{"id":128400,"date":"2024-03-19T08:23:00","date_gmt":"2024-03-19T06:23:00","guid":{"rendered":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/?p=128400"},"modified":"2024-03-17T19:17:38","modified_gmt":"2024-03-17T17:17:38","slug":"sveti-josip-zastitnik-mostarsko-duvanjske-biskupije","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/sveti-josip-zastitnik-mostarsko-duvanjske-biskupije\/","title":{"rendered":"SVETI JOSIP – ZA\u0160TITNIK MOSTARSKO DUVANJSKE – BISKUPIJE"},"content":{"rendered":"

Dioecesis Mandentriensis- Dulminiensis<\/em><\/p>\n

Podru\u010dna\/sufraganska biskupija Vrhbosanske metropolije<\/p>\n

Za\u0161titnik Biskupije: <\/strong>sv. Josip, zaru\u010dnik Bla\u017eene Djevice Marije, 19. o\u017eujka<\/p>\n

Naslovnica katedrale:<\/strong> Marija Majka Crkve, svetkovina sutradan pod Duhovima<\/p>\n

Biskupija ili dijeceza.<\/strong> Drugi vatikanski koncil ovim rije\u010dima opisuje biskupiju: \u201cDijeceza je dio Bo\u017ejega naroda koji je povjeren biskupu na pastirsku brigu, dakako uz suradnju prezbiterija. Ukoliko je povezana sa svojim pastirom i skupljena od njega po Evan\u0111elju i Euharistiji u Duhu Svetom, ona tvori mjesnu Crkvu, u kojoj je doista prisutna i djeluje jedna, sveta, katoli\u010dka i apostolska Kristova Crkva\u201d.[1]  Bez ikakve promjene u latinskom tekstu Zakonik kanonskoga prava preuzima tu definiciju.[2]
Uspostava metropolije<\/strong> i biskupske hijerarhije u Bosni i Hercegovini. Apostolskim pismom Ex hac augusta <\/em>(\u201eS ove uzvi\u0161ene Stolice\u201c), 5. srpnja 1881., papa Lav XIII. odre\u0111uje: \u201eNa vlastitu pobudu, po sigurnu Na\u0161em znanju i zrelu promi\u0161ljanju svom puninom Apostolske vlasti, na ve\u0107u slavu svemogu\u0107ega Boga, na uzvi\u0161enje i porast katoli\u010dke vjere u tim narodima odre\u0111ujemo i odlu\u010dujemo da se u pokrajinama Bosni i Hercegovini ustanovi i bude hijerarhija biskupa ordinarija, prema propisima kanonskih zakona. Oni \u0107e primiti naslov prema sjedi\u0161tima koja ovim Na\u0161im pismom osnivamo te kao crkvenu pokrajinu uspostavljamo\u201c.[3]
Tri nova i jedno staro biskupsko sjedi\u0161te<\/strong>. Papa ustanovljuje novo sjedi\u0161te nadbiskupije i metropolije u Sarajevu. Zatim nastavlja: \u201eA njemu dozna\u010dujemo, pridajemo i dodjeljujemo kao pokrajinska ova tri sjedi\u0161ta: dva koja podi\u017eemo kao nova u gradovima Banjoj Luci i Mandetriju, pu\u010dki Mostar, i tre\u0107e, ve\u0107 ustanovljeno, mrkansko-trebinjsko, kojim \u0107e upravljati dubrova\u010dki biskup, kao administrator, dok se druk\u010dije ne odredi.\u201c[4]
Spomenutim Apostolskim pismom Hercegova\u010dki apostolski vikarijat, koji je osnovan 24. o\u017eujka 1846., dokida se i utrnjuje, a umjesto njega osniva se Mostarsko-duvanjska biskupija.
Ime Duvno<\/strong>. \u201eA \u0161to se nove Mostarske biskupije ti\u010de, u \u010dijim se granicama nalazi grad Dumno, pu\u010dki Duvno, koji su stari zvali Delminij, odakle je nastalo ime Dalmata, imaju\u0107i u vidu da je taj grad s okolnim naseljima \u2013 kako govore stari zapisi \u2013 zadobio dostojanstvo biskupskoga sjedi\u0161ta, koje se zvalo duvanjsko ili dalmatsko, Mi \u017eelimo i nare\u0111ujemo da se mostarski biskup zastalno slu\u017ei i resi i naslovom duvanjskim ili delminijskim kako bi \u017eivjela u potomcima uspomena na tu uglednu stolicu.\u201c[5]
Biskupijske granice, prema pismu \u201eEx hac augusta\u201c. Odre\u0111eno je da granice Mostarsko-duvanjske biskupije teku ovako: \u201eMostarsko-duvanjska biskupija obuhva\u0107at \u0107e cijelo podru\u010dje Hercegovine, koje se nalazi okru\u017eeno granicama Vrhbosanske i Banjalu\u010dke biskupije na sjeveru, granicom Dalmacije do grada Metkovi\u0107a na zapadu, granicama Mrkansko-trebinjske biskupije na jugu i pokrajinom zvanom Novofori, pu\u010dki Novi Bazar.
Ovoj biskupiji pripadaju sljede\u0107e \u017eupe: Mostar, \u0160iroki Brijeg, Ljuti Dolac, \u010cerin, Gradni\u0107i, Gabela, Humac, Veljaci, Klobuk, Rasno, Ru\u017ei\u0107i, Drinovci, Gorica, Posu\u0161je, Vir, Ro\u0161ko Polje, Grabovica, Bukovica, \u017dupanjac, \u0160ujica, Seonica, Rakitno, Ko\u010derin, Gradac, Goranci, Dre\u017enica, Konjic.\u201c[6]
Prema tom sve\u010danom Pismu: \u201eMrkansko-trebinjska biskupija zadr\u017eat \u0107e netaknute svoje granice, kao i broj \u017eupa koje su sada podlo\u017ene jurisdikciji biskupa upravitelja\u201c.[7]
Mostarski biskup \u2013 apostolski administrator Trebinjske biskupije. Isti je Papa 8. srpnja 1890. iz jurisdikcije dubrova\u010dkoga biskupa izuzeo i na mostarsko-duvanjskoga biskupa kao apostolskog administratora prenio upravu Trebinjsko-mrkanske biskupije: \u201eStoga Na\u0161om apostolskom vla\u0161\u0107u, snagom ovoga Pisma, upravu Crkava Trebinjske i Mrkanske trajno sjedinjenih, koju je do sada vodio dubrova\u010dki biskup, prenosimo na mostarskoga biskupa pro tempore bilo u duhovnim bilo u vremenitim stvarima ad beneplacitum Nostrum  = do druk\u010dije odluke.\u201c[8]
Granice<\/strong>, prema Dekretu Svete Stolice (Kongregacije za \u0161irenje vjere), 24. o\u017eujka 1891., potegnute su ovako: Izme\u0111u Mostarsko-duvanjske i Vrhbosanske dijeceze \u201eprema zapadu po\u010dinju od sjevernoga dijela \u0160uice i idu granicom civilnih kotareva Bugojna i Prozora s jedne, a Livna i Duvna s druge strane, do granice kotara Travnika i Mostara, koja slijedi prema istoku do u\u0161\u0107a gdje Rama utje\u010de u Neretvu; odatle Neretvom prema istoku idu do mjesta gdje zapadna granica op\u0107ine Donje Selo dopire do Neretve, proslje\u0111uju crtom koja ovu granicu i onu koja me\u0111usobno razdvaja Tubani\u0107 i Drago\u010das sve do kotarske granice na Ivanu; zatim biskupijske granice slijede kotarsku granicu do onoga mjesta gdje se sije\u010de ovo posljednje u Treskavici kotarskom granicom izme\u0111u Sarajeva i Fo\u010de, nastavljaju po sjevernoj granici fo\u010danskoga kotara do Drine i napokon slijede tijek te rijeke do u\u0161\u0107a rijeke Lima koji je prema istoku granica Mostarske biskupije, tako da civilni kotarevi Fo\u010da i \u010cajni\u010de s Rudom pripadaju Mostarskoj biskupiji, a Gora\u017ede Vrhbosanskoj nadbiskupiji\u201c.[9]
Granice izme\u0111u Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije, prema istoj odluci iz 1891., jesu: \u201eod Metkovi\u0107a do Bivolja brda rijeka Neretva, odatle se prote\u017eu tako da dijele
civilni kotar mostarski od civilnoga kotara stola\u010dkoga,
isti kotar stola\u010dki od civilnoga kotara nevesinjskoga,
isti kotar nevesinjski od kotareva bile\u0107koga i gata\u010dkoga (Gacko),
napokon gata\u010dki kotar od fo\u010danskoga\u201c.[10]
To zna\u010di da u Mostarsko-duvanjsku biskupiju ulaze, s lijeve strane Neretve, kotarevi: Nevesinje, Kalinovik, Fo\u010da, Rudo, \u010cajni\u010de. A u Trebinjsko-mrkansku biskupiju ulaze kotarevi: Stolac, Ljubinje, Bile\u0107a i Gacko.
\u017dupe su u biskupiji podijeljene Decizijom Svete Stolice od 17. srpnja 1899. godine. Tom je Decizijom Hercegova\u010dkoj franjeva\u010dkoj provinciji pripalo 25 onda postoje\u0107ih \u017eupa, a za dijecezanski svjetovni kler odre\u0111eno je 12 tada postoje\u0107ih \u017eupa:
1) Blagaj
2) Dre\u017enica
3) Gabela
4) Glavati\u010devo
5) Grabovica
6) Gradac
7) Grude
8) Klobuk
9) Potoci \u2013 Bijelo Polje
10) Vir
11) Vinica
12) Nevesinje
te 12 imeni\u010dno navedenih i teritorijalno odre\u0111enih \u017eupa, a tada kanonski nepostoje\u0107ih, ali koje biskup mo\u017ee osnovati kad god ho\u0107e \u201ebez ikakvih savjetovanja\u201c. A to su:
1) Mostar na sjevernoj strani
2) Bileti\u0107i sa selima: Blizanci, Kru\u0107evi\u0107i, Tep\u010di\u0107i
3) Crna\u010d sa selima: Britvica, Izbi\u010dno, Liskovac, Prosine i Vranjkovi\u0107i
4) \u010capljina s Trebi\u017eatom i Dreteljem
5) Dobri\u010d sa selima: Kne\u0161polje, Polog i Vlasni\u0107i
6) Dobro Selo sa selima: Krivodo, Slip\u010di\u0107i, Sretnice
7) Kongora sa selima Mandino Selo, Bor\u010dani i Lipa
8) Podprolog sa selima: Va\u0161arovi\u0107i i sjeverni dio Crvenoga Grma
9) Prisoje s Privalom i Vrilom
10) Rade\u0161ine sa selima: Ribi\u0107 Polje, Idbar, Javornik, Glogo\u0161nica i Jablanica
11) Studenci sa Zvirovi\u0107ima i Crnopodom
12) Zviri\u0107i s Bija\u010dom, Stubicom i zapadnim dijelom Hardomilja.[11]
A va\u017ee\u0107i papinski Dekret raspodjele \u017eupa jest \u201eRomanis Pontificibus\u201c od 5. lipnja 1975.[12] Biskupija danas ima 66 \u017eupa, od kojih je 30 Sveta Stolica povjerila du\u0161obri\u017eni\u0161tvu Provincije Male Bra\u0107e sa sjedi\u0161tem u Mostaru. Ostale \u017eupe pravno pripadaju dijecezanskom kleru, a u sedam takvih \u017eupa postoje takve nekanonske fizi\u010dke zapreke od otpu\u0161tenih redovnika iz Franjeva\u010dkoga reda da se ne mo\u017ee govoriti o redovitoj pastvi.
Odlukom pape Benedikta XVI., od 4. sije\u010dnja 2006., Vrhbosanska metropolija izuzeta je ispod jurisdikcije Kongregacije za evangelizaciju naroda i stavljena pod privremenu upravu Dr\u017eavnoga tajni\u0161tva Svete Stolice s nakanom da prije\u0111e pod redovitu jurisdikciju Kongregacije za biskupe.
Katedrala.<\/strong> Nastojanjem apostolskoga vikara biskupa fra An\u0111ela Kraljevi\u0107a u Mostaru je podignuta katedrala (templum cathedrale), 1867. godine, posve\u0107ena svetomu Petru i Pavlu, apostolskim prvacima. Ta je katedrala od 1890. pripojena franjeva\u010dkomu samostanu kao \u017eupna crkva, a biskupi Pa\u0161kal Buconji\u0107 i Alojzije Mi\u0161i\u0107 pripremali su teren i materijal za gradnju nove katedrale na Rondou, danas Trg hrvatskih velikana. I zemlji\u0161te i gra\u0111a oduzeti su 1948. i podignut Dom kulture, danas nazvan Hrvatski dom hercega Stjepana Kosa\u010de. \u017dupna crkva sv. Petra i Pavla slu\u017eila je kao katedrala sve do izgradnje nove katedrale 1980. godine u blizini Biskupskog ordinarijata, koja je posve\u0107ena Mariji Majci Crkve. Uz nju je osnovana i istoimena \u017eupa.
Slu\u017ebeni vjesnik Biskupija Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske izlazi u Mostaru tri puta godi\u0161nje.
Donosimo curricula brevia<\/em> hercegova\u010dkih apostolskih vikara i rezidencijalnih biskupa. O njima op\u0161irnije u rubrici \u201eBiskupi\u201c.
Prvi apostolski vikar u Hercegovini (1846.-1863.)
Msgr. Rafo Bari\u0161i\u0107<\/strong>, O.F.M.<\/p>\n

1796. 24. lipnja                      ro\u0111en u O\u010deviji kod Kraljeve Sutjeske;
1822? 21. prosinca                re\u0111en za sve\u0107enika u Torinu, Italija;
1832. 24. o\u017eujka                    izabran za apostolskog vikara u Bosni;
1832. 30. rujna                      posve\u0107en za biskupa, u \u0110akovu;
reditelj: biskup Pavao Su\u010di\u0107;
1832. 5. prosinca                   preuzeo apostolski vikarijat bosanski;
1846. 24. o\u017eujka                    odrekao se apostolskog vikarijata u Bosni;
1847. 24. rujna                      postao apostolski vikar u Hercegovini;
1863. 14. kolovoza                preminuo na \u0160irokom Brijegu,
pokopan u \u017eupnoj crkvi Marijina Uznesenja.<\/p>\n

Drugi apostolski vikar u Hercegovini (1864.-1879.)
Msgr. An\u0111eo Kraljevi\u0107,<\/strong> O.F.M.<\/p>\n

1807. 26. lipnja                      ro\u0111en na \u010cerigaju kod \u0160irokoga Brijega;
1831. 6. sije\u010dnja                    re\u0111en za sve\u0107enika u Vacu, Ma\u0111arska;
1864. 7. prosinca                   izabran za apostolskog vikara u Hercegovini;
1865. 25. o\u017eujka                    posve\u0107en za biskupa, u Zadru;
reditelj: nadbiskup Petar Dujam Maupas;
1865. 13. lipnja                      preuzeo apostolski vikarijat;
1879. 27. srpnja                     preminuo u Konjicu;
pokopan na mjesnom groblju,
a 1926. godine kosti su prenesene u \u017eupnu crkvu.<\/p>\n

Tre\u0107i apostolski vikar u Hercegovini (1880.-1881.)
Msgr. Pa\u0161kal Buconji\u0107,<\/strong> O.F.M.<\/p>\n

1834. 2. travnja                       ro\u0111en u Drinovcima;
1856. 21. prosinca                  re\u0111en za sve\u0107enika u Ferrari, Italija;
1880. 18. sije\u010dnja                    izabran za apostolskog vikara u Hercegovini;
1880. 19. o\u017eujka                     posve\u0107en za biskupa, u Zagrebu;
reditelj: Josip kard. Mihalovi\u0107.<\/p>\n

Prvi dijecezanski biskup (1881.-1910)
Msgr. fra Pa\u0161kal Buconji\u0107, <\/strong>O.F.M.<\/p>\n

Biskupsko geslo: Sve za vjeru i za domovinu<\/em><\/p>\n

1881. 14. prosinca                   postao rezidencijalnim biskupom u Mostaru;
1890. 8. srpnja                         postao apostolski administrator Trebinjsko-mrkanske biskupije;
1910. 8. prosinca                     preminuo u Mostaru,
pokopan u crkvi sv. Petra i Pavla.<\/p>\n

Drugi dijecezanski biskup (1912.-1942.)
Msgr. fra Alojzije Mi\u0161i\u0107,<\/strong> O.F.M.<\/p>\n

Biskupsko geslo: Milosr\u0111em i ljubavlju sve se pobje\u0111uje<\/em><\/p>\n

1859. 10. studenoga               ro\u0111en u Bosanskoj Gradi\u0161ki, Banjalu\u010dka biskupija;
1882. 7. srpnja                       re\u0111en za sve\u0107enika u Ostrogonu, Ma\u0111arska;
1912. 14. velja\u010de                    izabran za mostarsko-duvanjskoga biskupa;
1912. 18. lipnja                       posve\u0107en za biskupa, u Rimu;
reditelj: Diomede kard. Falconio, O.F.M.;
1912. 14. srpnja                      preuzeo upravu hercegova\u010dkih biskupija;
1942. 26. o\u017eujka                     preminuo u Mostaru,
pokopan na groblju na Petri\u0107evcu.<\/p>\n

Tre\u0107i dijecezanski biskup (1942.-1980.)
Msgr. Petar \u010cule<\/strong><\/p>\n

Biskupsko geslo: Do\u0111i Kraljevstvo tvoje<\/em><\/p>\n

1898. 18. velja\u010de                    ro\u0111en u Kru\u0161evu kod Mostara;
1920. 20. lipnja                       re\u0111en za sve\u0107enika, u Sarajevu;
1942. 15. travnja                    izabran za mostarsko-duvanjskoga biskupa;
1942. 4. listopada                   posve\u0107en za biskupa, u Mostaru;
reditelj: nadbiskup Ivan \u0160ari\u0107;
sureditelj: nadbiskup Alojzije Stepinac;
asistirao: benediktinski opat Ramiro Marcone,
Papin delegat u Nezavisnoj Dr\u017eavi Hrvatskoj;
1980. 14. rujna                       predao biskupijsku upravu svomu nasljedniku;
1985. 29. srpnja                     preminuo u Mostaru,
pokopan u katedralnoj kripti sv. Josipa.<\/p>\n

\u010cetvrti dijecezanski biskup (1980. \u2013 1993.)
Msgr. Pavao \u017dani\u0107<\/strong><\/p>\n

Biskupsko geslo: U vjeri, nadi i ljubavi<\/em><\/p>\n

1918. 20. svibnja                    ro\u0111en u Ka\u0161tel Novom, Splitsko-makarska biskupija;
1941. 1. lipnja                         re\u0111en za sve\u0107enika, u Splitu;
1970. 9. prosinca                   izabran za mostarsko-duvanjskog biskupa koadjutora- cum iure successionis;<\/em>
1971. 2. svibnja                      posve\u0107en za biskupa, u Mostaru;
reditelj: nadbiskup Franjo Kuhari\u0107,
sureditelji: nadbiskup Frane Frani\u0107 i biskup Petar \u010cule;
1980. 14. rujna                       preuzeo biskupijsku upravu;
1993. 24. srpnja                     predao biskupijsku upravu svomu nasljedniku;
2000. 11. sije\u010dnja                   preminuo u Splitu i, prema vlastitoj oporuci,
pokopan u obiteljskoj grobnici u Ka\u0161tel Novom.<\/p>\n

Peti dijecezanski biskup (1993. \u2013 2020.)
Msgr. Ratko Peri\u0107<\/strong><\/p>\n

Ro\u0111en 2. velja\u010de 1944. u Tuku, \u017eupa
Rovi\u0161\u0107e kod Bjelovara, Hrvatska.
Roditelji: Grgo i Anica r. Ragu\u017e.
Kr\u0161ten u Rovi\u0161\u0107u u \u017eupnoj crkvi Presvetoga
Trojstva, 5. velja\u010de 1944.
Krizman u Prenju, 12. srpnja 1953.
Krizmatelj: msgr. Andrija Maji\u0107, biskupov delegat.<\/p>\n

Osnovna \u0161kola u Rotimlji, 1951.-1955. i u Crni\u0107ima, 1955.-1959.; Sjemeni\u0161na gimnazija u Zagrebu, 1959.-1963. Filozofski studij u Zagrebu, 1963.-1965. Teolo\u0161ki studij u Rimu, Papinsko sveu\u010dili\u0161te Urbanijana, 1965.-1969. Licencijat u lipnju 1969. s tezom: \u201eUloga kardinala Stepinca u odnosima izme\u0111u Crkve i dr\u017eave\u201c.\u0110akonat: Rim, 13. travnja 1969. Prezbiterat: Prisoje, 29. lipnja 1969. Reditelj biskup Petar \u010cule. Poslijediplomski studij na Urbanijani, 1969.-1971., doktorirao 10. prosinca 1971. s tezom: \u201eSmisao evangelizacije u perspektivi anonimnoga kr\u0161\u0107anstva\u201c.\u017dupnik u Trebinju, 1971.-1974. Profesor op\u0107e povijesti i gr\u010dkoga jezika na Humanisti\u010dkoj gimnaziji u Dubrovniku, 1972.-1974.Profesor na Vrhbosanskoj katoli\u010dkoj teologiji: ekumenska teologija, 1974.-2004. (s prekidima); na Katoli\u010dkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu: isto\u010dno bogoslovlje, 1991.-1992.; na Papinskom sveu\u010dili\u0161tu Gregorijani u Rimu: ekumenska teologija, 1989.-1992.; na Teolo\u0161kom institutu u Mostaru: ekleziologija i mariologija, od 1993. Rektor Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu imenovan 7. prosinca 1979. Biskup koadjutor mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski imenovan 29. svibnja 1992.Re\u0111en za biskupa: Neum, Kri\u017eevo, 14. rujna 1992. Posvetitelj Franjo kard. Kuhari\u0107; suposvetitelji nadbiskup Josip Uha\u010d i biskup Pavao \u017dani\u0107.Naslijedio biskupa Pavla \u017dani\u0107a kao dijecezanski biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, 24. srpnja 1993. Konzultor Kongregacije za kler, 1990.-1995. Konzultor Kongregacije za evangelizaciju naroda, 1993.-2003. \u010clan Papinskoga vije\u0107a Cor unum, 1995.-2000.<\/p>\n

<\/p>\n

\u0160esti dijecezanski biskup (2020.-): Mons. Petar Pali\u0107<\/strong><\/p>\n

Ro\u0111en 3. srpnja 1972. u Pri\u0161tini, Skopsko-prizrenska biskupija.
Petar osmogodi\u0161nju osnovnu \u0161kolu poha\u0111a u Janjevu: 1978.-1986. Sjemeni\u0161nu gimnaziju u Skoplju, 1986.-88., i u Subotici, 1988.-1990., gdje i maturira. Otac je Anton preminuo 26. prosinca 1994., a majka se preselila u Zagreb, u Dubravu, k dvojici sinova, 1995. Katoli\u010dki bogoslovni fakultet poha\u0111a u Zagrebu: 1990.-1995. Zare\u0111en je za prezbitera Dubrova\u010dke biskupije u zagreba\u010dkoj Grane\u0161ini, 1. lipnja 1996. Sve\u0107eni\u010dko mu je geslo: \u201ePa da mi je i dolinom smrti pro\u0107i, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom\u2026\u201c. Od 1996. vjerou\u010ditlej je u srednjim \u0161koalama u Dubrovniku i predstojnik je Katehetskog ureda, od 1998. osobni tajnik tada\u0161njega biskupa \u017delimira Pulji\u0107a i od 1999. ravnatelj Ustanove za uzdr\u017eavanje klera u Dubrova\u010dkoj biskupiji do 2005. godine. Biskup \u017delimir \u0161alje ga na studij moralne teologije u Graz 2005.- 2009. Posti\u017ee doktorat s naslovom: Za kulturu \u017eivota. Zauzimanje Crkve u Hrvatskoj za kulturu \u017eivota na temelju enciklike Evan\u0111elje \u017eivota od 1995. do 2005. <\/em>U vrijeme studija, od 2005. do 2008., biskup Egon Kapellari povjerava mu austrijsku \u017eupu Dobl u biskupiji Graz-Seckau. Dubrova\u010dki mu biskup omogu\u0107uje te\u010daj talijanskoga jezika s boravkom u Zavodu sv. Jeronima u Rimu 2009. Biskupski je vikar za pastoral u Dubrova\u010dkoj biskupiji 2009.- 2011. Generalni je vikar iste biskupije 2011.- 2017. Generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu: od 2017. do 2020. Hvarskim je biskupom imenovan 9. o\u017eujka, posve\u0107en 30. travnja 2018. Biskupsko geslo: \u201eNa tvoju Rije\u010d\u201c. Imenovan je mostarsko-duvanjskim biskupom i apostolskim upravitelj Trebinjsko-mrkanske biskupije 11. srpnja 2020., uveden u slu\u017ebu, 14. rujna 2020.<\/p>\n

<\/p>\n[1] Dekret o biskupima, 11.
[2] Kan. 369.
[3] Papa Lav XIII., Apostolsko pismo Ex hac augusta<\/em> (\u201cS ove uzvi\u0161ene Stolice\u201d), 5. srpnja 1881. Slu\u017ebeni hrvatski prijevod, uz usporedan izvoran latinski, Sarajevo, 2006., str. 25.
[4] Navedeno Pismo, str. 26-27.
[5] Navedeno Pismo, str. 26-27.
[6] Navedeno Pismo, str. 28-29. i 30-31.
[7] Navedeno Pismo, str. 28-29 i 30-31.
[8] Leonis XIII Pontificis Maximi Acta, <\/em>vol. X. Romae, 1891, str. 182.
[9] Tajni vatikanski arhiv, Nunziatura di Vienna, vol. 640, Vertenza sulle diocesi di Bosna 1887-1891, ff. 55r-56r.
[10] Arhiv Propagande, SC Bosnia, vol. 17, f. 768r-769r; B. Pand\u017ei\u0107, Acta franciscana<\/em> III., Mostar \u2013 Zagreb, 2003., str. 453-454.
[11] O svemu dokumentacijski: M. Peri\u0107, Hercegova\u010dka afera,<\/em> Mostar, 2002., str. 85-86.
[12] Isto, str. 534-539.<\/p>\n

<\/p>\n

Izvor: Mostarsko-duvanjska biskupija <\/strong><\/p>\n\n\n

<\/figure>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Dioecesis Mandentriensis- Dulminiensis Podru\u010dna\/sufraganska biskupija Vrhbosanske metropolije Za\u0161titnik Biskupije: sv. Josip, zaru\u010dnik Bla\u017eene Djevice Marije, 19. o\u017eujka Naslovnica katedrale: Marija Majka Crkve, svetkovina sutradan pod Duhovima Biskupija ili dijeceza. Drugi vatikanski koncil ovim rije\u010dima opisuje biskupiju: \u201cDijeceza je dio Bo\u017ejega naroda koji je … pro\u010ditajte vi\u0161e<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":31,"featured_media":128401,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"kt_blocks_editor_width":"","footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/128400"}],"collection":[{"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/31"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=128400"}],"version-history":[{"count":3,"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/128400\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":140934,"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/128400\/revisions\/140934"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/128401"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=128400"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=128400"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=128400"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}