TKO JE BIO DUVANJSKI USTAŠA I “PARTIZAN”?

objavljeno u: NOVOSTI | 0

Na 357. stranici knjige velikog kipara Ivana Meštrovića: USPOMENE NA POLITIČKE LJUDE I DOGOĐAJE, piše ovo. Citiram doslovno.

PRIČA IZ RATA

Đilas i Popović i ja, od prve smo razgovarali kao da smo iz istoga kraja, prirodno i nenamješteno, kao da nas ništa ne dijeli. Neizbježno je bilo da se dotaknuo  borbe i stradanja iz rata, borbe sa strancima, a još više one međusobne, između partizana i četnika, a osobito između ustaša i partizana. Pritom nije ni žrtve ni hrabrost, bilo jednih bilo drugih, niti veličao, niti podcjenjivao. Dapače je u više navrata podvlačio ustašku hrabrost, bez obzira u kom su kad broju bili jedni ili drugi. Jedna epizoda mu se je posebno usjekla u pamćernje:

 – Bilo je nedaleko Duvna, gdje smo se sukobili s ustašama. Njih nije bilo mnogo, najviše oko trideset, dok je nas bilo tri puta toliko. Razvila se žestoka borba, te je bilo žrtava s obje strane, a ustaše, kad su vidjeli da će svi izginuti, borili su se kao lavovi i izginuli do posljednjega, ne htijeći se predati. Ostao je svega jedan, visok kao hrast u isječenoj šumi, te je pucao dok nije i posljednji kuršum istrošio. Ali  ni tada nije ustuknuo, nego je stajao. Kad smo mu vikali da se preda, on je uzvraćao: „Hrvat se živ ne predaje.Ovo je moja zemlja, moja djedovina, a vi ste uljezi. Pucajte, oborite me, jer više namam streljiva.“ Prestali smo da u njega sama gađamo  i nastavili da ga nagovaramo da se preda, dok je on to s ponosom i gađanjem odbijao, govoreći:“ Ubijte me, skotovi.“ Mi smo sjeli i gledali ga hoće li se odlučiti da se preda, ili da bježi. On je, međutim, stajao razgolio prsa i doviknuo:

 – Ubijte!

– Zar ne vidiš da nećemo. Gdje ti je kuća?

– Sat hoda odavle.

– Hajde kući!

Uputio se polako, bez riječi. Nakon mjesec dana je došao k nama s izjavom: „Ustaša sam i to ću ostati, ali kad sam vidio Talijane u Tomislavgradu, uputio sam se k vama da ih gonimo.“

Borio se s nama rame uz rame i nakon dva mjeseca poginuo.     

Eto tako je Koča Popović pričao Meštroviću o junaštvu jednog našega Duvnjaka. Čudno je kako mu nije naveo ime i prezme i selo iz kojega je, pa bismo danas znali tko je taj junačina iz duvanjskog kraja. Čudno, kako je tako brzo poginuo. Nije dobro čuvao leđa. Ajmo zajednički odgonetnuti: tko je bio naš ustaša i „partizan“ o kome Popović kazuje i divi se njegovu junaštvu. Ako netko dozna ime i prezime tog našega junaka, iz kojeg jke duvanjskog sela, neka javi na moj e-maill: ljudinjak@gmail.com. Bit ću mu zahvalan i otet ćemo zajedno zaboravu junaka iz duvanjskog kraja. 

Ante Borčanac