{"id":10443,"date":"2015-04-03T05:45:52","date_gmt":"2015-04-03T05:45:52","guid":{"rendered":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/?p=10443"},"modified":"2015-04-03T15:39:16","modified_gmt":"2015-04-03T15:39:16","slug":"uz-23-obljetnicu-olovni-dani-na-kupreskoj-visoravni","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/uz-23-obljetnicu-olovni-dani-na-kupreskoj-visoravni\/","title":{"rendered":"UZ 23. OBLJETNICU: Olovni dani na Kupre\u0161koj visoravni"},"content":{"rendered":"<p>Ne znam kako je glavni urednik TRN-a do\u0161ao na ideju da bi bilo zgodno prisjetit se onih mukotrpnih dana kada smo izgubili onu prvu (valja naglasiti, ovodobnu) bitku za Kupres &#8211; vjerojatno je presudilo to \u0161to se ovih dana navr\u0161ava njena tre\u0107a obljetnica. Odluci da se prihvatim posla svakako je pridonijela i \u010dinjenica da je to tada bilo tek \u2013prvo poluvrijeme- a da smo drugo dobili, i to na veli\u010danstven na\u010din, kao i \u010dvrsta vjera da -doigravanja- ne\u0107e biti: Kupres je oduvijek bio i dovijeka \u0107e biti hrvatski.<\/p>\n<p>No, bilo je pri tome i stanovitih sitnih nelagoda &#8211; naime, poznat je obi\u010daj na\u0161ih neprijatelja da uzvisuju&#8217; svoje poraze, u \u010demu nikako ne bih \u017eelio da sam im sli\u010dan. A onda \u2013 kopka me u kraji\u010dku mozga \u2013 koliko uop\u0107e imamo prava prisje\u0107ati se ratnih zbivanja, dok posao jo\u0161 nije do kraja obavljen, s jedne strane, i ne stvaramo li tako nekakav sindrom novinarskog ratnog veteranstva, usprkos mome dubokome uvjerenju da svi novinarski dani provedeni na boji\u0161nici ne vrijede koliko jedan ratnikov s druge strane.<\/p>\n<p>Ali, eto, kona\u010dno sam ipak pristao na prisje\u0107anje \u2013 iako su ovo neke \u010dinjenice, ve\u0107 nakon ove tri kratke godine, postale nesigurne, one klju\u010dne slike ostale su jasne, kao da su se zbile ju\u010der: tih nekoliko dana koje sam proveo u dnu Kupre\u0161kog polja spadaju me\u0111u najdojmljivije uspomene koje sam \u2013 tada u svojstvu ratnog reportera \u201eVe\u010dernjeg lista\u201c \u2013 pro\u017eivio izvje\u0161\u0107uju\u0107i o ratnim zbivanjima u Dalmaciji i Herceg-Bosni od ljeta 1991. do ljeta 1992. godine. A sigurno ne\u0107u pretjerati ako ka\u017eem da su to bili i neki od najstra\u0161nijih dana u mome \u017eivotu.<\/p>\n<p>Valja na po\u010detku ponoviti \u2013 to s nepouzdano\u0161\u0107u sje\u0107anja ve\u0107 nakon tri godine postaje ozbiljna stvar: sje\u0107am se da se u trenutku dok smo gledali kako se \u010detnici iskrcavaju u Osmanlijama, negdje u blizini pojavio autobus s borcima \u2013 netko je, \u010dini se, rekao \u201eto su Vukovarci\u201c, a ja sam kasnije, mislim u \u201eVe\u010dernjaku\u201c, pro\u010ditao pripovijetku Matka Maru\u0161i\u0107a o jednom Spli\u0107aninu i jednom Vukovarcu koji su zajedno oko Kupresa lovili \u010detni\u010dke tenkove, koja me se dojmila i nakon toga vi\u0161e nisam znao precizno \u0161to je stvarnost, a \u0161to fikcija. Sre\u0107om, ostala je reporta\u017ea u \u201eVe\u010dernjaku\u201c od 9. travnja 1992. godine pod naslovom \u201eKrajolik oslikan oslovom\u201c u kojoj ima i svje\u017ee zabilje\u017eenih \u010dinjenica i imena stvarnih ljudi, koji sve to mogu, onako po novinarski, \u201eprizemljiti\u201c.<\/p>\n<p><strong>Zapah rati\u0161ta<\/strong><\/p>\n<p>Na kupre\u0161ko boji\u0161te do\u0161ao sam u redakcijskom automobilu s kolegom Josipom Bistrovi\u0107em, vrsnim fotoreporterom, mirnim, ali odlu\u010dnim \u010dovjekom, vrlo savjesnim kad je posao u pitanju. Prvi okus kupre\u0161kog rati\u0161ta stekli smo odmah iza Tomislavgrada, kad smo za\u010duli neprekidnu tutnjavu topova. \u010covjek dode u isku\u0161enje da se upita: je li gori rat \u010dak I kad ga se samo tako zami\u0161lja na osnovu tih njegovih zvu\u010dnih ili sli\u010dnih drugih -otisaka- ili kad se s njime neposredno suo\u010di na prvoj crti. Gora je, naravno, prva crta &#8211; ona je zapravo neusporediva s bilo \u010dime u ljudskom iskustvu &#8211; all le rat opaka zvijer i dok se samo tako ogla\u0161uje iz daleka.<\/p>\n<p>Zapah kupre\u0161kog rati\u0161ta u pravom smislu osjetili smo u sto\u017eeru u \u0160uici, gdje nas je zapovjednik, mislim da je bio Glasnovi\u0107. jedva i zamijetio. Nismo mu ni zamjerili, jer mu se iz o\u010diju moglo pro\u010ditati da iza sebe ima \u010detiri dana ratnog napora i nespavanja. Nismo se mogli oteti osje\u0107aju tjeskobe &#8211; iz sto\u017eerne prostorije nejasno su dopirale zapovijedi, borci su ulazili, odspavali par sati a onda se opet vratili na boji\u0161te: novinari su tu, osjetio sam kao nikad do tada, bili sasma suvi\u0161ni.<\/p>\n<p>Sa stanovitim te\u0161ko\u0107ama uspjeli smo pro\u0107i vrlo savjesnog vojnika na kontrolnoj to\u010dki ispod Donjeg Malovana \u2013 odatle je ve\u0107 po\u010dinjalo podru\u010dje gdje je trebalo pa\u017eljivo promatrati sve \u0161to se giba u krajoliku, sivom i sumornom od atmosferskih prilika &#8211; I rata. Na izlasku iz Malovana &#8211; poetski nastrojeni putnik namjernik bi rekao: \u201epuca pogled- (na razgaljuju\u0107e prostranstvo Kupre\u0161kog polja). Ah, sada je tu bila druga vrsta pucnjave &#8211; topovske i uglavnom tenkovske.<\/p>\n<p>Visoravan je veli\u010danstvena, kao i nekad kad smo tu prolazili kao putnici ili vikenda\u0161i, ali je sada obojena te\u0161kim ratnim tonovima &#8211; prava ratna panorama, zabilje\u017eio sam u tekstu. Neposredno pred nama je benzinska crpka koja se tu doimlje sasma beznadno i neumjesno, u blizini napuhana kravlja lje\u0161ina, zaostala od prvih kupre\u0161kih okr\u0161aja, rovovi kupre\u0161kih branitelja u tonovima mrke, skoro masne zemlje. Lijevo, u dnu hrvatska Zlosela, u dimu, a u sredini vidnog polja, kao na dlanu &#8211; Kupres. takoder u dimovima koji se povijaju na vjetru. Slijeva su \u010detnici, zdesna na\u0161i.\u201c<\/p>\n<p>U Osmanlijama su \u010detnici ve\u0107 palili ku\u0107e, nakon \u0161to bi ih, ka\u017eu nam, popija\u010dkali, a na\u0161i su borci, napeti, i\u0161\u010dekivali ho\u0107e li i kada krenuti i na ovu stranu. Susreli smo jednog starijeg, ali sna\u017enog i dobro dr\u017ee\u0107eg \u010dovjeka, koji nam je rekao da je do\u0161ao iz Njema\u010dke, da ga \u010ditavih nekoliko desetlje\u0107a nije bilo tu, u rodnom kraju, ali da ga je do\u0161ao braniti &#8211; opremu je nabavio sam. Imao je primjedbi na pojedinosti u organizaciji obrane, ali ja sam se ve\u0107 bio naslu\u0161ao tih, na svoj na\u010din, i istinitih pri\u010da: \u010dak i kad se ide naprijed, kad se osloba\u0111a, rat se do\u017eivljava kao kaos.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p><strong>Pu\u0161kom na tenkove<\/strong><\/p>\n<p>Ali, tu je bio i jedan na\u0161 visok, nao\u010dit borac, rekao nam je da ne \u017eeli re\u0107i svoje ime, ne sada, ali ho\u0107e kada u Zagrebu bude imao svoju kiparsku izlo\u017ebu. Govorio nam je o ratu kao \u201eigri koje se igraju ljudi\u201c (prema jednom davnorn ameri\u010dkom \u0161lageru koji se zvao \u201eGames people play\u201c i o prividima onih koji vide samo epizode, ali ne i cjelinu igre. To nam je zazvu\u010dalo mudro i smiruju\u0107e. Onda je netko iza le\u0111a, s na\u0161e strane, bez zapovijedi ispalio dva-tri topovska hitca. Br\u017ee-bolje smo svi usko\u010dili u rov, ra\u010dunaju\u0107i da \u0107e nam \u010detnici uzvratiti. \u201eU rovu upoznajemo Milana Mili\u0107evi\u0107a, pripadnika Posu\u0161ke bojne, po zanimanju pravnika, a sada nositelja automatske pu\u0161ke i branitelja kupre\u0161ke visoravni, zapisao sam u notes. \u201ePrvi put je na polo\u017eaju, nije jo\u0161 ispalio ni metka. \u00a0Pokazuje nam rov, koji poku\u0161ava glumiti nastambu za ljude \u2013 tu su i le\u017eaji, ima i svjetiljka \u2013 ali bezuspje\u0161no. No\u0107u je na kupre\u0161koj visoravni vla\u017ene i hladno, a ispod greda koje sa\u010dinjavaju pod rova\/ zemunice ima barem \u010detiri prsta vode (kad se za\u0161u\u0161kate u topli krevet, pomislite nekad na Milana, koji u toj vodi o\u010dekuje tenkove, s automatskom pu\u0161kom iz koje nije jo\u0161 ispalio ni metka.\u00ab I sada, dok listam te zapise, ne mogu a da se ne pitam kako je Milan Mili\u010devi\u0107 pregrmio taj prvi sudar s \u010detni\u010dkim tenkom. I je li uop\u0107e.<\/p>\n<p>Tu, u dnu Kupre\u0161kog polja, shvatio sam koliko je u ratu \u010ditav -kadar- da se poslu\u017eim svojim starim filmsko-kriti\u010darskim rje\u010dnikom &#8211; nabijen mukom, \u010dak i u onim dijelovima kadra koji nisu vezani uz ono najva\u017enije i najdragocjenije, ljude. Dok sam, recimo, gledao kako na polo\u017eaj dolaze novi borci &#8211; postrojba duvanjskih studenata, kako sam \u010duo, koja je na -znak opasnosti- odmah do\u0161la iz Zagreba &#8211; ostali borci su sa zabrinuto\u0161\u0107u gledali jednog \u0161epesavog psa koji se opasno motao oko minskog polja. Ve\u0107 se poveo razgovor, u kome se mogao uo\u010diti i poneki jasni ton tuge, o tome tko \u0107e \u201eskinuti\u201c toga \u010detverono\u017enog, zapravo trono\u017enog, ratnog gubitnika, kad se sre\u0107om pas predomislio i odlutao u drugome pravcu. Svima je laknulo.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p><strong>Krv, znoj i suze<\/strong><\/p>\n<p>Narednih dana vi\u0161e nas stra\u017eari na kontrolnoj to\u010dki nisu pu\u0161tali dalje od Suice i to je moglo zna\u010diti samo jedno \u2013 lo\u0161e vijesti. Uz to je za razliku od prethodnih dana, koji su bili ledeno sivi, ali suhi, uskoro po\u010deo snijeg, koji je zapravo bio prava, pravcata me\u0107ava, gusta i, \u010dinilo se, sveobuhvatna. Lutaju\u0107i prili\u010dno besciljno po \u0160uici i oko nje, s nadom da \u0107e nas kad-tad ipak pustiti prema Malovanima, na cesti smo naletjeli na kamion pun na\u0161ih vojnika koji su se, potpuno iscrpljeni, o\u010dito vra\u0107ali s polo\u017eaja. Kolega Bistrovi\u0107 je, onako po profesionalnom refleksu, poku\u0161ao snimiti prizor, ali su nas do\u010dekali ljutiti uzvici i kretnje da ne snimamo. \u010cak je do\u0161lo do toga da nam zaprijete oru\u017ejem.<\/p>\n<p>Tada nam je jasno doprlo do svijesti da ovo sada vi\u0161e nije situacija u kojoj ljudi vole da ih se slika za novine, ve\u0107 da je rije\u010d o sasma druga\u010dijoj pri\u010di. Pomalo smo se \u010dak i postidjeli, nije nam pomagalo saznanje da smo i mi dio te iste -pri\u010de- &#8211; \u010cinilo se kao da lje\u0161inarimo na tu\u0111oj muci. Ona je bila i na\u0161a, ali ne onoliko koliko njihova. (Ovakve detalje nikad nisam stavljao u reporta\u017ee. Nije se radilo ni o vanjskoj cenzuri, ni o klasi\u010dnom obliku autocenzure. Dr\u017eao sam, a dr\u017eim i sada, da je ratno novinarstvo specifi\u010dan \u017eanr u kojemu je dozvoljeno pokazati -krv, znoj i suze-o ali je defetizmu prolaz zabranjen. \u00a0Ne znam to\u010dno kada smo se vratili ti Tomislavgrad, ali se sje\u0107am kada nam je netko u zgradi op\u0107ine, onako u prolazu, bolnim i pomalo tajnovitim tonom kazao da je Kupres pao.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p><strong>Sloboda medu ru\u0161evinama<\/strong><\/p>\n<p>Na\u0161e okupirane krajeve sve ovo vrijeme do\u017eivljavamo kao ukradene komadi\u0107e du\u0161e. Imao sam to zadovoljstvo da s kolegom Bistrovi\u0107em do\u017eivim i trenutke kada ih na\u0161a pobjedni\u010dka vojska osloba\u0111a &#8211; bilo je to prigodom deblokade Dubrovnika, odnosno osloba\u0111anja Dubrova\u010dkog primorja. I pored svih tragova pale\u017ei i razaranja&#8217;, raskopanih cesta izadaha lje\u0161eva koje \u0107e netko neutje\u0161no oplakati, ostaje nezaboravna ta mje\u0161avina radosti i zahvalnosti \u0161to su ti oteti komadi\u0107i du\u0161e vra\u0107eni na svoje mjesto.<\/p>\n<p>Stjecajem okolnosti nisam bio blizu kad su na\u0161i osloba\u0111ali Kupres, ali sam u mislima bio: prisutan. Vrijeme je, dakle da one olovne slike iz travnja 1992., zamijenim osun\u010danim prizorima kupre\u0161kog prolje\u0107a 1995. godine. Znamo, naime. ve\u0107 dobro da sloboda blista \u010dak i me\u0111u ru\u0161evinama.<\/p>\n<div class=\"entry-content-asset videofit\"><iframe loading=\"lazy\" title=\"Duvanjska zakletva\" width=\"500\" height=\"375\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/KvG4JbAq9wI?feature=oembed\" frameborder=\"0\" allow=\"accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share\" referrerpolicy=\"strict-origin-when-cross-origin\" allowfullscreen><\/iframe><\/div>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<div id=\"kad-wp-gallery42\" class=\"kad-wp-gallery kad-light-wp-gallery clearfix kt-gallery-column-3 rowtight\"><div class=\"tcol-lg-4 tcol-md-4 tcol-sm-4 tcol-xs-6 tcol-ss-12 g_item\"><div class=\"grid_item kad_gallery_fade_in gallery_item\"><a href=\"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-content\/uploads\/2015\/04\/15.jpg\" data-rel=\"lightbox\" class=\"lightboxhover\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-content\/uploads\/2015\/04\/15.jpg\" width=\"1024\" height=\"583\" alt=\"\" srcset=\"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-content\/uploads\/2015\/04\/15.jpg 1024w, http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-content\/uploads\/2015\/04\/15-350x199.jpg 350w\" sizes=\"(max-width: 1024px) 100vw, 1024px\" class=\"light-dropshaddow\"\/><\/a><\/div><\/div><\/div>\n<p>Tekst: Jo\u0161ko \u010celan, TRN, br. 89., 11. travnja 1995.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ne znam kako je glavni urednik TRN-a do\u0161ao na ideju da bi bilo zgodno prisjetit se onih mukotrpnih dana kada smo izgubili onu prvu (valja naglasiti, ovodobnu) bitku za Kupres &#8211; vjerojatno je presudilo to \u0161to se ovih dana navr\u0161ava &hellip; <a href=\"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/uz-23-obljetnicu-olovni-dani-na-kupreskoj-visoravni\/\">pro\u010ditajte vi\u0161e<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":31,"featured_media":10444,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"kt_blocks_editor_width":"","footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10443"}],"collection":[{"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/31"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=10443"}],"version-history":[{"count":5,"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10443\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":10471,"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10443\/revisions\/10471"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/10444"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=10443"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=10443"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=10443"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}