S VRHA GRUDE: Jurnjovača

objavljeno u: S VRHA GRUDE | 0

Čim smo se sreli,
očarala me ljepotom:
vrelom i potokom
štono žuborom žubori…

Kraj izvora sjedio sam
i ležao mnogo puta.

Slušao: žabe, vjetar,
riku bikova, svirale,
(od kore šipine) trublje,
kadšto jeku udaraca
prakljače o rublje.

Čobanicu kako tugaljivo
pjesmom dragana doziva…

Unatrag godine dvije
jedva prepoznao vrelo.
Krpe zelenih alga
zastrle mu lice!

Tu susreo Šimuna Rezu.
Čuva kravu. Zove na rakiju.
Uljudno zahvalim; velim: žurim.

Žurim od ovoga sad
prema onome nekad…

Ante Šarac