PRVI INTERVJU: Predstavljamo Ružicu Pokrajčić, rođenu Gabrić, uspješnu austrijsku nogometašicu, rođenu na Duvanjskom polju

objavljeno u: NOVOSTI | 0

Kad smo prošle večeri vidjeli Video uradak  s utakmice ženske nogometne lige u Austriji, pa doznali da nogometašica  Ružica protivničke igračice iz ŽNK Windischgarsten „šalje po ćevape“, malo smo se informirali tko je Ružica? Kako obično „namirišemo“ one rođena u duvanjskom kraju i ovoga puta smo bili u pravu: to je Ružica Pokrajčić, rođena Gabrić. Rođena u duvanjskom selu Lipi, a udata u, također, duvanjsko selo Mrkodol.

I odmah smo je pronašli i zamolili za intervju, prvi, ekskluzivni, za neki hrvatski medij. Ružica se rado odazvala odgovoriti na naša pitanja, kratko, sportski!
Ružice, čestitamo na igri, na jučerašnjoj utakmici koju smo vidjeli na Video uratku brata ti Ivice! Za početak najbolje da ti kažeš nekoliko podataka o sebi?

Rođena sam 3. ožujka,1989. godine u Tomislavgradu, a djetinjstvo provela u selu Lipi u brojnoj obitelji. U Austriju smo svi preselili 2003. godine, gdje je do tada radio otac Jozo.

Kako je i kada počela tvoja ljubav prema nogometu, što nije baš uobičajeno kod djevojaka s Duvanjskog polja?

Ljubav prema nogometu kod mene se rodila 1998. godine kada sam gledala Svjetsko nogometno prvenstvo u Francuskoj, ta igra me oduševila i bila je to“ljubav na prvu loptu, prvi šut“. Uz to, ja mislim da su Gabrići nadareni za nogomet, pa je to vjerojatno i meni u genima. Moja dva brata Ivica i Marko odlično su igrali nogomet, pa sam od njih mnogo naučila, driblanja, poteze… Marko je igrao i za „Kongoru 925.“, a sada njegovi sinovi igraju za 3. austrijsku ligu, jednom je 18 godina i jučer je u prvom nastupu zabio gol,a mlađi je napunio 16 godina.

Kako je majka to primila, cura, a igra nogomet?

Nije bilo druge, nego majko kupuj Šukerov dres, devetku, koju danas i sama nosim na leđima. Po dolasku u Austriju odmah sam počela trenirat, ali dječacima u TSV Frankenburg-u.

Na kojoj poziciji i u kojem klubu sada igraš?

Trenutačno igram za SPG Weilbach/Antiesenhofen, na poziciji napadača, a klub je u 4. ligi.
Ne igram profesionalno, u ligi u kojoj igra moj klub nema primanja, plaćanja, igramo iz ljubavi prema nogometu.

Jesi li igrala za Austrijsku reprezentaciju?

Jesam, igrala sam do 18-te godine u austrijskoj reprezentaciji.

Vodiš li statistiku koliko si do sada odigrala utakmica i koliko postigla golova?

Tu statistiku vode moj suprug i braća, a znam da sam u 178 utakmica do sada odigranih postigla 176 golova, dakle, gotovo gol po utakmici. Ostalu statistiku možete vidjeti na ovim fotografijama!

Prije 3 godine si se i udala, a od prije dvije godina postala si majka djevojčice. Redovito si počela trenirati, pa kako usklađuješ svoje obveze?

Treniramo dva do tri puta tjedno, utakmice su nedjeljom, a nemam većih problema s usklađivanjem svojih obveza, suprug je tu, mater, ćaća, braća, uvijek mi mogu i priteknu ako nešto treba pomoći.

Jedne godine si igrala i u ženskoj nogometnoj ekipi „Mrkodola“ na MMNT „Mrkodol“?

Jesam, rado se toga sjećam, bilo je to 2005. godine, a tada je moja ekipa osvojila Turnir. Znala sam ja da će to biti moje selo, haha.

Ima li, inače, u klubovima u Austriji još Hrvatica?
Ima, u mom klubu igraju još dvije.

Kako su tvoji roditelji gledali, tvoja obitelj, gledali i gledaju na tvoju karijeru nogometašice, kako braća, a kako sada suprug i njegova obitelj? Imaš li njihovu podršku?

Tata Jozo je uvijek bio uz mene, na svakoj utakmici. A mama Ljuba se protivila, jer se bojala ozljeda. Kad sam bila mala, tata me pitao što želim da mi donese iz Austrije, a moj dogovor je bio:” Samo kopačke”!

Moj suprug Vice i moja svekrva Iva me podupiru i uz mene su. A i moja mala kćerkica Julia je sigurno sretna kad mama da koji gol!

Jesi li imala ozbiljnih ozljeda igrajući nogomet?

Da, imala sam jako tešku ozljedu gležnja, morali su me helikopterom prebaciti u bolnicu, ali sada sam, hvala Bogu, dobro, ne predajem se, igram i trčim.
Trčiš?
Počela sam ozbiljno trenirati trčanje. Prije nekih mjesec dana trčala sam svoj prvi polumaraton u njemačkom gradiću Bad Füssing-u i postigla dobar rezultat. Trenutačno se pripremam za svoj prvi maraton u Beču.

Kakvi su tvoji planovi u budućnosti, imaš li neku posebnu želju kada je nogomet u pitanju?
U budućnosti se želim okušati kao trener(ica), nadam se da će mi se ta želja ispuniti.

Za koji klub navijaš, tko ti je uzor?

Navijam za najbolji hrvatski nogometni klub  Dinamo, a uzor mi je Ronaldinho.

Što ti znači Lipa, Mrkodol, duvanjski kraj i koliko često dolaziš u Tomislavgrad?

Znače mi mnogo oba sela, volim doći dolje, volim Tomislavgrad, pa kad god uhvati vremena s obitelji dođem u dragi kraj.

Ružice, pratiš li naš Portal www.tomislavnews.com na kojemu će biti objavljen ovaj intervju i kako ti se sviđa?Naravno da pratim, stalno i sviđa mi se, to je veza i meni i brojnoj mojoj obitelji u Austriji sa rodnim krajem, zavičajem, doznamo sve što se događa, vidimo fotografije…

Na kraju ovoga razgovora, što bi preporučila mladim djevojkama ako se žele baviti sportom, nogometom, atletikom…?

Neću reći ništa novo ako kažem da je bavljenje sportom profesionalno ili rekreativno zdravo i preporučujem svima i djevojkama i dečkima da se bave bilo kojim sportom! Veseli me da u Tomislavgradu uspješno djeluje Atletski klub „Puls“, da ima nekoliko djevojaka koje igraju nogomet, sve pratim.

Hvala Ružice i sretno u sportu i životu!

VIDEO

Izvor: www.tomislavnews.com