Pogledaj ovaj svijet,
ovo more i otoke, rijeke, kanjone…,
pogledaj polja i planine,
ove cvjetove livadske i životinje šumske…
Zatvori oči, osjeti vjetar, pomiriši kišu,
dodirni klasje dok se njiše pod tvojim dlanovima,
udahni miris mora pomiješan s mirisom pinija i smolom.
Probaj!, okusi,
pusti mašti neka se zaigra,
neka te ispuni ushit…
Poleti!, jer negdje, negdje u samoći
osjetit ćeš prazninu – pitat ćeš se zašto?
Gdje je punina, gdje je smisao i sreća?
A samoća, dozivat će te i zvati, i nuditi se…
Poslušaj, tišina će ti pričati glasnije od oluje, glasnije od grmljavine…
Ne traži puninu u prolaznosti svijeta,
ovo vidljivo, tek je nadražaj osjetilima tvojim,
ovaj svijet sjena je nevidljive stvarnosti, tek naznaka, naslućivanje…
jer sada gledamo u zagonetci, kao kroz zrcalo, a jednom gledat ćemo licem u lice
ili kako reče svetac:
Nemirno je srce moje dok se ne smiri u Tebi, Bože!
Stipan Perković – Pipa