USKLAĐENOST UMA I UKUSA

objavljeno u: NOVOSTI | 0

Ovih je dana svjetlo dana ugledala nova knjiga Ante Šarca „Uzgajivači obmana“. Nakladnik je Kerigma-Pia iz Zagreba. Recenziju je napisao poznati novinar, publicist, književni kritičar i književnik Mate Kovačević pod naslovom USKLAĐENOST UMA I UKUSA.

Neobična knjiga Ante Šarca, koji kao promatrač događaja nije nezainteresiran za sudbinu sredine u kojoj živi, države u kojoj se budi i naroda kojem pripada.

 Šarčeva knjiga nije samo žanrovska neobičnost, koja u sebi sadrži niz autobiografskih elemenata, posebno onih iz ranih godina. Te minijaturne proze imaju dobru pripovjedačku podlogu, a i kompozicijski su relativno dobro sklopljene. Ne slove samo kao niz suhoparnih podataka. Odišu sentimentom, sjećanjem na mladost, anegdotalno ispričanu, mogle su, da ih se Šarac ranije sjetio, imati i bolju sudbinu.

 Tu sklonost anegdoti Šarac je doduše očitovao već u svojim ranijim knjigama, nu za razliku od pripovjedne forme, one su bistro uglavljene u njegove aforizme i mudrosnice.

 Kao promatrač ima iznimno oštro oko i istančan ukus za pojedine teme iz dnevno-političkoga života. Iskustvo, oko i ukus, a valjda i onaj neraspoznatljivi dio kolektivnoga nasljeđa što ga još od djetinjstva nesvjesno primamo, znatnim su dijelom oblikovali Šarčevu inteligentnu, sažetu, suvislu i medijsku vrlo učinkovitu poruku iz koje probija mudrost životnoga iskustva.

 Dulje Šarčeve opaske nisu samo solidno misaono strukturirani komentari, nego su i jezično adekvatno oblikovani.

 Kad ih konzumira potrošač informativnoga svakodnevlja „mine ga želja“ za vremenom kad su hrvatske novine, osim sadržajnosti krasila ugledna stilistička pera.

 Također iznenađuje i Šarčeva intelektualna širina, argumentacija i poznavanje problema koji nije uže vezan uz njegovu profesionalnu struku.

 Tako će suvereno, strasno, ali ne i pretjerano komentirati jezične stranputice hrvatskoga jezikoslovlja, ali i lakoću kojom hrvatski političar svako malo poteže za olovkom kako bi potpisao kakav sporazum, koji se uglavnom pokaže lošim za hrvatsku stranu.

 Srdi se opet s razlogom na one koji javno produbljuju podjele u hrvatskom društvu pa u svojim opaskama, premda uljuđen, probije i pokoji cinizam.

 Pogađa ga atavistički aktivizam koji se svojedobno posebno očitovao u napadajima na akademika Slobodana Novaka, a samo zato što je argumentirano autoritetom uglednoga književnika branio Tuđmanovu suverenističku politiku.

 U nizu je Šarčevih osvrta i opaska na licemjernu Pupovčevu politiku, na koju očito sve manje mogu utjecati i t. zv. mainstream mediji. Moć Pupovčevu licemjerju treba zato tražiti u hrvatskom izbornom zakonu, a ne u plačljivom tonu ovog benkovačkog jezikoznanca.

 Šarac je zabrinut i općim relativizmom prema komunističkim žrtvama u poraću pa unatoč bešćutnoj šutnji sljednika bivše Partije upravo njih poziva da se zauzmu za istraživanje prikrivene istine.

 Živo zainteresiran za pitanja hrvatske kulture Šarac dovodi u pitanje položaj ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek. Tu ne će biti neke posebne koristi sve dok njezin položaj, zbog anaciolanog odnosa, u pitanje ne dovede „anemični“ šef vlade.

 Žanrovsku šarolikost svoje knjige Šarac je upotpunio nizom svojih aforizama, a ovdje navodim meni posebno, a i svima nama vrlo znakovit „Najskuplje plaćamo one račune koje sami sebi ispostavljamo!“

Opsežnije aforizme moglo bi se, zbog njihove nedovoljne sažetosti nazvati mudrosnicama jer one mogu obuhvaćati i sažetost i njezin proširak. Upravo onako kako nas Šarac obogaćuje mudrom porukom, koja uvijek ne mora biti niti može sažeto izrečena.

 Šarčevi tekstovi sabrani u ovoj knjizi reakcija su mudraca na sve veću ispraznost javnika. Oblikovani pak u zgodnu anegdotu, aforizam i mudrosnicu otkrivaju čovjeka koji umije svojim šilom dobro, ne samo promisliti, nego i izbrusiti svaku riječ. Upravo onoliko koliko je i potrebno da reagira na događaj te da ta reakcija bude što šire primljena.

 Po mjeri usklađena uma i ukusa!

Mate Kovačević