{"id":119593,"date":"2022-05-30T05:24:00","date_gmt":"2022-05-30T03:24:00","guid":{"rendered":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/?p=119593"},"modified":"2022-05-29T22:32:13","modified_gmt":"2022-05-29T20:32:13","slug":"nistarijini-zapisi-antin-splav","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/nistarijini-zapisi-antin-splav\/","title":{"rendered":"NI\u0160TARIJINI ZAPISI: Antin splav"},"content":{"rendered":"

Tekst: Blago Vukadin<\/span><\/p>\n

Ante Ba\u0107ku\u0161ina, moga stri\u010devi\u0107a \u2013 sina pokojnog strica Stipe –\u00a0 i prijatelja iz djetinjstva i \u0161kole, \u010desto se sjetim. Skupa smo skoro svakoga dana tr\u010dali po na\u0161im bristima, branili na\u0161 tajni logor od uljeza i neprijatelja, sekirali matere, krali \u0107a\u0107ama cigarete i analizarili seoske curice.\u00a0<\/span><\/p>\n

Sreli smo se nakon dugo vremena ljetos, na jednom sprovodu, pa smo za vrijeme ru\u010dka zasjeli u gostionici za isti stol prisje\u0107aju\u0107i se davnih vremena i nastoje\u0107i zadiviti na\u0161e radoznale slu\u0161atelje.\u00a0<\/span><\/p>\n

Ante je hrvatski branitelj od prvoga do zadnjega dana rata, pa nam je pri\u010dao o svom iskustvu kako je za vrijeme kratkoga predaha od slanja s jedne na drugu boji\u0161nicu stigao u Austriju u namjeri da zaradi ne\u0161to novca kako bi uspio zavr\u0161iti po\u010detne radove na njihovoj obiteljskoj ku\u0107i u nekom selu isto\u010dno od zagreba\u010dke Dubrave.<\/span><\/p>\n

Nakon tjedan dana mu je u Alpama gadno dodijalo jer nije nikoga razumio. Prijevremeno se vratio u svoju jedinicu i zaputio se u pravcu Like, pa Slavonije i odatle do kr\u0161evite Dinare, gdje je sudjelovao u osloba\u0111anju okupiranih teritorija.\u00a0<\/span><\/p>\n

U me\u0111uvremenu je rat zavr\u0161io. Ante i njegova Mara skupa s njihovom ve\u0107 odraslom djecom otvorili su firmu za brzu dostavu jo\u0161 br\u017ee hrane. I dalje u slobodno vrijeme mije\u0161aju beton i zidaju ku\u0107u, \u00a0jer im zarada nije ba\u0161 previsoka, ali nekako napreduju. \u00a0Mara je malo bole\u017eljiva, Ante je izgubio kosu i dva-tri zuba, no ne daju se.<\/span><\/p>\n

Prije nekoliko dana opet sam ga sreo. U snu.<\/span><\/p>\n

S Antom sam po stoti put zavr\u0161io u na\u0161im bristima, u onom dijelu \u0161umarka prepunog gdje je se nalazio na\u0161 skriveni logor. Ante je u snu opet ratovao, iako smo obadvojica bili djeca. \u00a0<\/span><\/p>\n

Sakrili smo se od Marinka i Tomislava, poput pravih Indijanaca prikrili tragove opalim li\u0161\u0107em i puze\u0107i ispod grmlja dovukli se do nikomu drugome osim nama i na\u0161im saveznicima poznate lokacije natkrivene gustim \u0161ibljem.<\/span><\/p>\n

Po dolasku u tajno skloni\u0161te\u00a0 – nakon provjere da nas ne \u010duju ne\u010dije radoznale u\u0161i koje bi tajnost planirane operacije mogle povjeriti materama \u00a0– saop\u0107io mi je da moramo napraviti splav na mlazni pogon koji nam treba da bismo se prebacili preko velikog jezera na mali otok.<\/span><\/p>\n

Rekao mi je da se sakrijem i pri\u010dekam dok se on vrati, jer je najprije trebao oti\u0107i do na\u0161e zapovjednice Filomene provjeriti koliki i od kakva materijala mora biti na\u0161 splav.<\/span><\/p>\n

Vratio je se brzo i rekao mi \u0161ap\u0107u\u0107i:<\/span><\/p>\n

\u201eFilomena je naredila da jo\u0161 danas moramo biti gotovi i da splav pravimo od \u0161ipaka bambusa.\u201c<\/em><\/span><\/p>\n

\u201eKako \u0107emo od bambusa kad on ne raste u na\u0161im bristima?\u201c<\/em> – upitao sam ga.<\/span><\/p>\n

\u201eRaste, raste, samo ga ti jo\u0161 nisi vidio. Tamo gdje su Marinko i Tomislav jednom zapo\u010deli logor kojeg smo im im sru\u0161ili, raste puno bambusa. To su one zelene, duga\u010dke \u0161ipke. Moramo no\u017eem odsije\u0107i pedeset i \u0161est isto duga\u010dkih i jednako debelih komada, a ako ih ne bude dovoljno onda i kra\u0107e \u0161ipke, po dvije umjesto jedne, i povezati ih hrastovom gran\u010dicama da se ne mrdaju. Sve \u0107u ti jo\u0161 objasniti, ali prvo moramo do bambusova \u0161umarka.\u201c<\/em><\/span><\/p>\n

Gurnuo mi je \u010dakiju na sklapanje u ruke, a on je sijekao velikim no\u017eem. Nakon pola sata pripremili smo previ\u0161e grana, po\u010deli ih sortirati i birati samo one sasvim prave i dovoljno duga\u010dke.<\/span><\/p>\n

Valjalo je oguliti zelenu koru sa \u0161ipaka da bi se \u010dvr\u0161\u0107e mogle stegnuti, a budu\u0107i da sli\u010dan posao nikada ranije nisam radio, Ante mi je pokazao trik pomo\u0107u kojega je sve i\u0161lo puno br\u017ee.<\/span><\/p>\n

Trebalo je samo malo zasije\u0107i koru pri vrhu stabljike, a ne na njenom odsje\u010denom kraju kako sam ja probao, i onda je cijelu u jednom komadu svu\u0107i. Ante je napomenuo da koru\u00a0 moramo kasnije odstraniti daleko iznad brista kako nitko ne bi posumnjao da smo u\u010dinili nekakvu \u0161tetu.<\/span><\/p>\n

\u201eSigurno je sigurno\u201c,<\/em> nadodao je prenose\u0107i mi Filomenine zapovijedi.<\/span><\/p>\n

Po svla\u010denju kore po\u010deli smo \u0161ipke pripremati za sljede\u0107u fazu. Posao je bio dosadan i jednoli\u010dan, jer se nije smjelo pogrije\u0161iti niti milimetra.<\/span><\/p>\n

Nakon obrade materijala za prvo krilo Ante je po\u010deo s vezanjem i u\u010dvr\u0161ivanjem konstrukcije, a ja sam pre\u0161ao na pripremu sljede\u0107e velike hrpe, re\u017eu\u0107i toga puta kosine o\u0161trim no\u017eem umjesto klimavom \u010dakijom.<\/span><\/p>\n

Dobio sam nekoliko \u017euljeva na unutranjoj strani desnoga dlana, tamo gdje je malo o\u0161te\u0107ena dr\u0161ka no\u017ea dodirivala pregib u ko\u017ei, te sam neko vrijeme promatrao kako Ante duplim \u010dvorom tankih i elasti\u010dnih hrastovih gran\u010dica povezuje \u0161ipke u parove.<\/span><\/p>\n

Za\u010dudio sam se da je splav imao krila, ali nisam htio ni\u0161ta pitati nego sam se koncentrirano prebacio na popravljanje malih neravnina.<\/span><\/p>\n

Kad su obadva krila kona\u010dno bila pripremljena povezali smo ih\u00a0 debelom \u017eicom koju je Ante nabavio iz ograde ispod \u0106ikine ku\u0107e. \u00a0Jedino je jo\u0161 nedostajao motor na mlazni pogon.<\/span><\/p>\n

Odjednom je se odnekuda dovukao Bo\u0161ko, Filomenin brat, dovukao nekakve dvije stare kante, izgledom nalik na dijelove raspalog soluntara od \u0161poreta koji je godinama le\u017eao iznad Domine ku\u0107e. Rekao jeda su unutra skrivena dva mala raketna motora.<\/span><\/p>\n

Bo\u0161ko se je brzo izgubio kad ga je njegova sestra i glavni zapovjednik operacije poslala do sljede\u0107ega tajnog logora.<\/span><\/p>\n

Mi smo na donju stranu splava pri\u010dvrstili obadva motora ve\u017eu\u0107i ih istom \u017eicom kao i krila.<\/span><\/p>\n

Po zavr\u0161avanju posla zaputili smo se do jezera, ali smo odjednom stigli do Bra\u010dkog kanala, ispod velike krivine izme\u0111u Brela i Piska u kojoj nema nijedne ku\u0107e.<\/span><\/p>\n

Tamo smo poronili splav u vodu i zaputili se bez odgode u avanturu koju nisam uspio zasanjati.<\/span><\/p>\n

Moja nada pokazala je se uzaludnom – po povratku u postelju po\u010deo sam sanjati ne\u0161to drugo u nekom drugom kraju, s nekim drugim suborcima. Ante nije bilo na vidiku. On je mo\u017eda – vidjev\u0161i da sam se izgubio na pi\u0161anje – ve\u0107 bio stigao do Bra\u010da, a nije smio \u010dekati jer je Filomena bila stroga i pravedna pa bi ga kaznila zbog neizvr\u0161avanja zapovijedi.<\/span><\/p>\n

Ili ipak nastavak slijedi \u2013 nenajavljeno i iznenada?<\/span><\/p>\n

Ako bude tako zapisat \u0107u sve, detaljno i bez uljep\u0161avanja.<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Tekst: Blago Vukadin Ante Ba\u0107ku\u0161ina, moga stri\u010devi\u0107a \u2013 sina pokojnog strica Stipe –\u00a0 i prijatelja iz djetinjstva i \u0161kole, \u010desto se sjetim. Skupa smo skoro svakoga dana tr\u010dali po na\u0161im bristima, branili na\u0161 tajni logor od uljeza i neprijatelja, sekirali … pro\u010ditajte vi\u0161e<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":31,"featured_media":119594,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"kt_blocks_editor_width":"","footnotes":""},"categories":[12],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/119593"}],"collection":[{"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/31"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=119593"}],"version-history":[{"count":1,"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/119593\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":119595,"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/119593\/revisions\/119595"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/119594"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=119593"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=119593"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=119593"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}