Ni interes za pjesmu, ni pokušaj definicije pjesnikâ stvarno nisu važni. Jedino se računa radost pisanja.
Pravi pjesnici žive u osami i u svojim pjesmama. Njima izmiče svaki vid samoreklame.
Mogu pjesnici napisati i pedesetak zbirkâ pjesama, pa ipak bismo mogli reći da oni vazda pišu istu pjesmu.
Čini mi se da je poezija, kao umjetnost izražavanja, najsličnija slikarstvu.
Pjesnici pišu, uz ostalo, i da sebe bolje upoznaju…
Svijet bi bio siromašniji bez poezije, premda se od nje lisnice ne podebljavaju.
Izvor: Ante Šarac: Kratke misli, 2015.