Putuj!,
u slobodi svojih misli,
putuj u slobodi svoga bića,
tamo gdje granice ne postoje,
tamo gdje vlada sloboda.
Putuj prostranstvima svoga stvaralaštva,
tamo gdje duh nadilazi misli,
tamo gdje razum sluga je svijesti.
Putuj slobodna, slobodna od savršenstva,
slobodna od ljudskih zakona,
od nastojanja da zadovoljiš pravednost,
a zaboraviš oprost.
Putuj slobodna od svijeta, slobodna od naslijeđa.
Putuj tamo gdje prestaje tjelesno,
gdje putuju slobodni duhom.
Putuj u vremenu, kroz vrijeme bezvremeno, u prostoru beskraja,
tamo gdje si pozvana da putuješ.
Ja sam put istina i život,
u nutrini čuješ glas.
Istina vapi za spoznajom,
a spoznaja na traženje tjera, na putovanje…
—
A život – zar život nije putovanje u vječnost?
A što je vječnost, već misao onoga koji te zove,
već riječ izrečena: NEKA BUDE SVJETLO!
I bi prasak i bi svijet i bi riječ,
riječ izgovorena u tvojoj svijesti prije svijeta.
Putuj, slijedi glas istine u sebi,
budi svijetlo, snaga pretočena u stvaranje,
misao u djelo.
Putuj, koracima poniznosti gazi,
neka osjeti svijet lahor tvoga postojanja,
oluju tvoga stvaralaštva.
Putuj u slobodi svojih misli,
u slobodi svoga bića velike snove sanjaj,
u malome budi velika.
Budi dlijeto,
budi špica,
budi kist,
budi riječ,
budi radnik u vinogradu,
alat u rukama Majstora,
zidaj dvore čovječanstva kreativnošću Boga u sebi!
Stipan Perković – Pipa
2015.