Na meni nema cvijeta ni ploda,
tek trnje mjesto grana.
Zaobilaze me kopito i noga,
ne kuša me ni ovca, ni koza.
Trnjina sam duvanjskih greda,
prijatelja nemam do kamena žestaca,
i bure vjetra studena,
i sunca zvizdana Božjeg!
Na meni ništa divljenja vrijedno.
I što je to što me drži na ovim gredama,
u pustinji kamena do li
korijena duboka!
Stipan Perković – Pipa