Bože, Ti nerođeni, koji se rađaš svaki dan,
dopusti mi da Ti dopustim
u meni da se rodiš,
pa onako naivno, pun povjerenja kao dijete,
da živim u Tebi,
Ti u meni,
kao na početku,
prije postanka svijeta,
kao u vremenu, ovom, prošlom i budućem;
u svim vjekovima, u svim svjetovima, sada i dovijeka.
I na kraju vremena, kada utihne sve,
kada uminu svjetovi,
kada svemir usahne u nedostatku Tvoga daha,
i sve kada se, i duh i materija, vrate svojoj Biti – Tebi…
I ja u Tebi sjedinjen, kao što i jesmo – Jedno!
Stipan Perković – Pipa