Što je rat?
Mržnja, je li?
Ja je nisam nosio u sebi.
Možda ideal slijepi,
nešto pravedno i sveto,
kao Bog u kojeg se kunem?
Što je rat?
Napušteni prljavi grad,
u kojemu tek vjetar jezu raznosi po cesti,
ili strah,
što se krije iza zatvorenih vrata i
zakovanog prozorskog okna?
Il’ kiša, uporna, jesenska što
um, tijelo, dušu pothlađuje,
i pada, pada…
Snijeg što me zasljepljuje,
studen što se zavlači, ledi, smrzava i steže,
lomi bukvu, jasen stogodišnjak i kosti moje!
Il’ traktor što valja se po makadamskoj cesti,
s prikolicom punom izgubljenog djetinjstva?
Smrt koje se bojim,
koju nosim u sebi,
il’ smrt koju sijem?
Majčina suza, molitva i jecaj
za živim, a umirućim sinom.
Vrisak udovice muža dok ukapa,oplakuje,
oplakujući svoju djecu, sebe i mladost svoju umrlu!
Plamen koji će progutati zadimljeno selo,
u njemu živalj i stoku
i barjak pokidan na vjetru.
Suza u oku dok ispaljujem počasni hitac
umrlom prijatelju,
trešnja što ledi krv u žilama i
krik kojega ispustit neću.
Il’ Domovina, kurva, što se obećala,
a drugom se daje?
Možda, krivnja što me proganja,
da sam ne znam zašto?
Il’ samoća i san kojeg se bojim,
čaša u ruci što je prevrćem, izvrćem,
u nadi da ću ispiti svu gorčinu koja me prožima.
Molitva koja ne pomaže,
samo jecaj,samo suze,samo sjećanja.
Sjećanja na umrle prijatelje i
neprijatelje koji to već odavno nisu!
Što je rat?
Stipan Perković – Pipa
2010.