Patnja je ugrađena u ljudski kod i hod ovim svijetom.
I kad ne bi bila točna prva tvrdnja, stanovita patnja je svakom čovjeku potrebna da bi mogao uspravno hodati.
Svoju patnju nosi na leđima sām i ne opterećuj druge njome.
U patnji sagorijeva sebičnost i oholost, pa čovjek iz patnje izlazi čovječniji i duhom jači.
Iz patnje ćemo najprije isplivati, ili je barem umanjiti, ako je uporno pokušavamo okončati. Ako to ne uspijemo, onda je najbolje da ju prihvatimo kao svoju suputnicu.