Zašto je Bog postao čovjek?
Zašto je Svemogući postao bespomoćan – na Božić?
Šapat neki u meni kao glas Anđela da čujem:
Dođi, dođi pogledaj, ne boj se…
Pogledaj živoga Boga u lice, oči u oči…
Eno ga u štali, u jaslama, na slami položen!
Uzmi ga, privij ga na grudi,
neka ga smire otkucaji tvoga srca,
čežnja tvoja neka ga ugrije.
Dođi!, ne želi da se pokloniš u strahu!
Primi ga u naručje, stisni ga uz grudi,
pohrani ga u srce – kao Mir, kao Istinu!
Evo, pred tvojim očima, u oči te gleda
ona ista sila koja je stvorila svijet,
u čijem dahu počiva svemir,
suzom te moli: Dođi!
Uvijek iznova, za Božić, pitam se:
zašto je Svemoćni postao bespomoćan, dijete – čovjek?
A onda, kao da se vratim na početak, na stvaranje svemira:
U početku bijaše Riječ
i Riječ bijaše kod Boga
i Riječ bijaše Bog … i Riječ tijelom posta – dijete u jaslama,
bespomoćno, a Bog!
U tvojim rukama drhti svemir,
U tvome naručju drhti Bog!
I suzom te moli: Dođi, ne boj se. Dođi!
Stipan Perković – Pipa