S VRHA GRUDE: U kolopletu manipulacija (22)

S VRHA GRUDE: U kolopletu manipulacija (22)

objavljeno u: S VRHA GRUDE | 0

Podmetnuti sporedno kao glavno, a glavno kao sporedno, onako usput, jest stanovita vještina, ali nije nikakva novina! Radilo se to kroz povijest neprekidno, možda s manje uključenih u kreiranje, manipulranje i navijanje da se laž prikaže kao istina, a istina proglasi lažju. Sve u interesu određenih manje-više zatvorenih skupina u političkom, društvenom, ekonomskom i drugim sferama života. Bez obzira na negativne posljedice za pojedince, skupine, države, narode, ili baš s obzirom na te štete učinjene drugima, veliki meštri i mešetari ostvaruju svoj profit i zadovoljavaju svoje prohtjeve, mašto god to u krajnjoj konzekvenci značilo. Ove uvodne tvrdnje potkrijepljujem primjerima u nastavku teksta.

Važno je prodati rog za svijeću, prevariti drugoga, redovito slabijega od sebe. Tako mi iz sjećanja izranja „pazarni“ dan ponedjeljkom u Duvnu, negde sredinom pedesetih godina prošloga stoljeća kada bi sirotinja dovela kravu, tele ili ovcu na prodaju kako bi djeci priskrbila nešto odjeće, knjige za školu i zadovoljila druge sitne potrebe. I mi bi djeca pomagala materama pripaziti na blago. Sajmom se šetuckaju 2-3 nakupca, ako me sjećanje ne vara, barem dvojica bili su Imoćani. Tako oni „nezainteresirano“ prime ovcu ili tele rukom gore s obje strane kralježnice i odmah produže dalje, bez ikakva razgovora. Jadne matere ili pokoji (!) ćaća, onako, koliko naivno, toliko iz ljute potrebe, trče za njim i viču: „Ajde, bolan, kupi!“ A on će: „Popipa sam je, živa kost i koža, ne bi je ni džaba da mi je daš!“ Jasno vam je da su, prodajom svoje lukavosti i čekanjem (negdje na janjetini), ti trgovci svu stoku jeftino kupili, a kupljeno je zadnje bilo ono za što ih se najviše molilo.

Mnogi poslovni ljudi danas pri nuđenju nekih programa ili sporazuma potencijalnim korisnicima usluga najvažniju stvar stave na zadnje mjesto, „da se Vlasi ne dosjete“ i onda to onako usputno nude, kao da žele nagraditi mogućega kupca posebnom uslugom, sugerirajući mu da mu je to od vitalne važnosti. Mnogi su ostvarili poslovne karijere na taj način; svjesni toga kad bi najvažniju stvar stavili u prvi plan, možda razgovora ne bi ni bilo.

Kad naši ljudi idu na malo rizičnije pretrage u bolnice, onda večer prije pretrage donesu im nekakav obrazac u kojem su poredani rizici, na primjer, njih desetak, a na zadnjem mjestu piše da rizik od smrti iznosi 1-2%. I sam sam iskusio to, pa kažem, onako u šali, doktoru: „Možda i nisam trebao potpisati, jer bi mogao umrijeti, ni kriv, ni dužan.“ On kroz smijeh veli: „Pa, gospodine, ne treba čitati do kraja!“ Ovaj obrazac ide također u vrstu manipulacije usmjerene na očuvanje digniteta doktora. Tko god slučajno umre, reći će se: pokojnik je svojim potpisom dragovoljno pristao na rijetki rizik, ali ipak rizik. Drugim riječima: sam je kriv!

Naravno, što su veliki meštri više u sjeni, više skriveni i manje poznati, to su manipulacije jače. Jače su i zbog njihova velika bogatstva, pa s tim u vezi i financiranja većeg broja dionika i sudionika u manipulaciji a to su: političari-plaćenici, političari sa sluganskim mentalitetom, njihovi pijarovci, civilne udruge, mediji svih vrsta i boja, sve redom – „progresisti“, unitaristi, globalisti, utopisti i ostali sotonisti.

Tako je i tzv. Istambulska konvencija napisana vraški vješto, ali ipak ne u tolikoj mjeri da je ne bi mogli razumijeti neki hadezeovci, osobito prvi iz vrha: Plenković, Jandroković, Šuica. Murganić, Bačić i ostali –ići, pa Sarnavka, Rada Borić i ostale članice i članovi Platforme 112 i ostalih civilnih udruga.

Moj zakrečeni mozak ne bi je mogao razumijeti ni da sam je čitao 20 puta, kao  gđica Puh iz HNS-a, da ne bješe gđe Šimonović iz UN koja je, na poziv Plenkovića, iz „Nevijorka“ sletjela i sjela ravno u „Temu dana“ na javnoj kući, ah, pardon, javnoj tv. Uz ostalo, gospođa reče da je sudjelovala u izradi najprije triju konvencija: o sprječavanju nasilja nad ženama, o sprječavanju nasilja u obitelji i sprječavanju rodnog nasilja. Pa je pala ideja (već vidim kako u prostoriju ulazi šef od povjerenja glavnog šefa) da se te tri konvencije spoje u jednu. Tu smo dakle! Računalo se i izračunalo da će sadržaj rodne ideologije lakše proći u ambalaži pod naslovom Istambulske kovencije o sprječavanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Tako jednostavno: u naslovu dvije, u sadržau tri konvencije! Dobro je da češće nastupa gđa Šimonović, jer već sutradan u razgovoru za „Jutarnji“ veli da prethodne vlade nisu htjele ratificirati IK iz financijskih razloga (valja skupiti preko milijardu kuna). Dakle, Milanović, koji dijeli isti svjetonazor s Plenkovićem, postupio je obazrivije prema državnom proračunu, a i izbori su bili blizu, reče Bernardić.

Dakle, nisam čitao IK, ali sam pročitao Plenkovića, onoga časa kada je stranačkom vrhu predložio Ninu Obuljen za ministricu kulture, osobu izvan izborne liste (tko dvoji, neka zagugla članak s naslovom „Miševi u politici“).

I ostali „aktivisti“, kako ih prozva Plenković, pojma nemaju o sadržaju IK: profesor emeritus Matko Marušić, akademik Paar, ostali akademici i znanstvenici, poznati intelektualci, novinari, Hrvatska biskupska konferencija, pa i sam papa Franjo! Vidi, nitko da ga sad citira, za razliku od Plenkovića koji se čak usudio tvrditi da je IK duboko kršćanska?! Ma, jest čovječe samo po naslovu!

Drugo je Rada Borić & comp. Evo bisera: „Ako netko ima problem s rodom, neka ukine sociologiju, etnologiju, antroplologiju, neka ukine rod iz gramatike“- veli Rada Borić hrvatskoj javnosti gostujući kod Stankovića. Vidi ti Borićke kako izvrće činjenice, kao da smo svi idioti; nikoga još nisam čuo da mu je sporan rod, nego definiranje roda odvojeno od spola tj. relativiziranje spola kao biološke datosti i afirmaciju roda kao društvenog konstrukta i čina volje svakog pojedinca da sam izabere rod. Dalje će Rada:

Ja razumijem da gospodin Culej, ne znam trebam li ih uopće zvati gospodom, i Glasnović ne razumiju o čemu se govori u Konvenciji, ali da netko tko sebe smatra intelektualcem ne shvaća“…(misli na g. Ninu Raspudića). E, moj Nino, ja sve dosada mislio da Te i drugi smatraju intelektualcem, „neš“ više! Rada mi otvorila oči!

Ako bi smo se šalili, rod Plenkoviću ne će doći glave“- opet će Rada. Ja se uopće ne šalim i tvrdim: – Dok je roda Junkera, rod Plenkoviću ne će doći glave!

Rastrčali se Plenković, „Njonjo“ i drugi po Hrvatskoj da objašnjavaju članstvu HDZ-a u županijskim organizacijam kako nema rodne ideologije u IK, poput nekadašnjih partijaša s početka pedesetih godina prošloga stoljeća po mjesnim zajednicama kad su narod ugonili u zemljoradničke zadruge. Znam da će mnogi hadezeovci posjesti stražnjice na fotelje, zabaciti glave da se odmore od prisilnog učenja i glumiti da su shvatili, a shvatili su da je dobro zadržati fotelje, pa dok ide, ide.

Čuo sam što reče Plenković o onima koji nisu čitali, a ako jesu nisu razumjeli, da nema potrebe za unutarstranačkim referedumom, ali reći da statutom HDZ-a nije predviđen referendum, to je stvarno svojevrstan biser jednoga demokratski izabranog čelnika i pravnika! Jer, što god nije zabranjeno, dopušteno je! To je ustavna kategorija. A kako i ne bi bio dopušten unutarstranački referendum kao apsolutno najdemokratskiji način odlučivanja?! I zašto ne i svenarodni referendum o tako važnom pitanju? Ni govora, ne će on biti populist, populist  može biti pred izbore i to je dovoljno!

Dakle, demokršćanska stranka na čelu s Plenkovićem ne odustaje; to je prema njihovu mišljenju civilizacijsko pitanje. Pa, naravno da je civilizacijsko pitanje! I raskalašenost u Rimskom carstvu bila je u to doba civilizacijsko postignuće, kako su provoditelji nemorala tvrdili, pa je propalo. Tvrditi da si demokršćanska stranka i da su sestrinske stranke u Europi ratificirale IK, ne znači ništa drugo do priznati da nemaš vlastito uvjerenje. Tvrditi da je Vlada odgovorna, i ratificirati IK, obični je bezobrazluk. Prepustiti, pak, paralelnu vlast civilnim udrugama da one razgrađuju ionako slabu i siromašnu državu, da cinkaju međunarodnoj komisiji Greviu za provedbu IK sve što znaju izmisliti, ravno je izdaji naroda i države!

Sam Plenković zna reći da je odan europskim vrijednostima. Kojim vrijednostima? Je li odustajanje od vjere i skidanje križeva vrijednost? Je li „uvoz“ migranata druge vjere, kulture, tradicije vrijednost po sebi ili je to možda namjerno ugrožavanje vrijednosti stare europske kulture. Ne bi li bilo prikladnije da se ti ljudi iz ratom ugroženih zemalja rasporede po bogatim arapskim zemljama s istom vjerom, kuturom, tradicijom i navikama?

No, odustajanje od vrjednota braka, vjere, ljubavi prema svojoj domovini ne znači propast tih vrjednota, niti onih koji drže do tih vrjednota, nego vođa koji negiraju te vrijednosti. No, nevolja je u tomu što nas takvi vode i što, ne odlučujući o ničemu, cijeli narod postaje ne kolateralnom, nego glavnom žrtvom njihove lakomosti i neodgovornosti!

 

Ante Šarac