{"id":128332,"date":"2023-03-13T23:07:28","date_gmt":"2023-03-13T21:07:28","guid":{"rendered":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/?p=128332"},"modified":"2023-03-13T23:11:50","modified_gmt":"2023-03-13T21:11:50","slug":"nistarijini-zapisi-buki-2","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/nistarijini-zapisi-buki-2\/","title":{"rendered":"NI\u0160TARIJINI ZAPISI: Buki"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: <\/span>Blago Vukadin<\/span><\/strong><\/p>\n

Krajem osamdesetih godina, u zimsko predve\u010derje, po zamolbi poznanika Ante iz Imotskoga, zaputio sam se iz Graza u Maribor, da tamo pokupimo njegova prijatelja i \u201enajboljeg slikara\u201c kojeg on poznaje.<\/span><\/p>\n

Na kolodvoru, odjeven u crno, \u010dekao nas je mladi\u0107 na\u0161ih godina, ugodnoga glasa i blagoga pogleda, Zdravko, zvan Buki koji je odlu\u010dio preseliti se iz Zagreba u Austriju.<\/span><\/p>\n

U to vrijeme na\u0161e \u0161areno dru\u0161tvo stanovalo je na razli\u010ditim adresama u povoljno iznajmljenim stanovima, koje bih \u010desto ja prona\u0161ao jer sam radio za jednoga posrednika nekretnina, \u010distio stubi\u0161ta, kosio travu i seljakao se, pa bih i drugima u slu\u010daju potrebe pomogao.<\/span><\/p>\n

Budu\u0107i da je Ante\u00a0 u to vrijeme bio u vezi s djevojkom koju je kasnije vjen\u010dao, odlu\u010dili smo prilikom vo\u017enje da \u0107e Buki za po\u010detak stanovati kod mene, dok mu ne na\u0111emo neki posli\u0107 i manji stan.<\/span><\/p>\n

Tako smo i u\u010dinili.<\/span><\/p>\n

Buki nije imao puno novca, jo\u0161 manje nego ja, ali nije htio ni govoriti o tome da besplatno stanuje. Redovito bi u ranu zoru ustajao umjesto mene mijenjaju\u0107i me prilikom \u010di\u0161\u0107enja snijega, metenja stubi\u0161ta i pje\u0161a\u010dke staze ispred zgrade i svakakvih drugih poslova koji spadaju u zada\u0107e vi\u0161estrukog ku\u0107epazitelja.<\/span><\/p>\n

\u010cim bi skupio malo vi\u0161e \u0161ilinga Buki bi kupio boje, platna i kistove, te bi uve\u010der slikao sva\u0161ta i svakoga, najvi\u0161e po motivima iz likovnih \u010dasopisa koje smo nabavljali u antikvarijatima.<\/span><\/p>\n

On je prvi slikar\u00a0 koji je napravio moj portret, ali se je on negdje u pro\u0161losti zagubio,\u00a0 dok su mi druge njegove slike ostale zauvijek, sele\u0107i se sa mnom iz jednoga u drugi stan, pa tako danas krase na\u0161 dnevni boravak.<\/span><\/p>\n

U to vrijeme su moja bra\u0107a i sestra Bukija i mene \u010desto zvali na ru\u010dak, pronalazili nam kojekakve poslove, pa i oni posjeduju barem po nekoliko njegovih slika, \u010desto s motivima suhozidova i starica iz Gornjeg Biteli\u0107a kod Sinja, njegova rodnog sela.<\/span><\/p>\n

Godinu dana i nekoliko mjeseci, sve dok Buki nije dobro nau\u010dio njema\u010dki i upoznao svoju kasniju suprugu Franku, izu\u010denu slikaricu rodom iz Kiseljaka, stanovali smo zajedno.<\/span><\/p>\n

Uskoro su njih dvoje prona\u0161li prvi zajedni\u010dki stan, Buki je u me\u0111uvremenu od Franke nau\u010dio puno stvari o slikanju koje ranije nije poznavao pa su se i njegova djela promijenila, postala zrelija, dora\u0111enija i perfektnija. \u00a0Vje\u010dali su se i\u00a0 ubrzo dobili dvoje djece.<\/span><\/p>\n

Zbog moga preseljavanja u Be\u010d dugo se nismo vidjeli, sve do dvijetisu\u0107e druge godine, kad sam izdao svoju prvu knjigu, pa se sjetio prijatelja i slikara Bukija.<\/span><\/p>\n

On je ilustirao moj prvijenac nje\u017enim crte\u017eima iz sedam dijelova, a ja sam njemu zauzvrat preveo knjigu s molitvama prije jela, jer je u to vrijeme radio kao vjerou\u010ditelj, nakon \u0161to je u me\u0111urvremenu zavr\u0161io studij teologije.<\/span><\/p>\n

Usput je radio i u jednoj dijecezanskoj knji\u017eari, gdje bi klijentima osim knjiga ponekada prodao i pokoju ikonu. Franka mu je pokazala tehniku, a on istu predano i savjesno, kakav je ina\u010de bio, usvojio.<\/span><\/p>\n

\u010cesto bih ga se sjetio, bolje re\u010deno kad god bih pogledao slike na zidu dnevnog boravka ili dok bih djeci i \u017eeni pri\u010dao o pro\u0161lim vremenima.<\/span><\/p>\n

Prije mjesec dana, nakon izbijanja korone i zabrane dru\u017eenja, putovanja i koje\u010dega drugoga, nazvala me moja sestra Marija i rekla da je Buki preminuo, nakon duge i te\u0161ke bolesti.<\/span><\/p>\n

Nisam htio ni mogao povjerovati da je to istina, budu\u0107i da nisam ni znao da je moj prijatelj obolio.<\/span><\/p>\n

Na sprovod mu, zbog pandemije, nisam mogao oti\u0107i.<\/span><\/p>\n

Kad pro\u0111e ova po\u0161ast zaputit \u0107u se do Graza, do centralnoga groblja, i prona\u0107i njegovo zadnje po\u010divali\u0161te.<\/span><\/p>\n

Mo\u017eda se nalazi\u00a0 u blizini groba na\u0161ega \u0161ogora Pere za \u010diji nadgrobni spomenik je Buki napravio nacrt s nje\u017enim, pitomim linijama, onakvima kakav je on sam bio.<\/span><\/p>\n

Pokoj du\u0161i tvojoj, dragi prijatelju.<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Blago Vukadin Krajem osamdesetih godina, u zimsko predve\u010derje, po zamolbi poznanika Ante iz Imotskoga, zaputio sam se iz Graza u Maribor, da tamo pokupimo njegova prijatelja i \u201enajboljeg slikara\u201c kojeg on poznaje. Na kolodvoru, odjeven u crno, \u010dekao nas … pro\u010ditajte vi\u0161e<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":31,"featured_media":127020,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"kt_blocks_editor_width":"","footnotes":""},"categories":[12],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/128332"}],"collection":[{"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/31"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=128332"}],"version-history":[{"count":2,"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/128332\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":128334,"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/128332\/revisions\/128334"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/127020"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=128332"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=128332"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=128332"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}