. Ali, srce ima svoje razloge, tko \u0107e ga znati…<\/p>\n

Evo nas u Tomislavgradu. Dogovor je da se vidimo petnaestak minuta prije po\u010detka predstavljanja na\u0161ih knjiga u dvorani \u017eupanijske skup\u0161tine. Ne\u0161to petljamo dok na\u0111osmo ku\u0107u Andrijina brata, gdje Andriju ostavljamo. Mate izlazi pred hotelom Tomislav, a ja na Latice kod bratane Ane. Ona odmah navalila s jelom. Ja ne odbijam, ipak su one fritule bile \u201eprtene\u201c. Ka\u017eem joj da trebamo sutra zapaliti svije\u0107e na\u0161ima na groblju. Ona predlo\u017ei da to odmah sada u\u010dinimo.<\/p>\n

I zbilja se uputismo njezinim autom u Mandino Selo. Hladna ki\u0161a rida po grobovima, po nama. Ja dr\u017eim ki\u0161obran nad Anom dok ona vje\u0161to upalja\u010dem pali lojanice. \u0160est svije\u0107a: dvije za moje roditelje, dvije za njezine, dvije za njezina dva brata odnosno moja dva brati\u0107a. Tu\u017eno, petak, ki\u0161a, naviru sje\u0107anja, pomolimo se i odlazimo.<\/p>\n

Ana mi pri\u010da da od Banovi\u0107a nikoga nema u ku\u0107i. Mnoge su ku\u0107e u selu prazne. Shva\u0107am problem, prije nego \u0161to mi ka\u017ee. Uputimo se kroz selo, sretnemo Bla\u0161kana koji mehani\u010dki digne ruku uvis na pozdrav, ne znaju\u0107i ni tko je voza\u010d ni tko suvoza\u010d. Do Rezine ku\u0107e nikoga nismo sreli! Dodu\u0161e, ako nekoga i ima a sigurno ima, \u0161to bi taj radio vani, po ovakvoj ki\u0161i?<\/p>\n

Svr\u0107emo na jezero. Ana mi pri\u010da da su ove godine Begluci uzorani, posijani, da prije ni\u0161ta na njima nije bilo osim sikavice! Ajde, dobro: velim. Bacim pogled na Kongorsku crkvu, Kongoru, Lipu. Mahnem rukom jablanju na D\u017eaferovcu i natrag. Pitam Anu jesu li Trnova\u010de ili Trnova\u010da? Veli: Trnova\u010de. Znam da su Dolove, Rupe, Mandu\u0161e, ali ne znam za\u0161to sam mislio da je Trnova\u010da? Dobro, onda \u0107u naslov jedne pjesme Trnova\u010da izmijeniti u Trnova\u010de, velim.<\/p>\n

I napokon, u dvorani smo – na predstavljanju knjiga. G. Kelava uvodno pozdravlja sve nazo\u010dne, a onda profesorica Kristina Boras, koja ina\u010de vodi cijelu proceduru, u tri navrata izvodi curice u bijelom pred publiku da otpjevaju planirane pjesme. Impresivno! Mnogo ve\u0107e sredine mogle bi se posramiti od ovako lijepog vo\u0111enja jedne kulturne tribine. Naravno, ne \u0107u govoriti o sadr\u017eaju i ocjenama knjiga: Dnevni zapisi, more u meni i oko mene i Kratke misli, ni o autorima tih ocjena – knji\u017eevniku Miji Toki\u0107u i publicistu Mati Kova\u010devi\u0107u. To je u\u010dinio na\u0161 vrijedni Ivica \u0160arac na na\u0161oj mre\u017enoj stranici.<\/p>\n

Promatram lica u publici i nisam siguran da ikoga poznam, osim dakako svoju bratanu Anu, pa ne\u0107akinju Anu (Galinu), Anitu i Teu (Zdravkove k\u0107eri), Andriju (sina stri\u010devi\u0107a Jakice), Ivicu Antina i nikoga vi\u0161e! Jer u bijeli svijet oti\u0161ao sam prije to\u010dno 58 godina, a da, eto, s drugim ljudima u dvorani nisam nikada progovorio ni jednu rije\u010d, pa me ta spoznaja pomalo blokira. No, u kona\u010dnici, sve je to u redu, i ne bri\u0161e \u010dinjenicu da sam ipak me\u0111u svojima.<\/p>\n

Po zavr\u0161etku idemo \u201eKod Laze\u201c iako Laze odnedavno nema! Nekako mi se \u010dini da \u0107e se uvijek govoriti kod Laze, pa bi mo\u017eda tradicija mogla biti ja\u010da i od same smrti. Sjedamo za stol. Simpati\u010dna profesorica Kristina Boras i nas sedmorica. Svi za istim stolom, s istom \u017eeljom da se malo podru\u017eimo, s istom potrebom da ne\u0161to prezalogajimo i popijemo. To ne\u0161to \u201emalo mlogo\u201c je ispred nas u dvije tacne: pr\u0161ut i sir. Potom brdo mesa, pomfrita, salate. To\u0107i se crno vino, pivo. Osje\u0107am se \u00a0ugodno. Premda Andrija voli blitvu, ovaj put navalio na mesinu. Podbadam ga: Andrija, di\u0161i, a on zijevne u znak da nije zaboravio na plu\u0107a! I ja nisam za bacit: prije nego \u0161to \u0107u uzeti drugu \u201eplahtu\u201c mesa, pitam naglas ljubaznog doma\u0107ina Kelavu: – Ho\u0107u li mo\u0107i probaviti toliko mesa u kasne sate. Odgovori: kako da ne! Eto, htio sam objaviti svoju nakanu da me nebi netko ispod oka o\u0161inuo pogledom i pomislio: koliko ovaj mo\u017ee pojesti!<\/p>\n

Do mene sjedi Marko Juri\u010d s Kuka i ka\u017ee mi: zna\u0161 li za\u0161to sam kupio tvoju knjigu? Ne znam, velim. Zato \u0161to je profesor Mijo pro\u010ditao onu misao: \u201e\u017dena dr\u017ei tri ugla ku\u0107e, a mu\u017e \u010detvrti i \u017eenu!\u201cNasmijem se, kao \u0161to se i publika u dvorani najvi\u0161e nasmijala upravo tom aforizmu. Ipak pomislim: kakva naivnost pripadnika mu\u0161kog svijeta. Potap\u0161a\u0161 ih malo po ramenu i oni pomisle kako su mu\u0161kar\u010dine!<\/p>\n

Profesorica Kristina prva odlazi. Mi jo\u0161 ostajemo neko vrijeme. Pri\u010da se o temi – nikad zavr\u0161enoj – koji je najve\u0107i pjesnik u Hrvata: Tin Ujevi\u0107, A. B. \u0160imi\u0107, mo\u017eda Vladimir Vidri\u0107? Po mom mi\u0161ljenju nenadma\u0161ni Tin, ali valja uva\u017eiti sva\u010dije mi\u0161ljenje o tome, a ponajvi\u0161e sva\u010diji do\u017eivljaj poezije.<\/p>\n

Poslije 22 sata pozdravljamo se. U isti glas ljubazni doma\u0107in Kelava i ja izjavismo, i to bez patetike, da nam je drago \u0161to smo se upoznali. Re\u010de mi: Isti si Ivan! Velim svi ka\u017eu da sam isti pok. brat Bo\u017ee. Ne, ne, isti Ivan, ne dade se smesti Mate. On je bio gospodin. Slo\u017eih se s time, ali ostade visjeti u zraku: jesam li isti Ivan po obli\u010dju ili dr\u017eanju? Ali, ne \u0107emo dalje istra\u017eivati, jer ba\u0161 u neotkrivenim stvarima ljepota drijema! Srda\u010dan stisak ruke knji\u017eevniku Miji, kojega sam ranije upoznao kroz njegove tekstove; pozdrav i s ostalima. Dogovor s Andrijom za polazak u 7 sati sutra, \u010deka nas put u Me\u0111ugorje a potom u Rijeku. Na\u0161 publicist Mate ostaje u Sr\u0111anima. \u0160alim se pa mu ka\u017eem: ba\u0161 dobro; i jesi mi previ\u0161e optere\u0107ivao automobil.<\/p>\n

Do\u0111em kod Ane. Ka\u017ee osim jorgana stavila sam i deku. Velim, neka si. Ujutro popijem kavu, napi\u0161em Ivici poruku kome treba uru\u010diti moju knjigu i odvezem se po Andriju.<\/p>\n

U Seonici zapalim svije\u0107e za sestru Anu, Jozine roditelje i vidim da mi ostaje jedna svije\u0107a. A kako vidim i Jozinu sliku na nadgrobnoj plo\u010di, nametne mi se \u0161ala koju odmah isporu\u010dih Jozi na ulaznim vratima: Zapalio sam tri svije\u0107e, a za svaki slu\u010daj i za tebe, jer ne znam jesi li umro. Nasmije se \u0161iroko, u znak prihva\u0107anja \u0161ale. I on pripremio pe\u010denice, slanine, sira, fri\u0161ka kruha. Andrija i ja smo samo podijelili jedno pivo i nedugo iza toga krenuli na put u Me\u0111ugorje.<\/p>\n

\u010cim smo stigli, na\u0161li smo se u crkvi, na misi na engleskom jeziku. Oko oltara desetak sve\u0107enika. Pjesma. Osjetih kako akumulirani mir struji mojim bi\u0107em. Pomolismo se i nakon kra\u0107eg vremena iza\u0111osmo. Stvarno cijelo mjesto odi\u0161e nekom meko\u0107om koja \u010dovjeka opu\u0161ta. \u0160teta da moramo i\u0107i!<\/p>\n

Cijelim putem u Andriji sam imao zanimljiva sugovornika. Da zanimljiva? Legenda! Nema mjesta ili grada koje najavljuju znakovi pored puta, gdje on nekoga ne pozna. Zna i njihove sudbine, karaktere, zanimacije. Nije mi bilo dosadno a i kako bi moglo biti? Pomalo me \u017eelu\u010dana kiselina podsje\u0107ala da je vrijeme da je \u010dime razrijedim. Sti\u017eemo iznad Krke i ondje pojedemo toplo jelo i popijemo crno pivo. Veli Andrija da i ono di\u017ee tlak. Ja za svaki slu\u010daj naru\u010dim jo\u0161 dva velika kapu\u0107ina ne bili izbjegao kunjanje.<\/p>\n

Mic po mic stigosmo u Rijeku oko 17 sati. Tamo nas po dogovoru pred lokalom \u201eAS\u201c \u010deka prof. dr.Marijan Jur\u010devi\u0107, dominikanac i poznati teolog u katoli\u010dkom svijetu. Tek \u0161to sjedoh, veli mi: tvoje meditacije iz knjige imaju zrelost. Malo se iznenadih takvoj brzoj ocjeni, a on, vide\u0107i moju sitnu rezervu, nadodade: to ka\u017eu svi koji su ih \u010ditali, ne samo ja. I ne samo Duvnjaci. Ka\u017eem: hvala. Za janjetinu sada nemam love, \u0161alim se. Na moj poziv javi se i Marinko Zadro, biv\u0161i provincijal Hrvatske dominikanske provincije, ina\u010de moj \u0161kolski kolega, i veli do\u0111i tu u samostan, kod mene je provincijal. Odgovorim mu u \u0161ali: \u0161to \u0107u ja sa sada\u0161njim i biv\u0161im provincijalom, neka on do\u0111e, ako mo\u017ee. Ako on krene prije za Zagreb, do\u0107i \u0107u na Korzo, veli Marinko. I zaista, za desetak minuta evo ga. \u0160pota me i zove ponovno tamo. Velim: vidi\u0161 li da sam umoran, a moram jo\u0161 u Zagreb. Popijemo pi\u0107e, malo pro\u010davrljamo. Obe\u0107ajem prezentaciju knjiga u Rijeci nekom drugom prilikom.<\/p>\n

Potom sjedoh u auto. Voze\u0107i se u Zagreb, pomislim: evo, nakon dva dana susreta i dru\u017eenja, ostadoh sam. Sa svojim mislima. Od kojih jedna dominira: pohvale gode uhu. I neka bude tako! Me\u0111utim, takve pohvale ne smiju biti poticajem da se \u010dovjek umisli. Poglavito ne u mojim godinama. S tom mi\u0161lju, za danjeg svjetla, stigoh doma.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ante \u0160arac<\/strong><\/p>\n