S VRHA GRUDE: Potvrda onoga što smo znali

objavljeno u: S VRHA GRUDE | 0

Nekidan nazva me prof. dr. Šimun Križanac i veli: „Jesi li slobodan, da ti nešto pročitam?“ Odgovorih: „U vožnji sam, nazvat ću te čim stignem kući.“ Tako je i bilo. Nazovem ga, a on čim prisloni mobitel k uhu sasu mi u lice: „Ti si državni neprijatelj!“ „Aha“ malo zastajkujem, čekajući nastavak priče. Sad on tu konstataciju premjesti u perfekt pa kaže: „Ti si bio neprijatelj naroda, ali ne samo ti nego svi bivši sjemeništarci i bogoslovi s mostarskog sreza.“ „Pa normalno“ – kratko ću ja. Pitam ga: „Gdje si to pročitao?“ Veli: „U Političkom zatvoreniku za srpanj-kolovoz- rujan 2018., gdje je u Elaboratu mostarske UDB-e od 1965. godine naveden popis o narodnim neprijateljima. Kaže: „ O tebi je naveden pogrešan podatak da si student Filozofskog fakulteta u Zagrebu.“ „Da, da, to sam i trebao biti 1964. godine, kad meni i još devetorici gimnazijalaca tzv. vjerskih škola onaj udbaš koji je s nama razgovarao pojedinačno, neovisno o pozitivnim ocjenama za upis, nije dao prolaz, o čemu sam već pisao na zavičajnom portalu.“

Zaključismo razgovor gotovo istom tvrdnjom: „To je samo potvrda onoga što smo odavno znali.“

Naravno, radoznalost me natjerala da se dokopam glasila Hrvatskog društva političkih zatvorenika i da sam pogledam popis „neprijatelja naroda“. Tamo su dakle: abecedno navedeni: Križanac Šimun, Kovačević Marko, Kovačević Jozo, Kurevija Ante, Musić Ivan, Pašalić Ivan, Pokrajčić Ante, Radoš Mate, Šarac Ante. Nisam nabrojio ljude iz Roškog Polja i Šuice, niti one iz drugih hercegovačkig općina.

Osim studenata navedeni su i neki drugi koji su već radili, kao na primjer: Ivanković Ante, profesor u Duvnu, Ivić Jakov učitelj u Roškom Polju te oni koji su bili pripadnici raznih organizacija, primjerice Vučemil Andrija koji je bio – prema tvrdnji udbaša – rukovodilac „Hrvatske revolucionarne mladeži“. Popis sadrži 275  imena.

Dakle, ništa novo! Stoga ću reprizirati svoju pjesmu iz svoje knjige „Kad sam s Tobom“, iz cilkusa Zavičajnih odjeka:

UDBA:

Udba je naša stara sudba,/ta pratilica, varalica/pokadšto nas osmjesima mamila/da bi nas uspavala./Pokoji put kandžama davila,/prijetila, zatvarala,/ali nas nikad nije dokraja/zamarala./I ona je znala,/a i mi smo bili svjesni toga/kako smo posebna kova,/da nismo od ilovače i kala/na kojima se čizma njena odslikava./Davno, nekada jednom,/prešutna odluka bijaše naša:/uzbrdo hod,/udisaj čistog zraka,/pregršt kristalno čiste vode/na Bunarima, ispod kamena,/ili u podnožju Vrana./Osnaženi tako mogli smo/uz dlaku vlasti rasti…

 

Ante Šarac