Ko klupko sukna ispreden
s tisuću putova u svim pravcima,
s tisuću križanja, odluka i traženja, zabluda i bježanja…,
bez početka i bez kraja;
u beskonačnost svijen,
pod rukama pletilje odmotava se zaigran – Život!
Ko more u omarini je život,
miruje, rekao bi stoji.
Pokrene se u lahoru, nježno, neprimjetno;
pretvori se u oluju,
podivlja s Jugom ludim,
kao da hridi Velebita želi razbit;
pa okrene na Buru, negdje na pučini, ko podivljala vojska duhova
potuku se nevidljivi vjetri svih pravaca zemaljskih;
pa utihnu,valjda od umora – od Života!
Priča neispričana je život.
Piše je nevidljivi Pjesnik rukom zagonetnom;
a Ti, Muza, Inspiracija zaljubljenom sanjaru,
stih na usnama bezimena samotnjaka,
riječ, izgovorena iz ljubavi nježno, a strasno:
Ime sam Ti u dlan upisao, Ti si moj(a)!
U daru života, Ti – Život!
Stipan Perković – Pipa