S VRHA GRUDE: Zec

objavljeno u: S VRHA GRUDE | 0

Ta draga stvorenja Božja

lutaju od polja do polja

od gore pa do gore,

zlom kobi i do kuhinjskog stola,

nikad im nije bilo ni bolje ni gore.

 

Eno ga, u proljetnom lugu drijema,

on nikad sna dubljega nema;

čim šušne i čuje neznatan zvuk,

odmah se daje u trenutan trk.
Ljeti se u travi skriva,

nešto gricka, malo sniva,

i čim čuje korake neke,

noge su mu gipke, meke.

 

U jesen se sporo skita,

nema trave, nema žita.

Horizont je brisan, čist

može mirno mrkvu „jist.“

 

Noći zimske, mrzle, bijele,

ispod uvučene noge cijele,

a po danu snijegom leti,

na lovačkoj je kobnoj meti.

 

Izvor: Ante Šarac: Kad sam s Tobom, 2014.

Foto: www.wildcroatia.net