Uvod
Smatram da sam u prethodnom članku serijala o duvanjskoj biskupiji na portalu “Mandino Selo” iznio niz uvjerljivih argumenata da se rimski municipij Delminensium prostirao i na dio Imotske krajine. Također smatram da ne bi trebalo sumnjati u to da se u Duvnu nije nalazio grad Delmis, već grad Bistue Vetus.
U ovim crticama novim argumentima skicira se teza da se grad Delmis nalazio u Proložcu. U fokusu stoji posveta bazilike 519. godine u gradu Delmisu dok će u idućem članku biti riječi o antičkoj župi i ranosjednjovjekovnoj biskupiji Delmitensis. Kao i u predhodnim crticama i u ovima nedostaju navodi izvora i fusnota koje će biti objavljene u integralnom izdanju.
Posveta bazilike u gradu Delmisu 519. godine
Splitski Arhiđakon Toma (1200.-1268.) svjedoći da je kapuanski biskup German († 30.10.540.) posvetio crkvu (u stravi baziliku) u gradu Delmisu na istočnoj granicu srednjovjekovnog Kraljevstva Hrvata. Dalje navodi da se natpis o posveti nalazi u toj crkvi nedaleko ruševina grada Delmisa. Iz ovoga navoda slijedi zaključak da je crkva u vrijeme Tome Arhiđakova bila u funkciji. Sama ta činjenica isključuje povezivanje grada Delmisa sa Duvnom jer se u Duvnu ne može dokazati postojanje antičke bazilike niti srednjovjekovne crkve.
U historiografiji se opravdano učvrstio stav da je biskup German 519. posvetio crkvu u gradu Delmisu kada je na povratku iz Konstantinopola prošao kroz regiju Delminija. Naime, biskup German bio je voditelj papinskog poslanstva bizantinskom caru i te se je godine kopnenim putem preko Salone vraćao u Rim. Nesporno je da je magistralni put od Konstantinopola do Salone vodio preko Narone, Imotske krajine i Trilja. Već iz toga razloga i činjenice da se municipij Delminensium prostirao i na dio Imotske krajine, u dijelu između Runovića i Lovreća, opravdano je u tome dijelu tražiti grad Delmis i predmetnu baziliku/crkvu.
Pokušaj spašavanja onoga što se spasiti neda
Prvi koji je uočio da se iz Delmisa nemože kriti Duvno bio je povjesničar Ante Škegro. On je 2002. predložio smještavanje Delmisa u Poljičku republiku. Tome se 2009.g. opravdano suprostavio povjesničar-arheolog Darko Periša nastojući “vratiti” Delmis u Duvno. Prema Periši biskup German je sa magistralne ceste skrenio u oko 50 km udaljeno Duvno da bi tamo posvetio baziliku. Uz to Periša jedino pozivom na Carla Patscha tvrdi da je u Duvno postojala starokršćanska bazilika. No, Patsch upravo tvrdi suprotno. Nije napisao da je u Duvnu naišao na temelje antičke bazilike, već jedino na “moguće” temelje srednjovjekovne kapelice “mittelalterliche Kapelle”. Prema tome u Duvnu za vrijeme biskupa Germana nije postojao sakralni objekat kojega je on mogao posvetiti. Konačno Periša tvrdi da je Duvanjsko polje, kao dio Livanjske županije, bilo najistočniji dio srednjovjekovnog Kraljevstva Hrvata. No, između Zahumlja (današnje Istočne Hercegovine) i Duvanskog polja nesporno se je prostirala ranosrednjovjekovna Imotska županija Kraljevstva Hrvata. Prema tome Toma Arhiđakon grad Delmis ne smještava kako Periša hoće u dio Livanjske županije, naime Duvno, već u Imotsku županiju Kraljevstva Hrvata.
Kasnoantički grad Delmis u Proložcu
Već više od dva desetljeća krivudavim stazama tragam za tajanstvenim gradom Delmisom. Godine 2007. špekulirao sam sa na mogućnost da se ima tražiti u Roškom Polju, 2015. u Prolažac a nešto kasnije nisam isključio ni Zmijavce. I dalje smatram da se jedan od srednjovjekovnih sabora Kraljevstva Hrvata održao u Roškom Polju. No, tema rada je grad Delmis kojega povezujem sa Prološcem.
U zoni magistralne rimske ceste između Runovića i Lovreća otkriveno je više sakralnih kasnoantičkih kršćanskih crkava, ali samo se za jedan može ustvrditi da se na istom mjestu nalazila crkva i u vrijme Tome Arhiđakona. Riječ je o trobrodnoj bazilici južno od današnje crkve Sv. Mihovila u Prološcu čije ostatke je 1985. otkrio moj stričević, pokojni arheolog Marijan Lozo. Podignuta je krajem V. ili početkom VI. stoljeća nad ruševinama starijih antičkih objekata. Na temeljima bazilike podignuta je u IX.st. starohrvatska predromanička crkva. Obnovljena je 1524. te proširena 1753. Nakon što je potresom jako oštećena većim je dijelom porušena 1897., u vrijeme kad se pripremala izgradnja današnje crkve sv. Mihovila. Nameće se zaključak da je biskup German 519. posvetio baziliku u Prološcu i da je zapis o posveti u IX.st. ugrađen u tada na temeljima propale bazilike sagrađenu crkvu. Toma Arhiđakon ili njegov informant vidio je zapis u mlađoj crkvi te je pretpostavio da je posvećena po biskupu Germanu.
Mnogobrojni nalazi iz ilirskog i osobito rimskog razdoblja svrštavaju Proložac u jedno od najvažnijih naselja Imotske krajine te u jedino urbano u rimsko doba. Kaže se da je Proložac imao tri grada: ilirsko-delmatski na Kokića glavici, rimski na izvorištu Vrljike i srednjovjekovni na badnjavičkim klisurama. Zaključujem da se grad Delmis po kojem je svoj naziv dobio municipij Delminensium nalazio u Proložcu a drugi grad toga municipija u Duvnu, naime Bistau Vetus.
Budući da sam samo hobipovjesničar ove će crtice ispuniti svoj zadatak ako netko pozvaniji od mene ispita te potvrdi ili odbaci ovaj zaključak.
Poljica Imotska 09.02.2026
Ivan Lozo
(grobovi su unutar nekadašnje bazilike).